TEORIJA RELATIVNOSTI
TEORIJA RELATIVNOSTI: Da li se u Prijedoru desio genocid ili čije presude da poštujemo?

Da li se u Prijedoru desio genocid ili čije presude da poštujemo?

ritn by: Srđan Puhalo | 30.07.2024.
TEORIJA RELATIVNOSTI: Da li se u Prijedoru desio genocid ili čije presude da poštujemo?
Dok sam se informisao po raznoraznim portalima, naletih na naslov u Slobodnoj Bosni koji kaže „GENOCID U PRIJEDORU: Nikad ne zaboravi 20. juli”. Tekst je preuzet sa portala Stav.ba koji je poznat po svojoj “nepristrasnosti i profesionalnosti”. Neću ulaziti u analizu samog teksta, mada bi se tu moglo svašta reći, zadržaću se samo na naslovu i tvrdnji da se u Prijedoru desio genocid. U Krivičnom zakonu BiH genocid je jasno definisan u 17. poglavlju članom 171. što znači da je to pravna kategorija sa kojom ne bi trebalo biti zajebancije, baš kao što su jasno navedena i krivična djela zločin protiv čovječnosti, ratni zločin protiv civilnog stanovništva i slično. Znači, da li je nešto ratni zločin određuju sudovi svojim presudama, a ne političari, političke partije, vlade, parlamenti, mediji, nevladine organizacije i sl.

Sada već davne 2021. godine odlazeći Visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini Valentin Inzko, koristeći Bonska ovlaštenja, nametnuo je 23. jula dopune u Krivičnom zakonu BiH kojima se zabranjuje i kažnjava negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca.

Zakonom je propisano da će se „kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina kazniti onaj ko javno odobri, porekne, grubo umanji ili pokuša opravdati zločin genocida, zločin protiv čovječnosti ili ratni zločin utvrđen pravomoćnom presudom“.

Od tada do danas, koliko ja znam, nijedna osoba nije osuđena za ovo kazneno djelo, a nije da ga Srbi iz Republike Srpske i Srbije nisu činili. 

To ipak nije poenta ovog teksta, u pitanju je nešto drugo.

Prije neki dan, tačnije 20. jula, u Memorijalnom centru Kamičani u Kozarcu klanjana je kolektivna dženaza za četiri žrtve s područja Prijedora, čiji su posmrtni ostaci pronađeni na Korićanskim stijenama, u Čarakovu i Kozarcu. 

Da napomenemo, u Prijedoru je 1992. godine ubijeno 3.176 civila, uglavnom nesrpske nacionalnosti. Još uvijek se traga za više od njih 470.

Elem, da pređemo na stvar. 

Tog dana, dok sam se informisao po raznoraznim portalima, naletih na naslov u Slobodnoj Bosni koji kaže „GENOCID U PRIJEDORU: Nikad ne zaboravi 20. juli”. Tekst je preuzet sa portala Stav.ba koji je poznat po svojoj “nepristrasnosti i profesionalnosti”.

Prijedor
Prijedorska "istorija" (FOTO: Lupiga.Com/Ladislav Tomičić)

Neću ulaziti u analizu samog teksta, mada bi se tu moglo svašta reći, zadržaću se samo na naslovu i tvrdnji da se u Prijedoru desio genocid. 

U Krivičnom zakonu BiH genocid je jasno definisan u 17. poglavlju članom 171. što znači da je to pravna kategorija sa kojom ne bi trebalo biti zajebancije, baš kao što su jasno navedena i krivična djela zločin protiv čovječnosti, ratni zločin protiv civilnog stanovništva i slično. 

Znači, da li je nešto ratni zločin određuju sudovi svojim presudama, a ne političari, političke partije, vlade, parlamenti, mediji, nevladine organizacije i sl. Što bi rekao Emir Suljagić: “Genocid se dokazuje na sudu”. I kraj priče. 

U haškim presudama vojnom i političkom vrhu Republike Srpske (Karadžić, Mladić i dr.) samo se spominje genocid u i oko Srebrenice, dok je optužnica za genocid u opštinama Prijedor, Kotor-Varoš, Sanski Most, Foča i Vlasenica odbačena. 

Ni Sud BiH nije donio nijednu presudu u kojem se zločin u Prijedoru definiše kao genocid. 

Ipak, postoji informacija o presudi za genocid i zločin protiv civilnog stanovništva u Prijedoru kada je tokom rata Viši sud u Sarajevu, nakon priznanja zločina, osudio srpskog vojnika Dragana Opačića, pripadnika Prve motorizovane-gardijske brigade. Suđenje Opačiću se desilo tokom rata i postoje osnovi sumnje u nepristrasnost pravosudnog postupka tj. da suđenje nije bilo fer i korektno. O tome su i govorili i pisali i neki pravnici. S druge strane, takve primjedbe možemo čuti i za rad Suda u Hagu i Suda BiH. 

Da li se onda desio genocid u Prijedoru?

Ako za sada imamo nekoliko desetina presuda Tribunala u Hagu i Suda BiH u kojem se ne spominje genocid u Prijedoru i jednu presudu genocida, kako se odnositi prema tom pitanju?

Da li svih pedesetak presuda Tribunala u Hagu i Suda BiH poništava jedna ratna presuda suda koji više i ne postoji?

Da li su dokazi u suđenju Opačiću bili kvalitetniji, od dokaza sa kojima su raspolagali sudovi u Hagu i Sarajevu?

Da li je presuda Višeg suda u Sarajevu jednako relevantna kao presuda Suda u Hagu, koji se isključivo bavio pitanjima ratnih zločina na teritoriji bivše Jugoslavije?

Sa stanovišta prava tu nema dileme, postoji presuda za genocid i tu se završava svaka priča, ali kako laik da se postavi prema ovom pitanju i od koga treba da dobije odgovor za to?

Danas imamo paradoksalnu situaciju da se u dnevnopolitičke svrhe manipuliše sudskim presudama tj. uzimaju se kao relevantne samo one presude koje u tom trenutku nama idu u prilog. Tako u slučaju Prijedora svaki bošnjački patriota prigrabiće presudu Višeg suda u Sarajevu, kao argument za genocid, dok će istovremeno ignorisati odluke Suda u Hagu i Suda BiH. Za razliku od njih svaki Srpski patriota, prihvatiće odluke ova dva suda, za koje će istovremeno tvrditi da su politički i pristrasni, a ignorisati presudu Višeg suda u Sarajevu. 

Onda će se sve preokrenuti naglavačke kada se radi o Srebrenici. Bošnjaci će bespogovorno prihvatiti odluke Haškog tribunala čije odluke nisu prihvatali za Prijedor, a Srbi će s gađenjem odbaciti te presude. 

Što bi skoro rekao Einstein kada je oženio Mileni, na Balkanu je sve je relativno, a pogotovo u Bosni i Hercegovini. 

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Lupiga.Com/Ladislav Tomičić

Sviđa vam se ono što radimo? Želite više ovakvih tekstova? Možete nas financijski poduprijeti uplatom preko ovog QR koda. Svaka pomoć naših čitatelja uvijek je i više nego dobrodošao vjetar u leđa.

 

Anketa

Varga je otkazao tulum jer je shvatio da:

Kolumne

  1. ZAMOR OD DEMOKRACIJE: Baršun iz studenog 1989. godine nakon 35 godina izgleda kao grubo sukno

    20.11.2024.

    Sofija Kordić

    ZAMOR OD DEMOKRACIJE: Baršun iz studenog 1989. godine nakon 35 godina izgleda kao grubo sukno

  2. POSLANICA LANE BOBIĆ: Snažni dečki

    18.11.2024.

    Lana Bobić

    POSLANICA LANE BOBIĆ: Snažni dečki

  3. BURE BARUTA: Kako su nam mučkim faulom s leđa polomili noge

    16.11.2024.

    Ahmed Burić

    BURE BARUTA: Kako su nam mučkim faulom s leđa polomili noge

Lupiga predstavlja: Priče iz zagrebnog života

E-ciklopedija

  1. Povijesni put Hitlerove 'klonje'
  2. Yugo - urbana legenda
  3. Freedom Theatre (Teatar slobode)
  4. Japanske čestitke i razglednice
  5. Russellov čajnik

Recepti

  1. Domaći sok od bazge
  2. Burek (bosanski) za 1 odraslu osobu
  3. Drugačija svinjska jetrica
  4. Bosanska pogača
  5. Piletina u košuljici od sezama
Projekt se provodi uz pomoć:
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Agencija za elektroničke medije Grad Zagreb
Medijski partneri: Balkan Insight - Balkanska tranziciona pravda CINS - Centar za istraživačko novinarstvo Nezavisnog udruženja novinara Srbije