Iako je do svibnja iduće godine još daleko, nekako istodobno s rađanjem dugo iščekivanog Zakona o obnovi zgrada oštećenih potresom na području Grada Zagreba, nabacuju se imena kandidata za izbore za zagrebačkog gradonačelnika. 

Krajem kolovoza Zagrebom su se promaljali veliki reklamni panoi s iščekujućom porukom: „Dolazi nam gradonačelnica!“. Ma tko bi to mogao biti? Samo koji dan trebao je da saznamo tko je misteriozna žena koja se, eto, prva usuđuje izazvati najdugovječnijeg na funkciji, a i inače „u svemu naj“ i nesuđenog oxfordskog doktora (balkanske) političke prakse i pragme Milana Bandića. Iza panoa krije se pa promovira predugo i predobro nam poznata Vesna Škare Ožbolt, desetljetna prisna savjetnica Franje Tuđmana, zatim suosnivačica brzo propalog Demokratskog centra 2000. godine, pa ministrica pravosuđa u vladi Ive Sanadera (2003.-2006.), poslije toga odvjetnica. Dakle, hadezeovska političarka, a otkad i nije u stranci bliska je HDZ-u, samo što, naravno, HDZ neće stati iza nje na zagrebačkim izborima nego će ovog puta morati istaknuti ozbiljnog, što jačeg kandidata ili kandidatkinju za tu funkciju kako bi pokušao pobijediti. 

Ranije HDZ-ovi čelnici nisu imali takve ambicije jer su procjenjivali da ne mogu dobiti u Zagrebu, ali su s Bandićem sklapali čvrste političko-poslovne dogovore, a za Oreškovićeve i ove posljednje Plenkovićeve vlade, zastupnici koje je Bandić tako marljivo iz mjeseca u mjesec prikupljao bili su i formalno članovi HDZ-ove vladajuće većine. 

Vesna Škare Ožbolt u svom zadnjem "posjetu" Saboru (FOTO: Lupiga.Com)

S kim je HDZ išao u ranije izbore i kako je na njima prolazio dok je gradom po 365 dana svake od dvadesetak prethodnih godina žario, palio i nadasve delao Milan Bandić? U tom vremenu nijedan kandidat HDZ-a nije bio niti blizu tome da primiriše drugi krug gradskih izbora. 

Otkako su izbori za gradonačelnika personalni, na izborima 2009. godine kandidat Jasen Mesić je bio treći i dobio 13,17 posto glasova, 2013. godine Karamarkov HDZ bio je istaknuo nepoznatu Margaretu Mađerić i ona je tada bila na četvrtom mjestu s 5,41 posto glasova, a na prošlim izborima u Zagrebu Drago Prgomet tek na petom mjestu s 5,60 posto dobivenih glasova. Dakle, s Mađerić i s Prgometom, HDZ je zaista doživio pravi debakl, žrtvovalo ih se, ali ni netko drugi tada ne bi imao šansi, a HDZ-ovi su glasači u visokim postocima glasali za Bandića koji je jako široko ispleo svoje interesne mreže kako bi što prisnije koalirao s „narodom“. 

Iz današnje perspektive, zagrebački izbori će biti neizvjesniji no ikad. Iako, tko zna, činilo se da će biti takvi i protekli parlamentarni izbori pa ih je HDZ glatko dobio. Ako se iščitaju rezultati tih srpanjskih izbora za Grad Zagreb, koji je inače u parlamentarnim izborima podijeljen u četiri jedinice, onda je HDZ pobijedio s 28,6 posto glasova, SDP-ova Restart koalicija dobila je 21,6 posto. Platforma Možemo! osvojila je 18,5 posto glasova Zagrepčana, a onda slijedi Domovinski pokret s 10,3 posto i Most s 9,01 posto. Ako bismo to sad zbrajali po svjetonazorskim načelima, onda je zagrebačka ljevica u srpnju imala nešto više od 40 posto a HDZ s Domovinskim pokretom 39 posto, no tu je još i Most koji je desno, pa desnica ima prevagu.

Mesić je zadnji HDZ-ovac koji je prešao magičnu brojku od deset posto glasova na izborima za zagrebačkog gradonačelnika (FOTO: Lupiga.Com)

Tako je iz sadašnje perspektive, HDZ umjereni favorit da netko njihov naslijedi Bandića kojem bi bilo najpametnije da se ne kandidira kako se ne bi dalje blamirao. Ali, naravno, Bandić zna da će kad više ne bude na vlasti biti laka lovina u konačnom pravosudnom pravorijeku. Plenković će odlučiti tko će biti HDZ-ov kandidat za gradonačelnika. Sigurno to neće biti Vili Beroš jer Beroš to nije nikad niti želio, a popularnost mu je u nezadrživom padu. Domagoj Ivan Milošević mogao bi biti racionalni izbor, no još nije jasno kada će biti nastavljeni lokalni unutarstranački izbori u HDZ-u. Ako ipak budu ove jeseni, što je sve manje vjerojatno, onda će unutarstranački izbori umnogome utjecati na to tko će biti kandidat za zagrebačkog gradonačelnika. 

Miroslav Škoro je prije koji dan u televizijskom intervjuu nabacio da razmišlja da se kandidira za gradonačelnika, ali nije želio reći kojeg grada! Ali, koji bi to grad mogao biti ako ne najveći i glavni grad Hrvatske u kojem i živi? I u lokalnoj politici Škoro je bio neuspješan i kratkog daha. Na prijevremenim izborima za Gradsko vijeće Osijeka 2008. godine nosio je listu HDZ-a i bili su tek treći s 20 posto glasova, iza HSP-a i HDSSB-a. Ako zaista uđe u gradonačelničku utrku za Zagreb, mogao bi možda računati na dio glasača Milana Bandića (s kojim on rado posluje), onih koji padom svog idola traže kompas.

Osim što smo sada doznali da Vesna Škare Ožbolt ide na zagrebačke izbore, još jedini koji je to sigurno i odavno najavio je Tomislav Tomašević, čelnik lijevo-zelene platforme Možemo!. Tadašnja platforma ili koalicija Zagreb je naš!, po sastavu ista kao Možemo!, dobila je 2017. godine četiri zastupnika u Gradskoj skupštini i 7,64 posto glasova. Možemo! u rejtingu nastavlja rasti i nakon parlamentarnih izbora, mogli bi dobiti značajni broj gradskih zastupnika, a Tomašević je ozbiljni, izgledni kandidat za gradonačelnika ako uspije u tome da ga podrži cijela ljevica i liberalni centar. Prije svega, to znači da ga podrži SDP, ma kakav on bio nakon unutarstranačkih izbora najavljenih za 26. rujna. Poznato je da Peđa Grbin govori da ne bi imao ništa protiv da SDP podrži i Tomaševića kao zajedničkog kandidata, ali ako se lijevo-liberalna oporba Bandiću dogovori i odluči da bi on bio najbolji kandidat koji može pobijediti na zagrebačkim izborima. Dakle, Tomašević ili netko drugi, ali da to bude najizgledniji kandidat. 

Tomašević je na srpanjskim izborima dobio 19.627 preferencijalnih glasova, a Milan Bandić tek 1.789 (FOTO: HINA/Lana Slivar Dominić)

Za istaknuti je da je Tomašević kao nositelj u 1. izbornoj jedinici na srpanjskim izborima dobio 19.627 preferencijalnih glasova, a, primjerice, Milan Bandić kao nositelj liste Stranke rada i solidarnosti u 2. jedinici tek 1.789 preferencijalnih glasova. Ali, ne misle svi u SDP-u kao Grbin. Neki tvrdoglavo ističu da će SDP morati imati svog stranačkog kandidata za gradonačelnika. Da, ali zaboga tko je esdepeovac koji bi mogao pobijediti na tim izborima? 

I Davor Bernardić i mnogi drugi tako su govorili 2017. godine da trebaju imati svog kandidata na izborima, pa su onda ipak shvatili da nemaju čovjeka koji bi se tada mogao suprotstaviti Bandiću i podržali su Anku Mrak Taritaš. Ona je Bandiću tada bila opasni rival, ali i njezino vrijeme je definitivno prošlo, iako ne znači da ona i sad nema ambicija opet ići u trku. 

Dinamika obnova poslije potresa ovih osam mjeseci, start tog okvirnog zakona koji bi u Saboru trebao biti donesen početkom idućeg tjedna, imat će važan utjecaj u izboru gradonačelnika. Opća, posvemašnja zapuštenost Zagreba do koje je dovela duga vladavina Milana Bandića nesporna je. Gradonačelnica ili gradonačelnik trebao bi biti netko tko će vladati posve suprotno od njega, na krajnje transparentni, otvoreni, osjetno skromniji, pošten, demokratskiji način. Taj će biti suočen s velikim dugom i kosturima iz ormara, ali i s bandićevskom administracijom koja će se rukama i nogama suprotstavljati promjenama. 

Grad u vodstvu treba pravu, odlučnu, radikalnu promjenu. 

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Lupiga.Com