Balašević, Đorđe
Đorđe Balašević je prije svega kompozitor i tekstopisac, ali u njegovim se pjesmama nazire i ona književno-umjetnička specifičnost prostora i vremena u kojem živi. On vješto i vječito balansira između apstrakcije života i smrti pa do obične životne svakodnevice uključene u suvremena zbivanja, međutim uvijek s nekakvim predznakom prošlosti. U njegovim pjesmama očituje se ljubav, ne samo prema ženi (ženama), već i prema slavenskoj domovini. Jedan je od onih Srba koji je otvoreno iznosio kritike srbijanskog ratnog režima devedesetih godina, te je poradi toga iz protesta emigrirao u Mađarsku kako ne bi bio unovačen u vojsku i bio prisiljen boriti se protiv onih koje je smatrao svojima (mati mu je Hrvatica). O njegovoj personi dovoljno govori odlikovanje UN-a - imenovan je doživotnim ambasadorom dobre volje pri UN.
Znamo da umjetnost ne poznaje granice pa Balaševića treba suditi i kritizirati samo prema onom što ostavlja u baštinu nama, ali i budućim generacijama, a to su pjesme koje nose masku metaforike i metonimije i kojima pravi smisao dolazi tek kad tu masku skinemo. Ostaju nam pjesme kao svjedok prošlosti, sadašnjosti i skore nam budućnosti, jer napominjem, one nisu samo odraz prošlosti već odražavaju duh vremena i budućnost u kombinaciji sa svevremenošću.
Đorđe Balašević (FOTO: HINA/KD Vatroslav Lisinski)
Inače, Đorđe Balašević rođen je 13. svibnja 1953. godine u Novom Sadu, kao prvi u porodici koji nosi prezime Balašević. Naime, njegovi preci bili su Balaševi, ali je Đorđe Balaš, djed po kojem je novosadski kantautor dobio ime, još za vrijeme Drugog svjetskog rata dodao nastavak karakterističan za srpska prezimena da porodicu ne bi "pomađarili".
Sam Đorđe napušta gimnaziju u trećem razredu, pa je predmete polagao vanredno. Upisuje geografiju, jer, kako sam priznaje, na diferencijalnim ispitima nije bilo matematike. Osnovna ambicija, kasnije tema nekih njegovih pjesama, u srednjoj školi bila mu je da postane nogometaš. Ali, kada je kao sedamnaestogodišnjak ležao bolestan, pojava jedne muhe u sobi ga je inspirirala da komponira svoju prvu pjesmu "Otkud muha". Zatim je počeo pisati prepjeve stranih hitova za emisiju "Muzički klub", a s prijateljem koji je svirao gitaru, otpočeo je i samostalni rad.
Godine 1977. pristupa glazbenoj grupi "Žetva" s kojom u rujnu iste godine snima "U razdeljak te ljubim" koji je "preko noći" postigao tako ogromnu popularnost da je singl prodan u, približno 180.000 primjeraka. Početkom 1978. godine Balašević napušta "Žetvu" zbog razmimoilaženja s ostalim članovima grupe i osniva "Rani mraz". Budući se nisu rastali kao prijatelji novu grupu je nazvao inspiriran sibirskom poslovicom: "Ako se nadaš dobroj žetvi, čuvaj se ranog mraza". S pjesmom "Prva ljubav" sudjeluje na festivalu "Opatija '78". Tijekom 1978. godine izbacuju seriju hitova koji meteorskom brzinom osvajaju tržište i postižu impresivne tiraže. Uoči snimanja pjesme "Računajte na nas" pridružuju im se bivši članovi grupe "Suncokret" Biljana Krstić i Bora Đorđević. Bora poslije dva mjeseca rada s "Ranim mrazom" napušta grupu svjestan razlike u autorskom senzibilitetu između sebe i Balaševića te osniva "Riblju čorbu".
Albumom "Mojoj majci umesto maturske slike u izlogu" ostvaruje se kompletan okvir formule za budućnost: nostalgija, nježne slike i baladičnost uz razrađenu fabulu. Tijekom godine 1979. Balašević i Biljana Krstić nastupaju po Jugoslaviji, a prati ih grupa "Neoplanti" za koju Balašević povremeno piše tekstove. Na koncertima, između pjesama, Balašević drži duge monologe na aktualne teme, a neizbježna je i proširena verzija "Snaše na salašu" koja poprima karakter duhovite monodrame. S njim se na nekim svirkama pojavljuju pjesnici Mika Antić i Pero Zubac. Na festivalu "Split '79" Balašević osvaja prvu nagradu pjesmom "Panonski mornar". U rujnu 1979. svoju popularnost potvrđuje na osam rasprodanih koncerata u beogradskom Domu sindikata. Tijekom 1980. godine služi JNA u Zagrebu i Požarevcu gdje glumi u TV seriji "Vojnici". Krajem godine izlazi album "Odlazi cirkus" i to je posljednja ploča pod tvrtkom "Rani mraz".
Nakon toga revoltiran estradnom scenom i njenim popratnim detaljima, nastavlja snimati, ali ne daje intervjue tako često. Početkom 1982. objavljuje album "Pub" kojim zvanično započinje solo karijeru i ploča također bilježi veliki uspjeh. U TV seriji "Pop Ćira i pop Špira" tumači ulogu šarmantnog Šace. Zimu 82./83. godine provodi na turneji i prvi put rasprodaje beogradski Sava centar. Polovicom prosinca 1983. godine objavljuje "Celovečernji the Kid". Glazba naslovne pjesme je inspirirana meksičkim folklorom, a pjesma je uređena i na engleskom jeziku, zbog "neskrivene ambicije za proboj na europsko tržište i pobjede na Euroviziji 1984." kako piše na omotu. Sljedeći album "003" donosi i njegov možda najveći hit "Slovenska". Zanimljivost je da je inspiraciju za pjesmu Balašević dobio na putu Novi Sad - Beograd dok je na semaforu čekao zeleno svjetlo. Album "Bezdan" Balašević radi s ekipom koja će mu ubuduće biti redovna studijska i koncertna potpora, a to su: producent Dorđe Petrović i aranžer Aleksandar Dujin. Tada prvi put u studiju uspijeva vjerno zabilježiti senzibilitet svojih pjesama. Sam Balašević napominje kako najplodniji period njegova stvaralaštva započinje upravo od albuma "Bezdan".
Na dvostrukom albumu "U tvojim molitvama - Balade" našli su se snimci s uspješnih koncerata u Zagrebu, Sarajevu, Beogradu i Novom Sadu. Uz snažnu potporu publike, Balašević je otpjevao neke od svojih najupečatljivijih balada, a jedina nova pjesma "Samo da rata ne bude" snimljena je u studiju uz pomoć djece koja pjevaju prateće vokale. Sličnom glazbenom linijom Balašević nastavlja i na albumu "Panta rei". Kada je ovaj album izašao, mnogima se činilo da će njegova karijera krenuti silaznom putanjom. Pored loše kritike albuma autor prolazi i kroz težak period u privatnom životu. Međutim ovaj album donosi pjesmu "Jednom …".
"Tri posleratna druga" snima 1989. godine, a album prati radnju istoimenog romana koji je doživio veliki uspjeh. Balaševiću se vraća samopouzdanje. "Marim ja" donosi mnogo dobrih tekstova koji, čini se, nikad nisu bili kompletniji, uz izuzetak jedne pjesme koja se nije uklopila u cjelokupnu koncepciju. U periodu listopad 1991. - svibanj 1992. Balašević je imao svoju kolumnu u "Radio TV Reviji" koju piše na nagovor svog poznanika Danila Štrpca. U njoj pravi kritičke osvrte na aktualne događaje. CD "Jedan od onih života" snima krajem 1993. godine. Sama ploča donosi optimistične hitove, ali i pjesme inspirirane ratnim tragedijama. U to vrijeme njegovi koncerti postaju javna čistilišta budući da govori vrlo oštre, ali i duhovite priče s jasnim opozicijskim stavovima.
Poslije duže stanke CD "Na posletku" objavljuje početkom 1996. godine. U ekipu suradnika dolazi mladi bubnjar Petar Radmilović. Nove pjesme snimljene su uglavnom na akustičnim instrumentima uz učešće gudača "Svetog Djordja", a upotrijebljeni su fagot, oboa, truba i violina koje vjerno dočaravaju atmosferu Balaševićevih stihova. Slobodno se može reći da ovim albumom dostiže zenit svog stvaranja. Nešto kasnije objavljuje svoj drugi roman u kojem prati radnju svog albuma "Jedan od onih života". Kritike su odlične i izgleda da se Balašević kao umjetnik dokazuje na još jednom polju.
Njegov najpolitičniji album objavljen je 2000. godine pod nazivom "Devedesete" u kojem daje javnu osudu vremena i prostora na kojem je živio. Nakon političkih promjena Balašević pravi 100-ti koncert u Beogradu. Po samom završetku rata nastupa po Sloveniji i Bosni, a zatim i u Hrvatskoj, jer, kako sam kaže, u jednoj pjesmi "... ratovi prolaze, ali ljudi ipak ostaju ...". "Dnevnik starog momka" donosi novu mapu koju treba pročitati. Izlazi krajem 2001. godine. Zamišljen kao ispovijest "starog momka", dat je u 12 pjesama koje nose ženska imena. Početna slova naziva daju "Olja je najbolja". Balašević se vraća svom matičnom motivu - ljubavi, ali i načinje novu temu u pjesmi "Branislava". Naime, donosi nam priču o narkomaniji i svoju jasnu osudu toga zla. Tijekom karijere objavio je pjesmaricu sa svojim tekstovima "Računajte na nas", roman "Tri posleratna druga", knjigu novinskih komentara "I život ide dalje" i knjigu "Dodir svile" u kojoj je dat izbor tekstova s ploča. Napisao je scenarij i tumačio glavnu ulogu u TV seriji "Specijalna redakcija", glumio u TV serijama "Vojnici", "Pop Ćira i pop Špira", "Panonski mornar" i u filmu "Vojnici". Za svoj rad dobio je "Nagradu punoletstva", "Oktobarsku nagradu Novog Sada", "Estradnu nagradu Jugoslavije", nagradu za literarni doprinos na "Domanovićevim danima satire", te brojne druge.
Iako nikada nije bio član nijedne partije, Balašević ima jak politički utjecaj u devedesetim godinama, sad već prošlog stoljeća, izražavajući bunt i otvoreno se suprotstavljajući tadašnjem režimu. Njegovi monolozi na koncertima kritizirali su tadašnje vlastodršce zbog čega su sam Balašević i njegova obitelj imali problema. Svoj stoti koncert posvećuje svim onim hrabrim ljudima koji su pružili otpor represivnom režimu.
Lupiga.Com
Balasevic je legenda, a ovikoji mu nisu poslusali pjesme nisu kompetentni komentirati ga. Kao sto sam kaze: "Morammalo sam da se opljujem, jer na ove moje dusmane se ne mogu ni oslonit, neznaju oni siroti ni da me kritikuju kako treba ." ;)
Pozdrav