Policija RS-a se pretvorila u Srpsku pravoslavnu crkvu
„Policijska uprava Banjaluka je Rješenje donijela nakon analize svih bezbjednosnih aspekata i okolnosti ovog javnog skupa, imajući u vidu da je proteklih dana u vezi sa ovim javnim skupom bilo mnogo negativnih reakcija, kao i operativne informacije da se građani od strane pojedinaca javno pozivaju na masovno okupljanje u cilju sprečavanja održavanja ovog javnog skupa“
„Policijski službenici Policijske uprave Banjaluka su nakon izvršenih operativnih provjera i prikupljenih obavještenja u vezi sa održavanjem fudbalske utakmice 14. kola Premijer lige Bosne i Hercegovine koja će se održati dana 12. novembra 2023. godine na Gradskom stadionu u Banja Luci između Fudbalskog kluba Borac iz Banja Luke i Fudbalskog kluba Željezničar iz Sarajeva donijeli bezbjednosnu procjenu da bi na navedenom događaju moglo doći do ugrožavanja bezbjednosti gostujućih navijača“
„Policijska uprava Banjaluka donijela je rješenje o zabrani ovog javnog okupljanja u vremenskom periodu od 17.30 časova do 1.00 čas, u skladu sa Zakonom o opštem upravnom postupku i Zakonom o javnom okupljanju. Rješenje je doneseno nakon analize svih bezbjednosnih aspekata i okolnosti ovog javnog okupljanja, te je procijenjeno da postoji realna mogućnost da na istom može doći do većeg ugrožavanja ljudi i imovine. Imajući u vidu da je proteklih dana u vezi s ovim javnim okupljanjem bilo mnogo negativnih reakcija i da je upućen niz prijetnji organizatoru i učesnicima ovog okupljanja“
Prvo saopštenje se odnosi na zabranu održavanja skupa Socijaldemokratske partije BiH povodom godišnjice održavanja ZAVNOBiH-a u jednom banjalučkom hotelu. Druga objava se tiče fudbalskog gostovanja Željezničara u Banjaluci, a protiv te odluke su bili i navijači Borca, Lešinari. Treće saopštenje se odnosi na okupljanje LGBT osoba u zatvorenom prostoru kako bi održali jedan panel i pogledali dokumentarni film o Paradi ponosa u Sarajevu.
Sve tri zabrane su se desile u periodu od marta do novembra 2023. godine.
Nameće se logično pitanje: koji će nam kurac policija Republike Srpske, ako ne može da obezbjedi red i mir na teritoriji koja je pod njenom nadležnošću i zaštiti osnovno ljudsko pravo, a to je pravo na mirno okupljanje?
Policija Republike Srpske se pretvorila u ideološko-vjersku ustanovu, tačnije u Srpsku pravoslavnu crkvu (FOTO: Žurnal)
Naravno, nije policija Republike Srpske baš tako bespomoćna kako sebe u ovim saopštenjima želi da prikaže. Sjetimo se samo 9. januara, Dana Republike Srpske, i policijskog kurčenja sa oklopnim vozilima, crvenim beretkama, konjima, maskirnim uniformama, cijevima raznih dužina i pjevanjem neke od domaćih turbo-patriotskih pjesama. Sjetimo se samo snajperista na krovovima Istočnog Sarajeva kada se organizovao miting podrške Miloradu Dodiku na entitetskoj liniji.
U čemu je onda problem?
Pa problem je što sve tri spomenute odložene manifestacije nisu ideološki kompatibilne sa vrijednostima koje vlasti u Republici Srpskoj promovišu u posljednje vrijeme. Jednostavno rečeno, policija Republike Srpske neće da gubi vrijeme, troši ljudske i materijalne resurse, kao i dnevnice, na LGBT gluposti, kretene koji se sjećaju i slave ZAVNOBiH i tamo neke sarajevske manijake.
Policija Republike Srpske potpuno ignoriše član 5. Zakona o policiji i unutrašnjim poslovima koji kaže da su njihovi poslovi, a to je pored ostalog:
1) zaštita ustavnog poretka od nasilnog ugrožavanja i promjena, te bezbjednost Republike Srpske u skladu sa zakonom
2) zaštita života i lična bezbjednost
3) ljudska prava i slobode
15) pravo na javno okupljanje građana u skladu sa zakonom
Policija Republike Srpske se pretvorila u ideološko-vjersku ustanovu, tačnije u Srpsku pravoslavnu crkvu, sa svojim vrijednostima i ako se kojim slučajem ne uklapate u te vrijednosti onda nema šta da tražite ne samo u javnom, nego i u privatnom prostoru.
Posebno je interesantan strah policije Republike Srpske od „negativnih reakcija“ i spremnost da se tim negativnim „reaktičarima“ izađe u susret tako što će se zabraniti skup. Negativne reakcije, naime, skoro uvijek dolaze od desničarsko patriotskih „nevladinih organizacija“ kojima duševnu bol, nemir i strepnju nanosi sve što je lijevo, liberalno, federalno i građansko u Bosni i Hercegovini i Republici Srpskoj. Dodamo li tu i strah od razaranje srpske kulture i identiteta, onda taj strah možeš sjeći nožem.
I gle čuda, isti bol, nemir i strepnju, od sveg lijevog, liberalnog, federalnog i građanskog u Bosni i Hercegovini i Republici Srpskoj, ima i Milorad Dodik.
Republika Srpska se, dakle, polako pretvara u pravoslavni Iran, a vlasti daju sve od sebe da postanemo sadašnja Rusija. Naravno, pošto je Republika Srpska bolji dio Bosne i Hercegovine i teži prema Evropskoj uniji, sve se radi po zakonu, koji se u Narodnoj skupštini štancaju dok kažeš Putin.
Lupiga.Com
Naslovna fotografija: screenshot/YouTube
@Verena, počtovana, poznano je jošte iz ratnih devetdesetih prošloga stoljeća, jeda su tada djelujuće/"rovareće" YU službe razpadenoga "dṙžavnoga aparata" iz hṙvatske, BiH-a (sṙbski i hṙvatski dïô) ter sṙbije, međusobno dogovorile "podjele novih dṙžavljanstavā" pripadnicima narodnostnih/etničnih skupinā, koje obje strane smatraju "svojima". posljedica toga jest, da gotovo svi bosanskohercegovačski hṙvati/rimokatolici, jur imaju ili mogu dobīti u najkraćem roku hṙvatsko dṙžavljanstvo. u nëkoliko manjem postotku i donëklë umjerenïje stanje je prëslikano u republici sṙbskoj sa sṙbijanskim dṙžavljanstvom. tegota/težkota/problem s hṙvatskom je zapravo XIX stoljeće, u kojem pod vodstvom austrije/beča hṙvatska postaje razsadnik i ploščad/ploskva/platforma "projekcije geostratežske moći" i sulična špica/vṙšak prodora službenoga beča na iztok, onkraj dunava sve ća do čṙnoga mora. bečske lutke/marionete kakoti pilar, starčević (sṙbin po materi), frank (prikriveni/prikriti židov, nazivno prëvjeren u rimokatoličanstvo), ter pavlinović u imenu vatikana, oblikuju brojne "ideje i teorije" o navodnom "poviestnom pravu" hṙvata u obćem na ozemlje BiH-a do drine, a za pojedince kakoti starčević i pilar dār do timoka, odnosno dalje do bůgarske, makedonije i albanije/arbanije. izkrivljeno, lažno, podvalno i vůhveno je "pohṙvaćena" maldane sva poviest BiH-a. čṙnogorci su proglašeni za "čṙvene hṙvate", sṙbi i bůgari pak za "zabluđene pravoslavne hṙvate" pod "malignim" uplivom rusije ter potlačeni stoljetnim turskim igom/jarmom, itd. albanci/arbanasi su priznani za "hṙvatsku daleku ilirsku braću", ter slične poviestne laži, obmane i obsjene, ali s jasnim ciljem i na prud ter u korist austrijskoga prodora na iztok, nakon gubitka zapada. u konačnici, hṙvati i sṙbi bī po ideji beča bīli stopljeni u jedno pod nazivom "austrosṙbi", prëtežno rimokatoličske i unijatske kṙšćanske vjere, dočim bī ostali narodi i narodnosti bīli njima podređeni, ili pak postupno uklopljeni u taj obći krovni naziv. kada pozorno promotrite skoro da sve europske i austrijske "etnografske" mape/karte/zemljovidi iz XIX i početka XX stoljeća, to posvema jasno ukazuju. u slučaju englezske, francuzske, poljske, češske, slovačske i rusije, okostnica na balkanu nisu bīle austro-ugarske vjerne sluge slovënci i hṙvati, nego točno sṙbi. s toga su svi ostali narodi svođeni pod krovni naziv(nik) "sṙbi", u pṙvom redu hṙvati, sṙbi, čṙnogorci, bošnjaci, "uskoci", itd. nu, hṙvatske "elite" od pṙve jugoslavije do danas pokušavaju provesti tu austrijsku zamisaô u djelo, lje zavisno od trenutne gospodareve volje, bṙže ili sporïje. najmanje polovica političarā u hṙvatskoj tekom ovoga zadnjega tridesetka ljetā za kraj rođenja ima nëko mjesto u BiH-u, ili pak vůčene svježe obiteljske/porodične korene iz BiH-a (kakoti željka markić, recimo).