„Kolinda, ne možeš ti da mrziš BiH, koliko ja mogu da volim Hrvatsku!“
Hrvatska predsjednica, Kolinda Grabar Kitarović, nastavlja nizati skandale, ono jedino što joj još od početka njenog mandata nepogrešivo ide od ruke. Izraelski Jerusalem Post objavio je kako je Grabar Kitarović tijekom svog posjeta Izraelu rekla da je Bosna i Hercegovina vrlo nestabilna zemlja, pod kontrolom militantnog islama te da su je preuzeli ljudi povezani s Iranom i terorističkim organizacijama. Nedugo nakon objave tog teksta predsjednica se, baš kao u nedavnom „švicarskom slučaju“, pravdala da novinari izmišljaju i da to nikad nije rekla, iako je slične izjave o BiH, doduše ponešto blaže, davala i ranije u svom mandatu. Dodala je i kako Bosna i Hercegovina poduzima niz agresivnih koraka prema Hrvatskoj.
Cijela priča izazvala je oštre osude diljem regije, posebno, naravno, u Bosni i Hercegovini, a komentar na predsjedničino dizanje tenzija, dao je i bosanskohercegovački novinar, Dragan Bursać.
„Kolinda, ne možeš ti da mrziš BiH, koliko ja mogu da volim Hrvatsku!“, napisao je na svojoj Facebook stranici Bursać, a onda iznio i niz razloga, koje donosimo u nastavku, zašto je to tako.
Dragan Bursać (FOTO: Samouprava)
- Zato što je to država Mile Kekina, koji je poslije ustaškog napada na Bajagu, odjebao nastup i podučio kretene šta je čovjek biti.
- Zato što ja to država dobrih ljudi sa najnevjerovatnijim geografijom na svijetu.
- Zato što je to zemlja u kojoj jedem za doručak štrukle u Zagorju, za ručak pljukance u Motovunu, za večeru pastu u Puli. A to je tek samo tijesto za početak.
- Zato što se baškarim u ležaljci na Hvaru u Zlatnom zaljevu dok lažiram samog sebe da je skupo.
- Zato što je Rovinj najljepši grad na svijetu kojem se klanjam i sklanjam.
- Zato što sa stricem hodim po Malom Brijunu, dok uhodim Šerbedžiju-Lira u sutonu krvavom
- Zato što na Korčuli vidim skalinadu u svakom stepeniku Oliverova ostrva.
- Dubrovnik, zimi! Zato!
- Malvazija ljeti! I zato!
- Pelješac. Bilo kad!
- Zato što sam se prvi put okupao, poljubio, ispovraćao, obnevidio, zanoćio i osvjedočio pod borovima moćnog Jadrana.
- Zato što sam se Petru Hektoroviću radovao kao čovjeku i kao brodu.
- Zato što sam na Kupi, Korani, Dobroj i Mrežnici posmatrao Karlovac i meni drag pivovod sa najdražim ljudima.
- Zato što sam u Marsoniji, na Marsoniji stotinu puta stao, ne znajući šta je Marsonija. (Oprosti mi Mandžukiću Mario)
- Zato što sam od Fausta padobranskog Vrančića, preko Nikole gromovitog Tesle do Marina dubrovačkog Držića držao Hrvatsku za svoju domovinu.
- Zato što je Hrvatska dobra zemlja, dobrih ljudi, to nije zemlja u kojoj će neka budala izjaviti: “BIH je pod kontrolom Irana i militantnog islama!”
- Jer to nije zemlja Kolinde od po Pameti, to je zemlja Lucića i Dežulovića i Ivančića, to je zemlja Tomića Ante i Ivice i Janice, to je zemlja Ivane sve i jedne i Arsena, to je zemlja Nobelovaca, Oskarovaca i zemlja Frljića i Budisavljevićke, zemlja Severine i plača mira, fijuka ravnice i režanja kamena...
- To je zemlja u kojoj možeš zaboraviti nenamjerno puno toga, i onu konobaricu što nam je tariguz dala u Bujama, i onog pumpadžiju što nam je rekao, vozi! kad kartica prošla nije u Vinkovcima, ma sve je to Hrvatska!
- A kamo Zagreb, Zadar, Split...
- To je zemlja ćaće moga od plemena Bursaća iz sela Plavna pored Knina, to je zemlja matere moje iz Svilaja od Senjića...
Jer je mrzit’ ne mogu!
Samo mi je strašno da mene iz te zemlje roditeljske u Bosni mojoj kao teroristu prokuže. I to od predsjednice Hrvatske. Ružno, tužno i jadno! Neprijatno mi je, ako me razumijete!
Tako vam Dine i Borisa oba Dvornika, onog Gobca i tisuće drugih, najpravijih ljudi u zemlji Hrvatskoj, mi ljudi iz Bosne i Hercegovine smo vam braća, prijatelji, a ne militantni islamski teroristi!
To je ružno, jadno, nekulturno i sramno!
Lupiga.Com
Naslovna fotografija: Pixabay
U intervjuu s austrijskim dnevnikom Kleine Zeitung rekla je, uz ostalo, kako ”u Titovo vrijeme” Hrvat nije smio reći da je Hrvat, nego je ”morao” govoriti da je iz Hrvatske. Pa je naknadno tvrdila kako su je Austrijanci pogrešno preveli i skraćivanjem promijenili smisao.
Kleine Zeitung je, očito pod političkim pritiskom, odustao od objavljivanja integralnog (snimljenog, naravno!) intervjua i poslao u Zagreb neku vrstu isprike, prihvaćajući argument kraćenja i lošeg prijevoda.
S time se onda mahalo kao s krunskim dokazom, ali se prešutjelo da ta izjava redakcije u samoj Austriji nikada nije objavljena! Pa je za Austrijance kojima je bio i namijenjen, intervju ostao onakav kakav je i bio.
U posjetu Argentini hvalila je tu zemlju koja je, prema njezinim riječima, ”pružila prostor slobode” Hrvatima koji su pobjegli pred komunistima (u prijevodu: ustašama koji su bježali kako ne bi bili suđeni za ratne zločina).
Prozvao ju je zbog toga ”lovac na naciste” Efraim Zuroff kojemu je vrlo osorno odgovorila.
U Kanadi fotografirala se sa skupinom iseljenika uz hrvatsku zastavu s povijesnim grbom koji počinje bijelim poljem (zastava tzv. NDH), pa je kasnije tvrdila kako nije gledala zastavu.
U nedavnom intervjuu švicarskoj televiziji rekla je da na granici s BiH hrvatska policija ”uz određenu silu’ primjenjuje push back politiku prema izbjeglicama, čime je demantirala ministra unutarnjih poslova, ali i samu sebe u upornim tvrdnjama (snimcima, izjavama i dokazima usprkos) kako se policija prema izbjeglicama ponaša korektno i humano.
I tu se pokušala izvući na loš prijevod, ali su Švicarci objavili koji je engleski izraz upotrijebila, uz njemački kojim su ga (krajnje korektno!) preveli. Pa se o tome zašutilo. Da dalje ne nabrajamo.
Predstavljati svoju zemlju na najvišoj razini u inozemstvu težak je, često nimalo jednostavan i krajnje odgovoran posao. Treba to ne samo htjeti, nego i znati.
A od pogrešaka pri tome počinjenih, pogrešaka čija sjena pada kako na osobu, tako i na cijelu državu, ne može se pobjeći .
Tomislav Jakic