Kada u Vukovaru pitate što je najveća prepreka boljim međuetničkim, susjedskim odnosima, Vukovarci hrvatske nacionalnosti reći će da ih boli nepravda, a kada ih pitate koja nepravda, onda najčešće navode nestale koji još nisu pronađeni, a vjeruju da njihovi sugrađani srpske nacionalnosti znaju gdje su pokopani. No nikada se nije javno razjasnilo koliko je točno to da Vukovarci znaju gdje su nestali zakopani niti na čemu se uopće temelji mišljenje da znaju. Ipak, opstaje ta fama i opterećuje suživot u tim zajednicama.

Pitanje nestalih jedno je od važnijih i u odnosima Republike Hrvatske i Republike Srbije. Hrvatska traga za 1.573 osobe, prema recentnim podacima Uprave za zatočene i nestale, koja je u sklopu Ministarstva branitelja. Iako se pod nestalima u javnosti često podrazumijevaju građani hrvatske nacionalnosti, među te 1.573 osobe 642 ih je nestalo 1995. godine, uglavnom vezano uz vojne operacije Bljesak i Oluju.

O radu na pronalasku nestalih razgovarali smo u Ministarstvu branitelja s Višnjom Bilić, načelnicom Sektora za traženje osoba zatočenih i nestalih u Domovinskom ratu pri Upravi za zatočene i nestale. Po zvanju psihologinja, Višnja Bilić već se preko dvadeset godina bavi problematikom nestalih osoba.

"Rješavanje pitanja nestalih sigurno bi pridonijelo smanjenju napetosti i uspostavi suživota na područjima koja su bila zahvaćena ratom, ali i u cjelini" (FOTO: Privatni album)

Koja je najveća prepreka da se riješi problem preostalih nestalih osoba u Hrvatskoj? 

- Najveća je prepreka nedostatak informacija o prikrivenim mjestima masovnih i pojedinačnih grobnica. Do sada smo terenski istražili 3.085 lokacija, ali zbog iscrpljenosti raspoloživih informacija, dugog protoka vremena od masovnih stradavanja, povezanosti prisilnih nestanaka s ratnim zločinima i u svezi s tim organiziranog premještanja masovnih grobnica na nove, nepoznate lokacije, smanjuje se i broj i točnost prikupljenih informacija. 

Je li točno da ste malo prije Nove godine dobili informacije da se posmrtni ostaci više stotina osoba iz Vukovara, koje se vode kao nestale, nalaze na Kosovu, gdje su preneseni nakon što su ubijeni u Vukovaru? 

- Svaku informaciju koja može pomoći u rješavanju slučajeva nestalih osoba provjeravamo kroz naš sustav, u kojemu nadležna tijela u okviru svojih zakonskih ovlasti provjeravaju prikupljene informacije. Na jednak smo način postupili i s informacijom prema kojoj su posmrtni ostaci hrvatskih branitelja i civila iz Vukovara premješteni na Kosovo. Međutim, za sada nismo dobili relevantne povratne informacije, a tek kada utvrdimo o čemu je riječ, možemo dalje postupati. Naš je stav da unaprijed, prije provjere, ne komuniciramo javno zaprimljene informacije, prvenstveno zbog dobrobiti obitelji kojima takve informacije potiču očekivanja nakon kojih vrlo često uslijede razočaranja, a u određenim slučajevima i zbog interesa samoga procesa.

Jedan dio nestalih u Vukovaru bi trebao biti na Ovčari, no još uvijek nije pronađena druga grobnica s pedesetak ljudi koji su odvedeni iz Vukovarske bolnice prema Ovčari - takozvani peti autobus.

- Na Ovčari smo u više od četrdeset navrata provodili vrlo opsežna terenska istraživanja. Pri tom smo koristili najsuvremeniju metodologiju i tehnologiju, ali još uvijek nismo pronašli drugu grobnicu, odnosno preostale osobe odvedene iz Vukovarske bolnice. Informacija o lokaciji grobnice na Ovčari uvelike bi ubrzala postupak traženja i omogućila prestanak agonije obiteljima koje još uvijek traže svoje najbliže. Jedan od svjedoka sa suđenja u Beogradu za zločin počinjen na Ovčari govorio je i o lokaciji grobnice koja još nije otkrivena. Tražili smo detaljnije informacije, dolazak svjedoka kako bi pokazao lokaciju, ali nam je odgovoreno da osim onog što je svjedok-počinitelj izjavio na suđenju, nema preciznije informacije. 

Jasno je da je u prikupljanju informacija naročito važna suradnja sa Srbijom. Kako biste ocijenili tu suradnju i je li se što promijenilo s aktualnom vlasti u Srbiji? Konkretnije, je li suradnja otežana ili je ipak stabilna zbog pretpristupnih pregovora Srbije s EU? 

- Pregovori s nadležnim tijelima Srbije, tada SRJ, počeli su još 1991. godine, u jeku najžešćih sukoba. Tada su u fokusu bile razmjene ratnih zarobljenika i zarobljenih civila, od kojih je preko 3.500 razmijenjeno iz logora na području Srbije i Crne Gore. Od 1995. godine, dakle prije uzajamnog priznanja Republike Hrvatske i tadašnje SRJ, uspostavljena je uglavnom kontinuirana suradnja u traženju nestalih osoba. Od tada datiraju naša otvorena pitanja prema Republici Srbiji. Određeni napreci su postignuti. Najznačajnije, s aspekta broja žrtava, bilo je ishodovanje dokumentacije JNA o žrtvama pokopanim na vukovarskom Novom groblju. Naime, odmah nakon pada grada na području Vukovara su djelovali timovi Vojno-medicinske akademije iz Beograda koji su pregledavali poginule i ubijene u Vukovaru i okolici i sastavljali identifikacijske protokole. U pregovorima koji su trajali gotovo tri godine, dobili smo 1.093 takva protokola koja su nam umnogome olakšali ekshumaciju 938 posmrtnih ostataka na Novom groblju u Vukovaru 1998. godine i identifikaciju koja je uslijedila. Nadalje, iznimno su značajne bile ekshumacije neidentificiranih posmrtnih ostataka na području Srbije, što je bio rezultat našeg višegodišnjeg insistiranja, ali su, na žalost, ostale ograničene samo na one koji su bili sahranjeni na registriranim grobnim mjestima u Srbiji. Do sada je ekshumirano oko 400 neidentificiranih posmrtnih ostataka. Svim ekshumacijama su prisustvovali stručni promatrači Uprave za zatočene i nestale koji su, između ostaloga, i uzeli uzorke za obradu metodom analize DNA koja se onda radila i u našim laboratorijima. Pokazalo se da je u 107 slučajeva bila riječ o hrvatskim državljanima, nakon čega smo preuzeli njihove posmrtne ostatke i, nakon potvrđene identifikacije, predali ih obiteljima. 

"Na Ovčari smo u više od četrdeset navrata provodili vrlo opsežna terenska istraživanja. Pri tom smo koristili najsuvremeniju metodologiju i tehnologiju, ali još uvijek nismo pronašli drugu grobnicu."  (FOTO: Lupiga.Com)

To je jako veliki broj – 107 hrvatskih državljana koji su neimenovani pokopani na grobljima u Srbiji. Znaju li se okolnosti njihova stradavanja, jesu li vezani uz logore? 

- Ekshumacije su rađene u mjestima gdje su bili logori, odnosno zatvori, i cijelim tokom Dunava - Novi Sad, Sombor, Sremska Mitrovica, Beograd, Inđija, Šabac, Ruma, Smederevo, Pančevo, Kovin, Obrenovac, Niš i Šid. Većinom je riječ o osobama čiji su posmrtni ostaci izvađeni iz Dunava na području Srbije, a bačeni su u rijeku u Hrvatskoj. Zatim, pronađene su osobe koje su preminule u ustanovama socijalne skrbi i zdravstveno-medicinskim ustanovama u Srbiji gdje su dospjele, u najvećem broju slučajeva, nakon pada Vukovara, ali i ratni zarobljenici i zarobljeni civili koji su podlegli ozljedama u logorima i zatvorima u Srbiji.

Koliko je onih za koje je utvrđeno da su preminuli u zatočeništvu u Srbiji?

- Identificirali smo petnaestak osoba za koje imamo izjave svjedoka, kao i potvrde Međunarodnog odbora Crvenog križa, da su bile evidentirane u logorima u Stajićevu, Sremskoj Mitrovici, Beogradu, Nišu i Šidu, a posmrtni su im ostaci ekshumirani u Srbiji. Međutim, za dio osoba čije smo posmrtne ostatke preuzeli nisu razjašnjene okolnosti nestanka, a kada se uzme u obzir kako još uvijek tražimo 931 osobu nestalu 1991. i 1992. godine, možemo pretpostaviti kako to nije konačan broj.

Još uvijek niste dobili ostalu dokumentaciju o grobnicama na području Hrvatske. Što od dokumentacije tražite? 

- Dokumentacija sličnoj onoj koju smo dobili za vukovarsko Novo groblje rađena je za vrijeme okupacije i na području Baranje, Like i drugdje. Zahtijevamo tu dokumentaciju, kao što tražimo i povrat cjelokupne dokumentacije Vukovarske bolnice i ratne bolnice u Borovo Komercu. Osim toga, tražimo nastavak ekshumacija na području Srbije, kao i informacije o pojedinačnim i masovnim grobištima u Hrvatskoj, na područjima koja su bila okupirana.

To Hrvatska zahtjeva već 20 godina. Što svih tih godina na pregovorima od vaših kolega u Srbiji dobijete kao odgovor, a zapravo odbijenicu dostavljanja informacija?

- Stav Republike Srbije o dostavi informacija je dio jednog složenog procesa koji prati dinamiku aktualnih zbivanja. Početno, negirane su žrtve, a zatim su niz godina nadležna tijela Republike Srbije odbijala preuzeti ulogu i odgovornost za rješavanje pitanja nestalih državljana Republike Hrvatske. Konačno, Republika Srbija je prihvatila razgovor o otvorenim pitanjima te su dogovoreni tematski radni sastanci posvećeni isključivo ovim pitanjima koje očekujemo u predstojećem razdoblju. Ipak, na tehničkoj razini, suradnja dobro funkcionira i zbog toga su mnogi pojedinačni slučajevi nestalih osoba riješeni. Najmanje je napretka u vezi informacija o prikrivenim grobištima u Hrvatskoj, što je ključ za rješavanje većeg broja nestalih osoba. Vjerujemo kako će pretpristupni pregovori Republike Srbije za članstvo u EU unaprijediti rješavanje otvorenih pitanja.

Obitelji nestalih čekaju na identifikaciju svojih bližnjih (FOTO: Ministarstvo branitelja)

Sigurni ste da su grobišta na bivšim okupiranim područjima u Hrvatskoj pisano evidentirana?

- Sasvim sigurno. JNA, koja je sudjelovala u agresiji na Hrvatsku, imala je jasnu hijerarhiju i protokol o vođenju evidencije. Na naše opetovane zahtjeve, na sastanku 2006. godine Komisija za nestale Vlade Republike Srbije je izjavila kako se napredak u rješavanju naših otvorenih pitanja može očekivati temeljem odluke Nacionalnog vijeća za suradnju s Međunarodnim kaznenim sudom o otvaranju i deklasificiranju dokumentacije pronađene u Vojnom arhivu. Kasnije su se distancirali od te izjave, ali mi i dalje insistiramo na dokumentaciji. Da su grobišta pisano evidentirana, ilustrira i slučaj Bogdanovaca. U pregovorima 2013. godine smo od nadležne Komisije iz Beograda dobili informaciju o grobnim mjestima na području Bogdanovaca. No mi smo već ranije istražili navedene lokacije, obavili ekshumacije i identifikacije i u tom smislu nam informacija nije bila korisna, ali je potvrdila da dokumentacija postoji. Osim toga, veliki broj osoba koje raspolažu informacijama o grobištima na ranije okupiranim područjima u Hrvatskoj nalazi se na teritoriju Srbije. Tako smo 2013. godine, prilikom istrage koja se vodila u Srbiji o ratnom zločinu u Sotinu, dobili informaciju od svjedoka-počinitelja o mjestu primarne i sekundarne grobnice u Sotinu. Konačno, s aspekta rješavanja slučajeva nestalih osoba, nama je bitna točna informacija o grobištu, neovisno o izvorima koje koristi Komisija iz Beograda. 

Informacije se prikupljaju i preko MUP-a, sigurnosnih službi, državnih odvjetništava, no dolaze li informacije o nestalima i o mjestima ukopa i od građana, bilo anonimno ili ne?

- Nadležna tijela Republike Hrvatske – MUP, sigurnosne agencije, državna odvjetništva – predstavljaju najznačajniji izvor informacija. Preko 90 posto informacija prikupljeno je upravo od nadležnih tijela. Na žalost, slabiji je odaziv građana ili svjedoka koji bi mogli imati takva saznanja. Kao poticaj građanima, uvedena je telefonska linija za anonimne dojave (broj: 072 111 111) i pokrenuta kampanja promicanja pitanja nestalih putem tribina, čija je temeljna svrha senzibiliziranje javnosti i ohrabrivanje svih koji imaju korisna saznanja da ih podijele s Upravom za zatočene i nestale. Nije moguće neposredno mjeriti učinak tih mjera, no činjenica je da nakon tribina ili medijskih istupa i apela bilježimo i povećan broj poziva na telefon za anonimne dojave. Neki put su ti pozivi bez ikakve informacije, neki put bez korisne informacije, ali u određenim slučajevima ima i informacija koje zavrjeđuju daljnju provjeru. 

Iz Srbije se znaju čuti prigovori da se taktizira s istraživanjem grobnica iz Oluje kako bi se Srbija pritisnula da otkrije lokacije grobnica s hrvatskim žrtvama. Kako to komentirate? 

- Što se tiče osoba koje su nakon humane asanacije provedene nakon akcija „Bljesak“ i „Oluja“ sahranjene na grobljima u Hrvatskoj, potrebno je naglasiti kako su to većinom hrvatski građani, na našem su popisu nestalih osoba i obaveza je Republike Hrvatske ekshumirati ih i identificirati. S obzirom da se većinom radi o osobama srpske narodnosti, čije se obitelji dijelom nalaze i na području Republike Srbije, temeljem dogovora o uzajamnom stručnom promatranju, promatrači Komisije iz Beograda prisutni su na ekshumacijama. Kontinuirano provodimo ekshumacije stradalih 1995. godine i dosadašnjim tijekom procesa ekshumirano je gotovo 90 posto posmrtnih ostataka asaniranih 1995. godine. Zadnja ekshumacija bila je u prosincu 2015. godine u Gornjem Selištu pored Gline, gdje su ekshumirani posmrtni ostaci 56 osoba. Dakle, ne može se reći da taktiziramo s pronalaskom nestalih.

Na bivšim ratnim područjima, pogotovo u Vukovaru, često se može čuti da sugrađani, Srbi, znaju gdje su pokopani Hrvati koji se vode kao nestali, ali da ne žele reći. Koliko je vaš dosadašnji rad pokazao da u tome ima istine? Je li bilo dojava koje bi to potvrdile? 

- Rješavanje pitanja nestalih sigurno bi pridonijelo smanjenju napetosti i uspostavi suživota na područjima koja su bila zahvaćena ratom, ali i u cjelini. U našim apelima, uz prvenstveno humanitarni aspekt, ističemo i ovu ulogu rješavanja pitanja nestalih. Bitno je naglasiti da svaku informaciju koja može pomoći u rješavanju pitanja nestalih provjeravamo putem našega sustava. Uključujući i informacije o osobama koje imaju ili bi mogle imati saznanja o nestalima i prikrivenim grobnicama. I to ćemo, sukladno propisima, činiti i dalje. Jer, sasvim sigurno postoje informacije koje bi mogle pomoći u rješavanju ovoga pitanja, a do kojih još nismo uspjeli doći.

Prizor s jedne od prošlogodišnjih ekshumacije (FOTO: Ministarstvo branitelja)

Ima li slučajeva da su dugo godina nakon rata u, primjerice, kućnim dvorištima pronađena tijela, odnosno posmrtni ostaci?

- Nedavno je, u studenome, u Bogdanovcima prilikom infrastrukturnih radova pronađena masovna grobnica s posmrtnim ostacima četiri osobe, ali su takvi slučajevi rijetki nakon ovako dugog protoka vremena. Na susjednom kućnom broju, pored pronađene grobnice, radili smo terenska istraživanja, ali posmrtne ostatke nismo pronašli, što potvrđuje koliko je bitna točna informacija. 

Zbog čega ima relativno dosta ekshumiranih posmrtnih ostataka koji nisu identificirani – njih 941?

- Od 5.056 ekshumiranih posmrtnih ostataka, do sada je identificirano njih 4.115. Uspješnost identifikacije je visoka – gotovo 82 posto. Radi usporedbe možemo spomenuti kako je postotak identifikacija u Bosni i Hercegovini, gdje ovaj proces vodi renomirana Međunarodna komisija za nestale osobe, niži. Ili primjerice, iz terorističkog napada na Svjetski trgovinski centar u New Yorku, prema javno dostupnim podacima, još je uvijek oko 30 posto neidentificiranih uzoraka. Proces identifikacija je vrlo složen i ovisi o nizu čimbenika koji su u složenom međuodnosu: od stanja posmrtnih ostataka, raspoloživih krvnih uzoraka članova obitelji, tehnološkog razvoja kao općeg okvira. Neidentificirani posmrtni ostaci su svi obrađeni klasičnim sudsko-medicinskim metodama i podvrgnuti obradi metodom analize DNA. Obrada je završena za 76 posto njih, ali za sada nije utvrđeno podudaranje s uzorcima članova obitelji. U nekim slučajevima nema krvnih srodnika tako da podudaranja ne može ni biti ili su živi tek daljnji srodnici pa je teže utvrditi podudaranje. Nadalje, 75 posmrtnih ostataka nije pogodno za obradu metodom analize DNA jer je DNA degradirana uslijed djelovanja vanjskih faktora. Još je 20 posmrtnih ostataka koji, prema nalazima vještaka, ne potiču iz Domovinskoga rata, dok je 136 njih u obradi. Tu su novo ekshumirani posmrtni ostaci kao i oni za koje je utvrđen djelomičan genotip nedovoljan za identifikaciju pa se analize ponavljaju. Osim toga, kontinuirano prikupljamo dodatne uzorke krvi od članova obitelji nestalih osoba. I niz godina nakon što su posmrtni ostaci ekshumirani i obrađeni, moguće ih je identificirati. 

Ti su posmrtni ostaci na Mirogoju?

- Da, najveći dio, manji broj je i na groblju u Osijeku.

Prilikom identifikacije posmrtnih ostataka u prosincu 2015. godine na Zavodu za sudsku medicinu u Zagrebu jedna je obitelji odbila nalaze identifikacije unatoč potvrdnim DNA nalazima. Koliko se to često događa?

- Riječ o pojedinačnim, rijetkim slučajevima. Od početka procesa do sada identificirano je 4.115 ekshumiranih osoba. Tek u petnaestak slučajeva obitelji nisu prihvatile nalaze identifikacije. Iako su ovi slučajevi s medicinske strane završeni, obavljene su sve analize koje su se mogle napraviti i ne postoje druge mogućnosti dokazivanja identiteta, naš je stav da završnu riječ u identifikaciji imaju obitelji. Ne inzistiramo na prihvaćanju nalaza jer bi ih to dodatno traumatiziralo. S obiteljima ponovno razgovaramo, pozovemo ih na identifikaciju i prepuštamo im odluku. Ima i slučajeva kada obitelj samostalno promijeni stav i prihvati nalaze. 

Kolika je uopće mogućnost pogreške prilikom identifikacije nestalih osoba?

- U slučajevima identifikacija koje se provode metodom analize DNA, nalaz o utvrđenom podudaranju DNA članova obitelji i nestale osobe izdaje se tek kada vjerojatnost podudaranja prelazi 99,95 posto, što su i najviši međunarodni standardi. Tu zaista nema mjesta sumnjama u pogrešku. Kada se radi o klasičnim sudsko-medicinskim metodama, moguće je da je u pojedinačnim slučajevima došlo do pogrešnih prepoznavanja, prvenstveno kada se radi o masovnim grobnicama s homogenim žrtvama ili o sekundarnim grobnicama s izmiješanim dijelovima posmrtnih ostataka. Ovo su posebno osjetljivi slučajevi koje, temeljem utvrđenih nalaza, rješavamo individualno.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: depo.ba/Ministarstvo branitelja

Ovaj tekst nastao je u okviru projekta "Nestali" koji je podržalo Ministarstvo kulture temeljem Programa ugovaranja novinarskih radova u neprofitnim medijima