Veljko Bulajić ovih je dana zagrijao svoju pomalo već ofucanu i poprilično ohlađenu redateljsku stolicu, u koju nije sjeo gotovo dva desetljeća (od filma "Donator" snimljenog krajem '80.-tih). Povod tome, naravno, snimanje je igranog filma, naslovljenog " Libertas " o čemu u tekstu možete saznati nešto više, a da jednim udarcem ubijemo dvije muhe u istome tekstu zainteresirani mogu saznati i imena dobitnika nagrada za dramsko i kazališno stvaralaštvo za 2002. godinu. A kakve veze te dvije vijesti imaju jedna s drugom, provjerite u

Došao je i taj dan. Dan kada se radujemo jer je to znak konačne smrti naše hladne neprijateljice zime i njenog sina snijega, te posinka ranog mraka. Radujemo se, ali istovremeno smo i tužni jer ujedno je to i onaj kobni dan kada nam ukradu sat nevinog, dječjeg sna! A možete pogledati i kako nam ga zavlači HEP i zašto se vrijeme uzjogunilo.

Oni će nas dočekati kao prijatelje ovjenčane lovorom slobode i demokracije. Oni stenju pod jarmom tiranskog režima i čekaju dan kad će im stasiti marinci pokazati put u bolji svijet. Oni bi gledali naše filmove i pili Coca-Colu, ali tiranin ne dopušta. Da je Bush ipak bio u pravu pokazao je jedan slobodom opijeni Iračanin. Rečeni je, kad je ugledao petoricu američkih vojnika, eksplodirao od sreće.

Dragi moji i drage moje - ono što ne mogu hrvatske tajne službe; što ne može Carla del Ponte i Haaški sud; ono što ne mogu mali Ivica i Stjepan "Obrvan" Mesić - može Lupiga. Otkrili smo gdje se krije general Ante Gotovina. Sad kad smo ustvrdili da znamo gdje je, valjda bi bio red i da otkrijemo lokaciju generala koji je svoju pojavnost uskratio javnosti. Ali dozvolite da nešto ostavimo za