Bez najava, na brzaka, bez osobite volje napisao sam ovu novicu, bezbrojnu po redu u nizu "Što je novoga". Najteži je dio bio koga među svim lupeškim neradnicima proglasiti "neradnikom tjedna", a koga pohvaliti. Jako teško! Kako bih nadopunio preostali prostor ovog uvoda dodat ću i to kako su rezultati prošlotjedne ankete meni osobno vrlo zanimljivi, a i simptomatični. Vi odlučite jesam li u pravo, ili kojom rijetkošću – nisam!

Poznato je kako je teško dobiti makar običnu turističku vizu za posjet Velikoj Britaniji, a kamoli azil. Za azil se valja dobrano namučiti, bez obzira što si "zdrav i prav" i za azil imaš sve uvjete, jer lakše im je vratiti te doma na još malo mučenja. To je na svojoj koži iskusio Abas Amini, Iranac kojeg vidite na fotografiji. No, rane koje na njegovom licu nisu mu nanijeli ni Iranci ni Britanci (barem ne doslovno), već ih je nanio sam sebi, a to je bio njegov put do azila i još ne odustaje, borit će se i za druge!

Evo opet sam dobio nešto zanimljivo u mailu, i opet od one naše suradnice, koja baš i ne surađuje. I opet mislim kako će to mnogi naći zanimljivim, a poneki i smiješnim. Riječ je o nekim stvarima koje nikada ne biste znali da nije filmova, ponaosob onih hollywoodskih, a ova mi je najdraža: "Kada su sami, svi stranci više vole govoriti engleski." Vi svog favorita odaberite u ...

Tko je pušio u coffee shopu – pušio je. U stvari nije, za to ima još točno 19 mjeseci, nakon kojih će stupiti na snagu zakon za cijelu Nizozemsku koji zabranjuje pušenje na javnom mjestu. Zakon je usmjeren protiv duhanskih proizvoda, ali sve se čini kako bi mogao uništiti veliki dio od oko 1 000 coffee shopova u zemlji kojoj su ti shopovi ponajveća turistička ponuda.