Povijest japanskog otoka Okinawa unikatna je, kao i sama borba tamošnjih učitelja za održavanje zdravorazumskog, kritičkog duha i mišljenja kod svojih učenika. Pred japanskim carem poklanja se svatko, a japanski car poklanja se isključivo pred svojim učiteljem. Time se pokazuje da su učitelji najcjenjeniji građani japanskog društva, bez razlike jesu li to učitelji iz osnovnih škola ili visokorangirani univerzitetski profesori. Unatoč takvom poštovanju, sudbina učitelja tijekom Drugog svjetskog rata bila je i više nego tragična. 

Okinawa je jedini naseljeni otok, dio sadašnjeg japanskog teritorija, na kojem su se vodile direktne borbe između japanskih i američkih snaga. “Čelični tajfun” kako se zvala velika bitka odnijela je 200.656 života od kojih su 94.754 bili stanovnici Okinawe. Neki od njih bili su tadašnji učitelji, a neki su to tek trebali postati. Potpuna američka okupacija ovog otoka, zajedno s izgradnjom ogromne vojne baze 1950. godine, dovela je do eksteritorijalnosti Okinawe i maksimalne kontrole stanovnika od strane američkih dužnosnika. Smanjili su plaće učiteljima i time ih natjerali da traže posao u vojnoj bazi, a oni koji su ostali vjerni svome pozivu, stradali su od neuhranjenosti. Svjesni koliko jak utjecaj učitelji imaju na japansko društvo, Amerikanci su strahovali da oni ne padnu pod utjecaj komunista ili desničarskih pokreta koji su se već počeli pojavljivati u Japanu početkom pedesetih godina prošlog stoljeća. 

Pokret protiv prisutnosti američke vojne baze na Okinawi organizirali su upravo učitelji koji su tijekom svoje borbe na ovom otoku, uspjeli blokirati direktivu “Sogo Rodo furei” koju je američka administracija donijela ne bi li zabranila suradnju između sindikata. Učitelji su se uspjeli izboriti i protiv selektivnih zabrana putovanja koje je također implementirala američka administracija, putem neizdavanja pasoša određenim građanima. Borili su se i za prava komunističkih aktivista čiju su slobodu kretanja američke vlasti ograničile. Oni su bili prvi koji su zahtijevali da se Okinawa vrati pod kontrolu Japana, što se i dogodilo dogovorom iz 1971. godine nazvanim “Povratak Okinawe”. 

No, time priča nije gotova, jer na Okinawi se prosvjeduje i danas, a današnji se prosvjednici protive izgradnji nove američke baze, a radi se o istim onim učiteljima koji su se borili za ljudska prava na početku američke okupacije. Zajedno s japanskom vladom, a pod pritiskom lokalnih stanovnika koji traže da se stara baza Futenma dislocira s Okinawe, američka vojska odlučila je izgraditi novu bazu na novoj lokaciji, umjesto da napuste otok. 

O svemu ovome Lupiga razgovara s profesoricom Keiko Yonaha koja je aktivna u pokretu protiv nove američke baze, a ujedno je učiteljica i nasljednica onih učitelja boraca koji su formirali obranu za osnovna ljudska prava na Okinawi, potpuno okupiranoj od strane američkih snaga. 

"To su ljudi koji su se borili za jednakost i pravdu na Okinawi pod američkom okupacijom u vrijeme kada su bili mladi. Sada su ostarjeli, ali i još uvijek pružaju otpor prema nepravdi." - Keiko Yonaha (FOTO: Lupiga.Com)

Možete li predstavite svoj rad za Lupiginu publiku?

- Profesorica na Sveučilištu Meio u sjevernom dijelu Okinawe. Moja specijalnost je engleski jezik i, zapravo, pripremam buduće učitelje engleskog jezika za rad u srednjim školama. Trenutno, brojni stanovnici Okinawe prosvjeduju na mjestu gdje će se podignuti nova američka vojna baza. Kao prvo, to je uništavanje prelijepog okoliša s dragocjenim morskim životinjama i biljkama. U zaljevu koji bi trebao postati dom novoj američkoj bazi postoji 420 vrsti korala, 1.040 vrsti ribe, 403 vrste morskih algi i 1.974 vrste mekušaca. Prosječna dob demonstranata je 70 godina. To su ljudi koji su se borili za jednakost i pravdu na Okinawi pod američkom okupacijom u vrijeme kada su bili mladi. Sada su ostarjeli, ali i još uvijek pružaju otpor prema nepravdi koja im se događa putem izgradnje američke vojne baze i uništavanja okoliša. 

Istovremeno stara baza je još uvijek u funkciji?

- Negdje 1996 godine, djevojčicu iz petog razreda osnovne škole silovala su tri američka vojnika što je dovelo do velikih prosvjeda protiv američke baze na kojima je sudjelovalo preko 100.000 ljudi. Nakon toga uslijedilo je potpisivanje dogovora između američke i japanske vlade o tome da se rastereti Okinawa, s obzirom da je u tom trenutku 70 posto američkih vojnih objekata u Japanu koncentrirano na Okinawi, a ona pokriva samo 0,6 posto japanskog teritorija. Mi smatramo da to nije fer. Japanska vlada je tada odgovorila da će rasteretiti Okinawu. Rekli su i da će dislocirati zračnu bazu Futenma zato što je najopasnija na svijetu. Mi smo očekivali da će biti dislocirana van Okinawe. 

Ali …

- Krenuli su tražiti lokaciju, a mi smo bili sretni, jer će bar jedna velika baza biti otići s Okinawe. Ipak, nijedna prefektura bazu nije prihvatila pa je japanska vlada odlučila kako će mjesto relokacije opet biti Okinawa. Odlučili su da će to biti mjesto Henoko i uvjeravali nas da trebamo biti sretni. Ali mi ne možemo biti sretni jer takva odluka nije ni logično ni poštena. Obećali su da će rasteretiti Okinawu, ali to nisu napravili, već su samo premjestili bazu na drugu lokaciju, opet nama pred nosom, s tim da će nova baza biti još moćnija od prethodne s procijenjenim „rokom trajanja“ od 200 godina. U međuvremenu smo saznali da plan za izgradnju baze u Henokou postoji još od šezdesetih godina prošlog stoljeća, jer je dubina vode dovoljna da tamo uplovljavaju vojni brodovi s nuklearnim pogonom. Dakle, da odgovorim konačno na prethodno pitanja - Okinawa ima zračnu bazu Futenma i novu bazu koja se treba izgraditi unatoč protivljenju stanovnika Okinawe. Nismo sigurni kada će biti relocirana baza Futenma, a istovremeno smo sigurni da će se nova baza izgraditi jer japanska vlada nastavlja tvrditi kako za nju nema druge lokacije osim Henokoa. 

Golema zračna baza Futenma usred grada (SCREENSHOT: YouTube)

Možete li nam malo detaljnije objasniti ulogu učitelja u borbi za slobodu Okinawe i oslobođenje od američke okupacije? 

- Okinawa ima dugačku povijest. U 15. stoljeću, kao dio Ryukyu kraljevstva, uživala prosperirala je u trgovini s istočnoazijskim zemljama, uključujući i Japan i Kinu. Ipak, 1609. godine Satsuma (sadašnja prefektura Kagoshima) okupirala je Okinawu. U to vrijeme Okinawa nije imala oružje za obranu jer je kralj zabranio korištenje oružja pa je bilo lako zauzeti Okinawu. Upravo zbog toga karate, borilačka vještina za samoobranu, potječe s Okinawe. U novoj eri vladavina je bila prebačena u ruke vlade Meiji te je Okinawa postala sastavni dio Japana. U Pacifičkom ratu, otok je najviše stradao zato što je bio jedino naseljeno mjesto na kojem je bilo kopnenih sukoba između japanskih i američkih snaga. S mirovnim ugovorom iz San Francisca, Okinawa je okupirana od strane američke vojske. Učitelji s Okinawe koji su se borili protiv američke okupacije, bili su centar pokreta za povlačenje američke kontrole nad Okinawom. Oni su ranije tražili oporavak obrazovnog sistema koji je bio uništen za vrijeme rata i nije se uopće oporavio u periodu američke okupacije. 

Lokacija nove američke baze na Okinawi (SCREENSHOT: YouTube)

Koje su trenutačne posljedice te 27-godišnje okupacije s kojima žitelji Okinawe danas žive? 

- Sada smo dio Japana, živimo prema zakonima japanske vlade. Situacija je mnogo bolja, zato što su za vrijeme eksteritorijalnosti, odnosno američke okupacije, naša ljudska prava bila redovno kršena. Stoga možemo reći da je situacija danas puno bolja. Ipak, još uvijek patimo zbog loših stvari koje su sa sobom donijele američke vojne baze, kao što su zagađenje zemlje zraka, zvučno zagađenje, uništavanje prirode, avionske nesreće i razni kriminal koji su počinili američki vojnici. U šezdesetim godinama, ostale prefekture koje su imale vojne baze, relocirale su ih na Okinawu zbog prosvjeda tamošnjih stanovnika, a sada Okinawa nema pravo glasa zbog toga što je bila pod američkom okupacijom, dok je Japan postao nezavisan nakon mirovnog ugovora iz San Francisca. Okinawa, koja je poslije rata imala tek 11 posto američkih vojnih objekata smještenih na teritoriju Japana, sada ih ima više od 70 posto. Nitko ne želi prihvatiti Futenma zračnu bazu, nijedna prefektura. Kažu da je to naš problem i da zato kod nas treba biti relocirana.

Koliko se u japanskoj javnosti uopće govori o američkoj bazi na Okinawi i problemima koji stanovnici imaju zbog nje? 

- Oni koji su protiv nove američke baze su manjina u japanskoj javnosti. Mediji su oslabljeni i ljudi sve više potpadaju pod utjecaj raznih lažnih vijesti u kojima se ignoriraju povijesne fakte. Lažne vijesti kažu otprilike ovako – „prosvjednici protiv američke baze su ljevičari, to nisu lokalni ljudi s Okinawe“. A pravo stanje stvari je drugačije. Iako postoji puno onih koji podržavaju prosvjede, a s drugih su japanskih otoka, većina prosvjednika su lokalni ljudi s Okinawe. Zbog toga na prosvjedu u Henokou koje je malo mjesto imamo između 3.000 i 5.000 ljudi, a u Nahai, glavnom gradu otoka, imamo više od 30 000 prosvjednika.

Jedan od prosvjeda protiv vojne baze utenma (FOTO: Wikimedia/Nathan Keirn)

U jednoj raspravi govorili ste o primjerima nazočnosti američke vojske u svijetu. Na Balkanu, točnije na Kosovu, primjerice, postoji golema američka vojna baza, Bondsteel. Koje je vaše mišljenje o vojnom prisustvu američke vojske u drugim zemljama, dakle izvan SAD-a? 

- Okinawa nije specifičan slučaj. Sigurna sam da postoje mnogo druga mjesta na kojima ljudi pate zbog okupacije ili prisustva američkih vojnih baza. Isti je slučaj sa zemljama na Bliskom Istoku, smatram da su i oni žrtve. Čega? Ekspanzionizma. Sjedinjene Države koje žele proširiti svoju moć govore: „mi vas štitimo“. Ipak, oni zapravo produžavaju svoje vlastite ratove iznova i iznova, na logici jačega. Smatram da slabiji moraju biti više poštovani u ovom svijetu. Je li moguće da vojska izgradi mir u svijetu? Mogu li militaristički moćne zemlje uživati u miru? I održavaju li one mir u svijetu? Mi moramo učiti iz prošlosti kako bismo mogli sadašnjost vidjeti bolje i izgraditi bolju budućnost za naredne generacije.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Pixabay