Možemo li razvijati i njegovati zdravu seksualnost i zdrav pristup seksu u društvu koje seks fetišizira, a seksualnost tabuizira? Nismo otvoreni razgovarati i educirati mlade o ljudskoj seksualnosti, ali smo itekako otvoreni slušati i zanimati se za to tko koga, kada i gdje.

Nevjerojatno smo znatiželjni kada su u pitanju tuđi seksualni životi, strašno volimo viriti drugima u krevete i gaćice. S druge strane, prijedlog seksualnog obrazovanja u školama naiđe na „backlash“ neviđenih razmjera jer što bi naši mladi trebali učiti o seksualnosti?! Pa to je nešto što je pitanje odgoja, to je uloga roditelja. I medija i bespuća interneta na kojima se seks jako dobro prodaje. Najbolje.

Ono što bi trebalo biti javno, a to je obrazovanje i edukacija o seksu i ljudskoj seksualnosti se tabuizira. Ono što bi trebalo biti privatno, a to je sam seks, uključujući naše privatne seksualne živote, se fetišizira.

LGBTIQ* osobe najbolje razumiju to licemjerje naše vlastite nemogućnosti suočavanja s vlastitom seksualnošću. Naime od gay ljudi zahtijeva se da svoje živote vode unutar svoja četiri zida. Oni ne bi smjeli otvoreno pričati o svojoj seksualnosti niti otvoreno pokazivati koga vole. Samo zato što je društvo puno homofobnih ljudi koji LGBTIQ* osobe svode na seksualni čin s osobom istog spola. Za homofobne osobe gay ljudi nisu ljudi s višestrukim identitetima i višestrukih društvenih uloga, oni nisu nečija djeca, nečiji roditelji, prijatelji, partneri, kolege, vjernici i ateisti, Hrvati, Srbi, Bošnjaci, bogati, siromašni, radnici, ne oni su za homofobe tek i samo oni koji se jebu s ljudima istoga spola, a time i oni koji gube pravo na druge identitete i društvene uloge. Dakle, zbog pitanja koje je izrazito privatno, a to je tko koga jebe, gay osobama se onemogućava javni život. Ono što je pitanje javnog života, a to je pravo na javni život bez obzira na seksualnu orijentaciju, trebalo bi zatvoriti unutar četiri zida. Homofobima kada se susretnu s LGBTIQ* osobama fiksacija na seks onemogućava da ispred sebe vide osobe. Zato što fetišiziraju seks, a seksualnost osoba tabuiziraju.

Znaju to i neki “pametni” ljudi čije su seksualne aspiracije u tren oka postale javno pitanje i oružje difamacije političkih protivnika. Iako važno, na stranu što su ti “pametni” ljudi glupi pa se hvataju na mamac seksa kao bukva na udicu. Iako važno, na stranu što su ljigavi pa će seks nuditi i maloljetnicama. Ostaje činjenica da se političke protivnike difamira otkrivanjem njihove privatnosti. 

I dok se javnost napaja informacijama o seksualnom životu političkih aktera, u područje privatnog zaključavamo razgovor i edukaciju o seksualnosti. To će roditelji odraditi jer to je uloga roditelja, reći će ljudi kojima je ideja seksualnog odgoja u školama ravna prvom činu apokalipse.

Ne znam kako da vam kažem, ali neće. I ne, to nije uloga roditelja. Neki roditelji to odrade, ali mnogi ne, bilo zato što ih je sram o tim temama razgovarati sa svojom djecom bilo zato što sami nisu educirani i ne znaju dovoljno da bi mogli djeci prenijeti znanja o ljudskoj seksualnosti temeljena na znanstvenim spoznajama ili pak zato što je represija seksualnosti dio njihova svjetonazora. Ljudska seksualnost nije pitanje svjetonazora, ljudska seksualnost je pitanje biologije, psihologije, sociologije, antropologije, na kraju krajeva i seksologije. Vjerovali ili ne, o ljudskoj seksualnosti postoje znanstvene spoznaje, a mi smo našoj djeci dužni omogućiti obrazovanje koje je u skladu za znanstvenim spoznajama. 

I ne, to ne znači da bi se djeca kroz takav tip obrazovanja učila seksu, tako nešto mogu izustiti samo perverzni umovi koji seksualnost svode na seks, a onda zato što seks, svjesno ili podsvjesno fetišiziraju, seksualnost tabuiziraju. 

To bi značilo da ćemo djecu učiti osnovama biologije, psihološkoj komponenti ljudske seksualnosti jer seksualnost nije puka biologija, informiranom pristanku, rodnoj ravnopravnosti, važnosti ravnopravnih odnosa, usvajanju pozitivnih stavova i vrijednosti koji kod mladih razvijaju poštovanje socijalnih i seksualnih odnosa i odgovorno seksualno ponašanje …

Kada bismo se odlučili otvoreno razgovarati o ljudskoj seksualnosti i detabuizirati istu, vjerujem i da bismo bili manje fiksirani na sam čin seksa i manje skloni fetišizaciji istog. Kada bismo uveli sveobuhvatno seksualno obrazovanje u škole, sigurna sam da bismo se uspješnije borili i protiv homofobije i protiv seksualnog nasilja. Da bi bilo više poštivanja privatnosti, manje ljigavaca s duboko problematičnim pa i kriminalnim ponašanjima prema ženama, djevojkama i djevojčicama. Da bismo suzbijali stigmatizaciju seksualnosti osoba s invaliditetom, stigmatizaciju seksualnosti uopće.

Sigurna sam i da bi bilo manje virenja u tuđe krevete, a više kvalitetnog seksa.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Pixabay