Bio je to zaista događaj visokog rizika. Jest da masa od nekih 60 tisuća ljudi nije napravila nijedan incident, ali što da je nekome došlo da zapjeva "Pljuni i zapjevaj …"? Tko bi to opravdao? Ili da se rasplače k'o gladna kiša na "Selmu" ili "Kad zaboraviš juli". Pa stihovi tipa "Čini mi se da mjesec Ramazana počinje" i neke pjesme na albanskom. Sve je to rizik, politički, a i rizik emocija, jel' tako - tako je!

Iako Gibraltarom dnevno prolazi više od 200 golemih tegljača i trajekata, što je godišnje oko 80.000 brodova, kitovima i delfinima tamo je fino. Čini se da im brodovi ne smetaju previše, a čini se da je razlog tome u snalažljivosti kitova koji vrlo dobro memoriraju uhodane rute kojima metalne grdosije svakodnevno plove i tako izbjegavaju neželjeni susret i sigurnu smrt

Stvar je jednostavna - u davnoj želji da gledam Formulu sa samo šest bolida pomogao mi je gumarski gigant Michelin, koji je, kada se vrhovna FIA nije željela 'igrati' po njihovom, 'svoje' momčadi pozvao na bojkot, te su utrku u SAD-u odvozili samo bolidi na Bridgestone gumama. To su, očigledno, 'dobro' upućeni Ameri nagradili bacanjem koječega na stazu u čemu ih je 'podržao' i komentator HRT-a također bacajući 'drvlje i kamenje'

Dva su mjeseca prošla otkako je u Innsbrucku očima javnosti predstavljena knjiga poezije g. Jovice Letića, naslovljena "Satenski stihovi". Namjerno nisam željela zavirivati u podatke o g. Letiću koji su dostupni na njegovom webu i u knjizi. Dakle, pjesnika ću (što g. Letić nedvojbeno jest) predstaviti onako kako ga osobno doživljavam, nakon godina našeg "slijepog" poznanstva kroz riječi i stihove