Uopće ne volim gledati televiziju, ali ponekad mi se ipak omakne. Dosta je čudno što i u tim rijetkim dolascima vrlo često naletim na slavne 'dečke iz Koprivnice'. Znate na koje dečke mislim? "Đurđaaa, daj čet'ri Pana!". Siguran sam da ih niste mogli ne primijetiti, što zbog nemale prisutnosti, a što zbog nezaboravnog dojma koji bezuvjetno ostavljaju

Kako u Hrvatskoj nipošto nije dobro biti znatiželjan, pogotovo što se tiče vjerskih običaja, pokazao nam je mladi Turčin, koji je ovih dana Lijepu našu napustio siromašniji za 1.200 kuna, za koliko ga je oglobio prekršajni sud budući nije znao što je to hostija, a pohodio je zagrebačku katedralu. Da je sve bilo sve jasno i samom Adalbertu Rebiću koji je vodio misu kobnog dana, doznali smo iz današnjeg Jutarnjeg

Nije lako doći na tuđu zemlju i tamo, s tuđim šeširom na glavi, tuđom hranom i pićem u sebi, provoditi vrijeme s tuđom puškom u svojoj ruci. Tada se živi iskrivljena stvarnost. Pokradena stoka, smrad raspadanja leševa i pucnjava koja odnosi živote, kao i žene s djecom dok napuštaju svoje domove-to je prava stvarnost ratne zbilje. U takvim trenucima nameće se pitanje kako bi bilo da tu ratnu stvarnost žive njegovi najmiliji i da se rat vodi u njegovoj zemlji i oko njegovog doma

Trenutno je aktualan Ognjen Šimić. Navodno je doktor, a nadam se samo trenutno. Naime, pružit ću vam šansu da ispunite svoju građansku dužnost, baš kako ju je ispunila i jedna hrabra žena koja se nekad bavila rukometom, a danas nam pomaže da bismo svi bolje živjeli. Naime, moja obitelj je također potplatila dotičnog doktora sa 'samo' 1.000 CHF. Ipak, obitelj ni ne pomišlja javiti se za svjedoke, pa zato vi prijavite mene