„Zaslužnima, a ne potrebitima“, mogao bi postati moto ove Vlade barem ako je suditi prema predloženoj Uredbi o raspodjeli dijela prihoda od igara na sreću. Prvi put nakon 12 godina otkako je osnovana, lutrijska sredstva Nacionalnoj zakladi za razvoj civilnog društva srezana su za čak 70 posto, odnosno nešto više od 30 milijuna kuna. Sva raspodjela od prihoda od igra na sreću ostaje u neprofitnom sektoru i namijenjena je sufinanciranju aktivnosti udruga, pravdao je ovaj prijedlog ministar financija Zdravko Marić prešućujući bitnu razliku. Prema Uredbi koju predlaže taj bi novac trebala raspoređivati resorna ministarstva, a ne kao u posljednjih 12 godina, autonomna i od politike neovisna Zaklada, koju je još 2003. godine osnovala Republika Hrvatska.

Prvi put u 12 godina Uredbu je Vlada pokušala donijeti bez prethodne rasprave i mišljenja Savjeta za razvoj civilnog društva te suprotno Državnom proračunu usvojenom u Saboru samo dva tjedna ranije, a kojim je planirano povećanje sredstava Zaklade za pet posto. Koji je razlog ovako nagle promijene, od pet plus do minus 70 posto, ostavljeno je nagađanju. Organizacije civilnog društva okupljene u inicijativi „Za snažno civilno društvo!“ upozorile su u utorak na konferenciji za medije kako „zbog sedam posto proračuna Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva, dodijeljenog organizacijama na meti javnih napada, prijeti se rezanjem čak 70 posto ukupnog proračuna Nacionalne zaklade za ovu godinu“. Koje su udruge na meti nabrojao je u Saboru zastupnik Hrasta Ladislav Ilčić: GONG, zapravo cijela Platforma 112, a problematičan je, prema Ilčiću, i Savjet za razvoj civilnog društva u kojem zajedno sjede predstavnici vlasti i predstavnici civilnog društva.

"Za obrazovanje, kulturu i mlade odvaja se 21 posto, po deset posto za okoliš, volonterstvo i razvoj zajednice, a samo sedam posto prozvanim udrugama koje se bave demokratizacijom i ljudskim pravima" (FOTO: Hina)

„Ja smatram da je civilno društvo bolesno i da ga treba liječiti“, rekao je tada Ilčić, a prijedlog Uredbe rezultat je takve medicine. 

„Zaboravlja se da potpore Zaklade primaju i braniteljske udruge i udruge invalida, i one koje se bave djecom, i samo za te tri skupine odvaja se 44 posto svih sredstava za potpore ugovorene u ovoj godini. Za obrazovanje, kulturu i mlade odvaja se 21 posto, po deset posto za okoliš, volonterstvo i razvoj zajednice, a samo sedam posto prozvanim udrugama koje se bave demokratizacijom i ljudskim pravima. To je apsurd na koji smo htjeli ukazati sazivanjem konferencije za medije - da se radi izjednačavanje zagovaračkih organizacija u tom segmentu s pojmom civilnog društva uopće i onda se to koristi kao argument zbog kojeg treba razmontirati cijeli sustav“, rekla nam je Ivana Kordić iz Hrvatske mreže volonterskih centara koja je razgovor odlučila započeti dobrim vijestima.

„Pozitivnim ipak možemo smatrati to što se Uredba nije našla ovako zbrzana na sjednici ovaj tjedan, što daje za naslutiti da se ipak otvorio neki dijalog i da se neće rezati prije očitovanja Savjeta za razvoj civilnog društva. Druga pozitivna stvar je da će, prema informacijama koje imamo, Savjet nakon višemjesečne stanke, u petak 22. travnja imati sjednicu na kojoj će to biti prva tema. Pozitivnim smatramo to što će se nastaviti poštivati procedura uspostavljena proteklih godina glede donošenja Uredbe. Ono što ostaje vidjeti jest hoće li to išta promijeniti“, kaže naša sugovornica.

"Zadaća države nije da sve radi sama nego da akcije koordinira i pusti slobodnim ljudima, pojedincima, udrugama u kontaktu s potrebama na terenu, da predlažu rješenja za izazove današnjice" - Ivana Kordić (FOTO: Hina)

Jeste li dobili ikakvo obrazloženje zbog čega je došlo do tako dramatičnog rezanja sredstava? 

- Ne. Možemo samo nagađati, pri čemu mi je jako važno istaknuti kako se apsolutno ne slažemo i ne dijelimo mišljenje da su prozivane udruge problematične. Svako bi demokratsko društvo trebalo znati cijeniti artikuliranu kritiku i smatrati je poželjnom. Kritizirati ne znači manje voljeti domovinu, zemlju u kojoj živiš i ljude koji u njoj žive nego upravo suprotno, kritika govori o tome da ti je stalo i želiš popraviti stvari koje vidiš kao negativne. 

Što kažete na argument ministra financija da sredstva ostaju namijenjena aktivnostima udruga?

- Model koji je gradila Zaklada za razvoj civilnog društva, nažalost, nije prepoznat od strane drugih proračunskih politika, pogotovo u ministarstvima. Na taj smo model jako ponosni i sve moje kolege i ja, gdje god dobijemo priliku, ističemo ga kao primjer odličnog institucionalnog mehanizma za podršku civilnom društvu. Nacionala zaklada, Ured za udruge Vlade RH i Savjet za razvoj civilnog društva, te su tri institucije nosile razvoj civilnog društva zadnjih 15 godina. Zaklada je prva omogućila udrugama da prijavljuju svoje strateške planove, a ne samo „štucave“ projektne potpore gdje malo imaš, pa malo nemaš. Evaluacijska komisija pregledava i odobrava ili ne odobrava planove, Zaklada kontrolira kako se troše dodijeljena sredstva, a udruga ima priliku posvetiti se kontinuiranom radu na onome što korisnici govore da bi im trebalo i da su njihovi prioriteti. 

Koje su dodatne prednosti ovakvog modela?

- Ovakav model omogućuje i stabilnije poslovanje udruga koje se onda mogu i profesionalizirati, zadržati ljude koji su naučili kako se radi. Na primjeru Volonterskog centra Zagreb i Hrvatske mreže volonterskih centara mogu reći kako smo zapravo dobili priliku izgraditi se kao strateški partner. Konkretno, Ministarstvo socijalne politike i mladih koje je nadležno za provedbu Zakona o volonterstvu zapravo je jačanjem naših kapaciteta dobilo suradnike koji poznaju problem na terenu, donose ideje i ne samo to, nego su sposobni i provesti politike koje je ministarstvo postavilo. Jer nije poanta, a kako smo danas slušali, da zašto država ne bi sve to radila. To nije poanta upravljanja i vođenja države u 21. stoljeću. Zadaća države nije da sve radi sama nego da akcije koordinira i pusti slobodnim ljudima, pojedincima, udrugama u kontaktu s potrebama na terenu, da predlažu rješenja za izazove današnjice. Bude li država dijelila novac i zadržala tu poziciju gdje će novac podijeliti samo obiteljima, ili samo određenoj djeci, što društvo time dobiva? To je klasična greška, kad ljudima dajete ribu umjesto da ih naučite kako pecati. Dobijete izolirane pojedince, majke koje su i dalje prepuštene sebi s djecom oboljelom od autizma ili s cerebralnim poremećajem svoje djece umjesto da dio tih sredstava uložite u udruge koje okupljaju sve te ljude, smanjuju izolaciju, i, konačno, pomažu im da prema donositeljima odluka artikuliraju svoje potrebe. Tako ih jačate, a sve ovo drugo je jedno teško licemjerje rekla bih.

I kako bi onda ministarstva raspodjeljivala ta sredstva? Kako jamčiti da dijele potrebitima, a ne „zaslužnima“?

- U nekom idealnom ili barem dovoljno dobro uređenom svijetu svako od tih tijela trebalo bi imati jasne i transparentne kriterije kakve je kroz godine izgradila Zaklada. Postoje, naravno i druge uredbe i propisi koji uređuju raspolaganje jednim dijelom javnih sredstava, ali iz perspektive korisnika i jednih i drugih sredstava potpore mogu reći da je Zaklada daleko najinteligentniji donator. Argumenti i prilozi koje traže za odobrenje sredstava, izvješća koja traže o postignutim rezultatima, sve govori da ti ljudi zaista promišljaju o tome, da nisu usmjereni prema gomilanju dokumenata koje na kraju nitko neće ni pogledati, nego traže konkretne podatke o broju korisnika, o konkretnim promjenama koje je vaš rad i novac u njega uložen donio zajednici. Više sam puta rekla kako smatram da bi druga tijela javne uprave koja dodjeljuju javna sredstva itekako puno mogla naučiti od Zaklade i tima koji tamo radi. Zaklada je tu našla jednu dobru mjeru, jednostavno traže podatke koji vrlo jasno govore jesi li odradio što si ugovorio ili nisi i, umjesto da te uguši, ona te potiče da razmišljaš i dalje unapređuješ svoj rad, omogućuje rast i razvoj kako ljudi tako i organizacija. 

"Činjenica je da na svaku kunu koja je uložena iz proračuna civilni sektor vrati dvije nazad kroz plaćanje doprinosa i poreza na sredstva povučena iz EU fondova" - Kordić tijekom jučerašnjeg prosvjeda (FOTO: Hina)

Spomenuli ste na konferenciji za medije kako bi se ovakva Uredba mogla negativno odraziti i na povlačenje sredstava iz EU fondova.

- Činjenica je da uvijek moramo potrošiti više novaca u samoj provedbi projekta nego što smo zapravo dobili ugovorom s Fondom ili od drugih ugovornih tijela. Pravilo koje je vrijedilo u IPA programu bilo je da ugovorna tijela unaprijed uplaćuju 80 posto sredstava, a 20 posto se uplaćuje po predanom i odobrenom finalnom izvješću. To je često dovodilo do problema likvidnosti udruga jer u projektu od 100.000 do 200.000 eura one moraju potrošiti i tih 20 posto kako bi pravdale račune za novac koji tek trebaju dobiti. Ono što je Zaklada odmah prepoznala kao problem i riješila to, recimo jedan primjer, programom kroz koji se može tražiti pokrivanje takvih potreba. Lutrijska sredstva u razdjelu Ureda za udruge također omogućavaju sufinanciranje takvih projekta. To znači cijeli jedan sustav izgrađen od Ureda za udruge i Zaklade koji vam omogućava da, bez potrebe da tražimo zajmove od privatnih banaka, da financiramo nešto što su zapravo javne potrebe.

Postoji li podatak o iznosu sredstava koja su udruge povukle iz EU fondova?

- Najrelevantniji je podatak da je 96 posto svih sredstava koji su kroz predpristupne fondove uopće bili dostupni udrugama, udruge i povukle. To je manji dio ukupnih sredstava koja su na raspolaganju za Hrvatsku, ali postotak iskorištenih sredstava je gotovo sto posto. 

Mislite da bi javna tijela od udruga imala što naučiti, ponajviše zahvaljujući upravo Nacionalnoj zakladi?

- Apsolutno. To je institucija na koju se ugledaju i brojne druge zemlje u tranziciji, da ne pričamo o zemljama u susjedstvu. Tu poanta nisu udruge nego ono što udruge rade, što su građani dobili njihovim postojanjem. Konačno, kad se sve skupa zbroji i oduzme, činjenica je da na svaku kunu koja je uložena iz proračuna civilni sektor vrati dvije nazad kroz plaćanje doprinosa i poreza na sredstva povučena iz EU fondova. Ulaganje u udruge zapravo je ulaganje u poticanje državnog proračuna, ne radi se o nikakvim, takozvanim „uhljebima“.

O fenomenu „uhljeba“, kako je i zašto stvoren taj termin, valjalo bi voditi poseban razgovor… 

- Najiskrenije, mi ne vidimo svijet kakav jest već prema tome kakvi smo mi sami, kako lijepo kaže Anais Nin. Tako da bih rekla da ljudi koji druge nazivaju uhljebima vjerojatno polaze od vlastitog iskustva i motiva.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Hina

Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta "Ustavne vrednote u doba krize".