Kad ste u Bosni pisac, imate nesreću da fikcija nikada ne može biti „jača“ od stvarnosti. Tačnije, bjednija. Sve ono što se ne bi smjelo napraviti ili ono što u simboličkom, ili stvarnom, sustavu ne bi smjelo doći u pitanje, sve se to pred očima razbija u paramparčad. I onda, počinje priča. Fikret Hodžić je iz Srebrenice, imao je deset godina kada je izgubio oca, vjerovatno u povorci koja nikad nije uspjela stići na slobodnu teritoriju. Bosansko je poraće surovo, a Fikreta je bacilo na televiziju Hayat. Lijep i naočit, postao je voditelj popularnih, ali depresivnih kopija realityja u kojima mladi Bošnjaci i poneki inovjerac pokušavaju naći mjesto pod estradnim (polu)mjesecom, jer sunca odavno nema.

Godine su tekle, a Fikret je 2012. godine objavio i knjigu: mogla se zvati „Moja istina“, ali je ipak prevagnuo zov zavičaja. „I ja sam iz Srebrenice“ je autobiografija nekoga ko misli da je uspio. I jeste, budući da je sam čin življenja za nekoga iz Srebrenice nevjerovatan uspjeh. Tako je Fikret između dočekivanja Šerifa Konjevića u Ramazanskom programu i neizvjesnosti bosanskog medijskog miljea u kojem jedan mjesec dobijete nešto poput plaće, a drugi put bonove za tržni centar, dok u trećem mjesecu za medijsko pregalaštvo ne dobijete ništa, odabrao poljoprivredu. 

Između dočekivanja Šerifa Konjevića u Ramazanskom programu i neizvjesnosti bosanskog medijskog miljea, Fikret Hodžić odabrao je poljoprivredu (FOTO: Radiosarajevo.ba)

Prvobitni kapitalizam je, zapravo, brutalni feudalizam. A u feudalizmu je bolje biti gospodar nego kmet, rekao bi Grunf. Uzgoj malina, koje su trebale biti sirovina za sladolede i kreme negdje u Evropskoj uniji, mogao je Fikretu izgledati kao posao iz snova. Vratio se u Srebrenicu i započeo s biznisom, ali maline nisu procvjetale. Možemo samo nagađati o tome, ali teško je oko žica Auschwitza uzgajati maline, kao što je teško živjeti blizu polja gdje su tvoji mrtvi. Da je Bosna kojim slučajem država, bilo bi to dovoljno za jedan život; pustilo bi Fikreta na miru da sa svojim malinama dočeka starost i da mu se pod stare dane ne jave demoni iz doba kada je bio desetogodišnjak. A da sve ne bude tako, da Bosna ne bude država, a da Fikret ne bude jedan od tisuća onih koje je vlast istresla u lubrikant i bacila na smetljište, pobrinule su se dvije stvari – Stranka demokratske akcije i „tržište“. 

Nezainteresovanost bošnjačkog vrha da ljudima koji se vrate u Srebrenicu obezbijedi minimum pristojnog života, tu i tamo se kompenzira skretanjem novaca s javnih nabavki nekome iz Srebrenice. Možda je čaršija u pravu: Fikret je žrtveno jagnje, kolokvijalno rečeno, kurban kojemu je podmetnuto da za nekog velikog „provuče“ tih deset miliona maraka kroz fiskalni sistem. Možda su to doista, kako čaršija kaže, male pare za Bakira i Sebiju Izetbegović, dva bošnjačka masterminda, pa se vrući krompir utrpao federalnom premijeru Fadilu Novaliću da on iz Kine nabavi respiratore, po cijeni koja je prava sitnica, da se ponovo sjetimo Alan Forda. I eto u igri Fikretove poljoprivredne firme da odjednom nabavi medicinsku opremu.

Time se trebalo pokriti baš sve – dug Fikretove firme „Srebrna malina“ od četvrt miliona, nedostatak odgovarajuće medicinske opreme u borbi protiv korone, a i nakratko bi se začepila usta one nekolicine očajnika koji iz sedmice u sedmicu ponavljaju da je SDA možda i najveće zlo koje je zadesilo Bosnu poslije rata. Za idealnu akciju falila je samo još jedna karika – načelnik Civilne zaštite Fahrudin Solak, bivši vatrogasac s valjda i nešto ratnih zasluga, mogao je biti idealna figura, jer ima pravo potpisa ukaza o nabavci. Ideal bošnjačkog kapitalizma. Nađeš robu na internetu, zanemariš pomoć koju su ti nudili preko kineske ambasade i UN-ove agencije pa bez svjedoka i javnosti odigraš partiju u borbi protiv korone. 

Respiratori su, pokazat će se, daleko jeftiniji od plaćene cijene (FOTO: N1)

Nezgoda je bila u tome što se odmah otkrilo da su respiratori u stvarnosti puno jeftiniji, te da su makete ozbiljnih medicinskih aparata: što bi rek`o narod – kineska roba. Sve za marku. Pa brojte. Do deset miliona. U vremenu pandemije ograničenje kretanja i policijskog sata stvarnost je užarenija nego obično. Čim je afera provaljena, tužilaštvo je dobilo ekspresan nalog da pokrene istragu u ovom slučaju iz najmanje dva razloga. I odmah su se našli elementi udruživanja zbog sticanja nezakonite dobiti. 

Korona će proći, a stižu lokalni izbori, za kampanju ništa bolje nego da se dvojica levata predaju svjetini kao žrtva za pravnu državu, a da to sebi kao uspjeh pripiše mračni par Izetbegović. Drugi razlog je nešto jednostavniji – SDA je organizam koji negdje mora pući, a unutar njega se već nazire lobi koji bi u slučaju podrhtavanja tla pod nogama Izetbegovićevih ekspresno preuzeo vlast u stranci. Zasad možemo reći da se taj lobi kolokvijalno naziva "gatački", jer su njegovi najizrazitiji predstavnici braća Čampara, federalni ministar unutarnjih poslova Aljoša i tužilac Dubravko, te Denis Zvizdić, bivši predsjedavajući Savjeta ministara. Sve u svemu: oklizne li se Bakir kolo će preuzeti „gačani“. 

Gacko je, inače, malo mjesto u istočnoj Hercegovini koje se nekada dičilo najvećim brojem doktora nauka po broju stanovnika u bivšoj Jugoslaviji. Kraj je to beskrajne ljepote, zelenila u hercegovačkom kršu, čiji ljudi inteligenciju duguju škrtosti prirode iz koje se rađa epska snalažljivost. To u posljednjem ratu nije pomoglo da se ne protjeraju i pobiju Bošnjaci iz toga kraja, jer još iz prošlog nosi stigmu ustaškog vilajeta. Moglo bi se reći da je Gacko bosanskoj kolektivnoj svijesti, ono što je Hrvatskoj – Imotski. Tamo se rađaju – direktori.

No, vratimo se jednom drugom kraju, onom u kojem je počinjen genocid prije 25 godina. Slučaj Fikreta Hodžića je rasprodavanje posljednjeg simboličkog kapitala i ljudi iz Srebrenice. Na kraju više nije ni važno kakav će sudski epilog dobiti slučaj respiratori i da li će Fikret Hodžić završiti kao moguća zvijezda novog realityja u Kazneno-popravnom zavodu Zenica ili kao taksist u Oberhausenu, Savezna Republika Njemačka. 

Važno je da Bosna neće prodisati i da maline ne rastu same.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Bljesak.info