Uz 13 minuta šutnje za 13 žrtava femicida u Hrvatskoj samo ove godine, na akcijama su članice Ženske mreže Hrvatske Vladi RH odlučno i jasno uputile nekoliko zahtjeva. Kao prvo, hitno donošenje Nacionalne strategije koja uključuje sve oblike nasilja nad ženama, u skladu s Istanbulskom konvencijom i s predviđenim sredstvima za provedbu u proračunu. Nadalje, zahtjeva se tretiranje femicida kao zasebnog specifičnog kaznenog djela te, kao treći zahtjev, izmjene zakonodavstva koje će omogućiti sankcioniranje nasilja nad ženama isključivo kroz kaznenu sferu. Povodom akcije i odaslanih zahtjeva razgovarali smo sa Mirjanom Kučer, feminističkom aktivistkinjom. Pojasnila nam je da „strateški pristup“ znači donošenje smjernica u pristupu rješavanju nasilja nad ženama odnosno rodno uvjetovanog nasilja.

Hrvatski novinar Viktor Ivančić, srbijanska novinarka Tamara Skrozza i portal Krik.rs, dobitnici su Regionalne nagrade Srđan Aleksić, u organizaciji Udruge za promicanje medijske kulture, umjetnosti i tolerancije „Lupiga – svijet kroz obične oči“, Helsinškog parlamenta građana Banja Luka, Mreže za izgradnju mira koja broji 197 članica, Nezavisnog društvo novinara Vojvodine iz Novog Sada te Instituta za medije Crne Gore. Nagrade će u sklopu manifestacije „Dani Srđana Aleksića“ biti svečano dodijeljene na Međunarodni dan ljudskih prava u Banjaluci, a dodjeljuju se u tri kategorije. O nagrađenima je odlučivao peteročlani žiri u sastavu Ana Hegediš Lalić (Srbija), Boris Pavelić (Hrvatska), Vladan Mićunović (Crna Gora), Berislav Jurič (BiH) i Elvir Padalović (BiH). Na natječaj koji smo raspisali stigle su ukupno 83 prijave.

Nametnuta binarna opreka u permanentno neurotičnoj atmosferi rezultira, otprilike, izričitim opredjeljenjem za predsjednika Zorana Milanovića ili premijera Andreja Plenkovića. Dodatno pojednostavljeno, striktnom dvojbom je li ekskluzivno prvi od njih korisni idiot Rusije, ili pak drugi njeguje svoj idiotizam u korist Amerike. Dok se zaokupljamo isključivo tim tipom razvrstavanja, nalik djeci koja se igraju kauboja i Indijanaca ili nečega sličnog makar onlajn, razvija se oko nas jedan dalekosežniji front. Jasno, tamo na Dnjepru ginu ljudi, i ne smijemo to gubiti iz vida. No sukob kakav paralelno zapostavljamo ima tendenciju generiranja još složenijih ratova, kao što je historijski potvrđeno u više navrata. O toj napetosti Hrvatska nema službeni stav, a nema ni javnog komuniciranja o tome, mada EU uslijed eskalacije vidno puca duž ionako slabih šavova.

Bogati jesenski program „Kina sa stavom“, zagrebačkog Dokukina KIC, nastavlja se i ovog utorka, kada u Preradovićevoj gostuje novi film čuvenog izraelskog redatelja Avija Mograbija, bespoštednog kritičara izraleskog društva, koji će dan nakon premijere i sam gostovati u Zagrebu. Radi se o filmu „Prve 54 godine: Skraćeni priručnik za vojnu okupaciju“, koji u naslovu, primijetit će neki, sadrži broj godina otkako je Izrael okupirao Palestinu, a broj je danas, godinu dana nakon što je ovaj film snimljen, narastao i na 55. Upravo je tema relacija Izraela i Palestine gotovo uvijek u fokusu Mograbijevog dokumentarističkog rada, a svoj novi film temeljio je na svjedočanstvima izraelskih vojnika i arhivskih snimaka. Film prikazuje gorki i beskonačni sukob kao nikada do sada, u formi vojno-strateškog izvještaja o kršenjima ljudskih prava.

Ukrajina ne želi pregovore o primirju, ali s Rusima su počeli razgovarati Amerikanci. Sada je i SAD-u i većini europskih zemalja jasno da bi rat koji bi predugo trajao potpuno porušio Ukrajinu pa će cijena njezine obnove biti strahovito visoka. Bitno je pitanje koje se sve češće postavlja - tko će i kako jednog dana kada rat stane obnoviti Ukrajinu, ma u kojim granicama ona bila. Netko će to morati platiti, veliki će teret, nesumnjivo, pasti na zemlje EU-a. Procjenjuje se da, ako se zbroje isporuke naoružanja, krediti i humanitarna pomoć, koji su do sada stigli u Ukrajinu, onda su EU, SAD i druge zemlje već́ potrošile više od 90 milijardi eura. Kako se čulo potkraj listopada u Berlinu, na stručnoj konferenciji o obnovi Ukrajine, Ukrajina poručuje da joj je za preživljavanje ove zime, za grijanje, struju i vodu potrebno 4-5 milijardi dolara mjesečno.

Nekoliko privatnih tužbi proteklih su mjeseci u borbi oko pulskog referenduma pokrenuli investitori Hotel Valkane koji bi se imao graditi na Lungomareu, a iza kojeg stoji srbijanski poduzetnik Dragan Šolak. Tuženo je troje pulskih aktivista koji su sudjelovali u organizaciji referenduma. Zaradili su ih boreći se za javno dobro, upozoravajući na sve loše što bi sa sobom donio grandiozni Šolakov projekt izgrađen na mjestu koje je jedno od rijetkih oaza mira u današnjoj Puli. A sada su u poziciji da za pomoć moraju tražiti isto ono društvo za čiju dobrobit su se borili. „Ovakvi sudski procesi su skupi i dugotrajni, pred nama stoji mučna borba malog čovjeka protiv krupnog kapitala. Bogom danom investitoru kikiriki, a nama osjećaj borbe Davida protiv Golijata“, kažu iz Inicijative.