Danas nam na svoj 67. rođendan dolazi Dalaj Lama, najveći borac za svjetski mir. Boravit će u Splitu i Zagrebu, a čini se kako će ga predstavnici, ionako poljuljane hrvatske vlasti, ignorirati. Za sada smo dojma kako je hrvatski strah od Kine, veći od hrvatske želje za iskazivanjem poštovanja najpoznatijem izbjeglici svijeta.

Nakon što smo prošloga tjedna bili svjedocima žešćih nemira na košarkaškim utakmicama prvo Cibone i Partizana, a dan kasnije Zadra i Budućnosti iskreno nismo ostali baš zgraženi. Kad sve sagledamo uvijek ostaje činjenica da su jedni iz Beograda, a drugi iz Podgorice i da su te dvije utakmice unaprijed osuđene na velik naboj na tribinama, pa i na samom parketu. I jedni i drugi prošli su za takav nered skoro pa odlično jer jedna tekma pred praznim tribinama i nije prevelika kazna ako gostujućim košarkašima sa slavujem ili mrkim medvjedom, upaljačem ili kamenom otrgnutim u weceu dvorane koja nosi ime Dražena Petrovića razbijete glavu. Sve je bilo pod kontrolom dok dio zadarskih navijača nije isto ponovio na utakmici protiv Phanatanaikosa u jednoj sasvim nebitnoj tekmi...

Da nije bilo Cockte i PEZ-a, ne bi bilo ni mog djetinjstva. I onda saznam da su svi ti idoli mladosti uvezeni. Kad završim sa sentimentalnostima, ostanu prosti i čisti fakti. A oni kažu da PEZ ide dalje. A kuda? U muzej!

Došao je i taj dan! Nakon što je trebao izaći već mali milijun puta, napokon je izašao prvi samostalni album Ede, poznatijeg kao Edo maajka. Moja preporuka je jasna i reći ću je samo jedanput: dogovorite se, skupite se i odmah sutra po CD ili barem kazetu.