Zadnjih trideset godina ideološka borba kao da je nestala, ustupajući mjesto ekonomiji. Ideale slobode i demokracije, koji su se činili zastarjelima i banalnima, zamijenio je McDonald's. Popularna je hipoteza svih ovih godina bila da pod zlatnim lukom sve države i svi narodi mirno žvaču hamburgere na putu do srednje klase kojoj ne treba krv, nego kečap. I sâm sam vidio kako ova teorija funkcionira kada sam nakon 13 američkih godina stigao u Moskvu, sletjevši točno na vrijeme za otvaranje prvog McDonald'sa. Red iz mauzoleja migrirao je k njemu: od mrtvoga do živoga, iako nepretencioznog. Onostrano je prešlo granicu dvaju svjetova i, materijalizirajući se, postalo vidljivim, opipljivim, gotovo jestivim. Ispostavilo se da glasovi s radija nisu lagali, i Zapad sada počinje na Puškinovom trgu, što bi se sigurno svidjelo i samom Puškinu.

„U ovogodišnjem izdanju zagrebačka publika imat će priliku premijerno pogledati nagrađivane filmske posvete i to punk frontmenici Poly Styrene, njemačko-švicarskom književniku i nobelovcu Hermannu Hesseu, umjetnici iz sjene i Picassovoj muzi Dori Maar, prvom androginom umjetniku i sviraču ukulelea Tiny Timu, inovativnom koreografu i plesaču Merceu Cunninghamu, prvoj redateljici na svijetu i pionirki filmske industrije, donedavno zaboravljenoj Alice Guy-Blaché, argentinskom pijanističkom virtuozu Martinu Perinu i njegovoj borbi s mentalnom bolešću, kontroverznom fotografu Helmutu Newtonu, te gnjevnoj kraljici no-wavea i njujorškoj underground poetesi Lydiji Lunch“, najavljuju iz Dokukina KIC program, pete po redu, Arterije – tjedna filma o umjetnicima i umjetnicama.

Demokracije SAD-a i europskih zemalja jako se razlikuju od Kine. Pod pritiskom da tijekom svog mandata rješavaju kratkoročne probleme kako bi ponovo bili izabrani, zapadne vlade fokusirale su se na kapitalne projekte i ekonomsko nadmetanje. Korporokratični zapad, gdje se politički uspjeh primarno vezuje za ekonomsku profitabilnost, izgubio je viziju koja podrazumijeva korist i dobrobit cijelog čovječanstva. To međutim ne znači da Kina nužno donosi stvarnu korist zemljama u razvoju. Inicijativa "Pojas i put" impregnirana je kolonijalizmom. Drevnu zemlju s 1,4 milijarde stanovnika to vodi u močvaru pragmatizma i egoizma. Iako je napumpana ambicijama, Kina zbog nedostatka samosvijesti također tone u kontradiktornost i zbrku. Gospodarska baza i ideološka nadgradnja još dugo će biti u međusobnom sukobu.

"Dvadeset pet godina točno je, kažu, jedna biološka generacija, pa sam volio vjerovati da je tako baš mene za sljedeću generaciju dopalo čuvati tvoju živu, razigranu, razuzdanu i bezobraznu slobodu. Zato sam te zvao učiteljem. Imala je moja generacija više učitelja, a ti si nam predavao slobodu. Najteži, ali nama najdraži predmet. Slobodu si poznavao dobro kao život, sloboda je bila tvoj horoskopski znak", dio je nekrologa koji je na zagrebačkom Mirogoju, gdje je održan posljednji ispraćaj Igora Mandića, pročitao Rade Šerbedžija. Posljednju počast velikom književnom kritičaru, novinskom uredniku, esejistu, kolumnistu, vrsnom polemičaru i dugogodišnjem Lupiginom suradniku došli su odati brojni prijatelji, poznanici i štovatelji njegovog djela. Mnogima na Mirogoju, vidjeli smo to dobro, zasuzilo je oko.

„Mnogo je više ljudi na ulicama Lavova nego pre agresije i to je vidljivo. Ali se na ulicama oseti atmosfera neizrecive tuge što se vidi u očima ljudi i njihovoj gestikulaciji, posebno prema deci jer su u stalnom strahu. Ljudi su tihi i pažljiviji i jedni druge smiruju. O ljudima koji su došli iz najugroženijih oblasti posebno vodimo računa. Rat rađa bol, gnev i prkos, ali je kod ljudi primetna ljubav i nežnost“, kaže profesorka literature na katedri slavistike na Univerzitetu u Lavovu Ala Tatarenko izjavila je za portal Autonomija. Prema njenim rečima, Ukrajinci i Lavovljani, bez obzira koje su nacionalnosti, veruju u pobedu pravde, jer su žrtve nezapamćene agresije susedne zemlje. „Lavov je grad ponosne istorije i svi ovih dana kažu da je Kijev prestonica a Lavov duša Ukrajine jer je primio izbeglice iz cele zemlje. Sada smo svi Lavovljani“, poručila je Tatarenko.

Kopajući po našoj foto arhivi naletjeli smo na fotografiju koju smo snimili 2006. godine za potrebe ilustracije teksta u kojem smo se bavili poskupljenjem goriva. Šesnaest godina kasnije ta ilustracija izaziva popriličnu količinu sjete s obzirom da je od danas gorivo na benzinskim postajama u Hrvatskoj doseglo rekordne cijene. U usporedbi s fotografijom snimljenom danas, te 2006. godine cijena litre dizelskog goriva bila je gotovo dvostruko jeftinija – 7,22 kune, dok je danas 13,91 kuna. Računajući razliku u cijeni po nekom prosječnom automobilskom spremniku od 50 litara, računica pokazuje da smo 2006. godine pun spremnik mogli natočiti za 360 kuna, dok je danas to 695 kuna. Dakle, razlika od golemih 335 kuna. Slično je i kada u računicu unesete benzinsko gorivo.