Konzervativni pokreti koji se bore za zabranu pobačaja u posljednjih deset godina izrazito su se profesionalizirali te se njihovo financiranje u Europi između 2009. i 2018. godine učetverostručilo. Jedna prošlogodišnja studija ukazuje da je u tom razdoblju u blagajne ovih organizacija pristiglo više od 700 milijuna eura. Indikativno je da oko 80 milijuna eura potječe iz Sjedinjenih Država, a čak 180 milijuna iz Rusije. S tvrdokornim i konzervativnim dijelom češke Katoličke crkve posljednje desetljeće počinju surađivati ultrakonzervativne organizacije koje su se vješto infiltrirale u društvo i izgradile imidž organizacije koje pomažu, posebno ženama. Jedna od njih je „Pokret za život“. Od krajnje marginalne organizacije s vrlo promišljenim, na prvi pogled potpuno sekulariziranim marketingom, izgradili su utjecaj u društvu.

Samac, u svojih četrdesetak kvadrata. Supruga umrla proljetos. Sin i snaja sa unučićima već dvije godine vani. Krčanje crijeva nepogrešivo najavljuje da je vrijeme za večeru. Prijevremeno penzionisani nastavnik hrvatsko-srpskog jezika gospodin Kovač pogledava kroz prozor i zadovoljno zaključuje da se napolju smračilo. Silazi do kontejnera za smeće. Okreće se oko sebe i nakon što se uvjerio u ničije prisustvo počinje poput kakve grabežljivice da prebire. Po otpacima. Reciklaža još nije zaživjela u njegovom kraju pa je unutra nabacano svega i svačega. A on već iskusan smećolog, vještim pokretima razdvaja dobro od lošega. Neko je izbacio hrpetinu novina. I htio – ne htio, usput krajičkom oka opaža velike crne naslove. ŽIVOTNI STANDARD SVE BOLJI! PREMIJER NAPAO PREDSJEDNIKA!

Da je bilo istinske želje da se o Franji Tuđmanu, u povodu stote obljetnice njegova rođenja, progovori vjerodostojno i “s dostojanstvom”, kako je to formulirao Andrej Plenković, progovorilo bi se historiografski, a ne politički – ali, kako ta vrsta dostojanstva nije bila ni Tuđmanov način, ovo što smo vidjeli skladno se uklapa u njegovo nasljeđe. To, međutim, povijesnu istinu ne mijenja: istinu da je Hrvatska danas EU i NATO članica ne zbog Tuđmana, nego usprkos njemu; istinu da je njegova maksima “Sve za Hrvatsku – Hrvatsku ni za što” uvijek bila tek pokriće za svevlašće i samovolju HDZ-a; da njegovo zagovaranje nekakve “pomirbe” nije bilo drugo doli rehabilitacija ustaštva i ponižavanje partizana; da je njegova “briga za Hrvate u BiH” bila drugo ime za etničko čišćenje Bošnjaka ...

Nedavno mi se dogodio veoma zanimljiv incident. Šetao sam tržnim centrom, čula se neka lagana, zapadnjačka muzika. Odjednom, čujem ogorčeni glas iza leđa: „Kakav bezobrazluk! Ovi Amerikanci i Britanci uvode sankcije našoj zemlji, sprečavaju Vladimira Vladimiroviča da se bori protiv nacista u Ukrajini, a vi ovde puštate njihovu muziku? Stavite rusku pesmu odmah! Ne treba nam ovo zapadno smeće!" Pogledao sam oko sebe, glas je pripadao običnom, neupadljivom tipu koji je svoje ogorčenje izlio na jadnog prodavca. Momak je bio prilično loše obučen, tipičan predstavnik "dubokog naroda". Onog koji je sa entuzijazmom, čak i sa nekom vrstom opsesije, podržao takozvanu „specijalnu operaciju u Ukrajini“. To je „Putinova većina“. Čine je fabrički radnici u industrijskim gradovima, ozloglašeni državni službenici, nastavnici i penzioneri.

Nakon što je politički analitičar i kolumnist Srđan Puhalo prošli tjedan na portalu Analiziraj.ba objavio kratki tekst u kojem tvrdi da političari i mediji neodgovorno koriste brojku od 1.601 ubijene djece tijekom ratne opsade Sarajeva, te pozvao da se utvrdi točan broj ubijene djece, usijale su se društvene mreže. Puhalo je primio na stotine prijetnji i uvreda. Jučer je policiji prijetnje prijavila i poznata sarajevska redateljica Jasmila Žbanić, dobitnica europskog Oscara i niza značajnih filmskih nagrada. Ona je nakon objave Puhalovog teksta na svome Facebooku, zaključila da je njegovo pitanje dobro postavljeno te također pozvala nadležne da utvrde točan broj ubijene sarajevske djece u ratu. U hajci je prednjačio zastupnik nacionalističke SDA u sarajevskom kantonu, Haris Zahiragić s degutantnim statusom na Facebooku.

Uz „Heroje radničke klase“, hvaljeni igrani film, danas se u Zagrebu otvara Subversive festival koji će potrajati sve do subote 28. svibnja, dakle, dugih 14 dana. Filmski dio festivala trajat će nešto kraće – do nedjelje, 22. svibnja – i održavat će se u kinu Tuškanac, Dokukinu KIC, Kulturno informativnom centru te Privredniku, a program će se, što je prednost koju se festivali otkrili u vrijeme pandemije, usporedno održavati i u online varijanti. Očekuje nas četrdeset recentnih filmova koji su obilježili ovu godinu, a festival je posvećen Draganu Rubeši, filmskom kritičaru i selektoru Subversivea koji je preminuo u veljači ove godine. Filmovi iz igrane i dokumentarne konkurencije natjecat će se za nagrade „Wild Dreamer“, a ocjenjivat će ih tročlani žiri u kojem je i Lupigin dugogodišnji filmski kritičar Marko Stojiljković.