Kate, tj. Mira Furlan nije se mogla i nije htjela promijeniti. Čak i kada je krenula hajka na nju. Mira je ostala Kate u vremenu ludila koje je zahvatilo njenu zemlju, i u kontekstu svakodnevnih smrti i uništavanja, ovaj put pravih, ostala je dosljedna sebi. Čvrsta i nepokolebljiva. Kao na kraju kakve nespretne i mučne, krive ljubavne priče, napisala je u svom pismu svojim sunarodnjacima, čeznula je za samo jednom porukom svojih prijatelja, u moru poruka mržnje koje je dobijala tada, samo zbog toga što nije mogla ne biti Kate. Čekala je Kate poruke podrške u tim vremenima ludila, upravo kao i Kate koja je čekala da je prijatelji serijala „Velo misto“ shvate, njenu dvojbu, no upravo kao i Kate nije ih dočekala. Izdajnica, ostavljena od prijatelja, kolega, suradnika, upravo kao Kate ostavljena od svih koja čeka da se njen „junak“ vrati iz rata koji je za njen grad bio stran, tuđi i na mnoge načine protiv njih.

Nakon objave Hrvatskog narodnog kazališta, kojom se ova kazališna kuća na nepriličan način oprostila od glumice Mire Furlan, na istom mjestu oglasio se ravnatelj Drame HNK Ivica Buljan, koji je, između ostalog, napisao: "Kao ravnatelj Drame HNK osjećam sram zbog događaja koji su Miru Furlan prisilili da napusti kazalište i Zagreb. Miro, molim te da nam oprostiš." Podsjetimo, u prvoj objavi na službenom profilu nacionalne kazališne kuće pisalo je da je "odlazak u SAD 1991. godine zbog političkih razloga bio trenutak prestanka njezinog rada u Hrvatskom narodnom kazalištu..." Međutim, veliki broj pratitelja profila HNK oglasio se povodom ove rečenice, smatrajući da je nedopustivo prešutjeti da je Hrvatsko narodno kazalište Miri Furlan iz političkih razloga dalo otkaz te da je to, uz medijsku hajku koja je protiv nje vođena, bio jedan od osnovnih razloga njezinog bijega u Ameriku.

Mira Furlan, jedna od najvećih glumica koju su ikada dali ovi prostori, preminula je u srijedu 20. siječnja. Rođena je 1955. godine u Zagrebu, a u jugoslavenskoj kinematografiji ostavila je neizbrisiv trag. Već s 23 godine postala je članicom Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, a četiri godine kasnije zapaženo ulazi i u svijet filma. Uistinu je teško pobrojati sve njene uloge, jer snimala je izuzetno brzim tempom – tri do četiri uloge godišnje. Zasigurno ćemo je pamtiti po ulogama u filmovima „Kiklop“, „U raljama života“, „Otac na službenom putu“, „Ljepota poroka“, „Za sreću je potrebno troje“, „Gluvi barut“, ili, u novije vrijeme, „Cirkus Columbia“, dok će u svjetskoj kinematografiji biti upamćena po ulogama u popularnoj seriji „Lost“ te u znanstveno-fantastičnoj hit seriji „Babylon 5“. Najviše ćemo je ipak pamtiti po njenoj ljudskosti od koje nije odustajala ni po koju cijenu.

Smrt Mire Furlan, velike hrvatske glumice koja je svojim ulogama na filmu i u kazalištu obilježila osamdesete godine prošlog stoljeća u Jugoslaviji, popraćena je ogromnim brojem oproštajnih poruka na društvenim mrežama. Između ostalih, od glumice se na svom službenom Facebook profilu oprostilo i Hrvatsko narodno kazalište, koje je do 1991. godine bilo matično kazalište Mire Furlan. Međutim, početkom rata Mira Furlan u Hrvatskom narodnom kazalištu dobila je otkaz, a onodobni napisi poput onog objavljenog u tjedniku Globus, pod naslovom "Težak život lake žene", izazvali su salvu svakovrsnih prijetnji koje su stizale na glumičinu adresu. Kao neoprostiv grijeh tad su joj uzimali što je glumila u jednoj kazališnoj predstavi na Bitefu (Beogradski internacionalni teatarski festival), u Beogradu. Mira Furlan protjerana je iz Hrvatskog narodnog kazališta i iz hrvatskog glumišta kao izdajnica.

U godini pandemije kao da je iz medijskog prostora gotovo iščezla goruća tema. Upravo zato donosimo Lupiginu emisiju s konca 2019. godine u kojoj smo otvorili temu migranata i problematike migrantske politike u Hrvatskoj i EU o kojoj se ne može govoriti bez da se spomenu uzroci migracija za koje Europa neupitno snosi odgovornost. Za sugovornike u emisiju smo pozvali Anđelka Milardovića, profesora s Instituta za migracije i narodnosti te aktivista i borca za ljudska prava Gordana Bosanca, a tema je i danas itekako aktualna. „Problem Europske unije je nakaradna politika kažnjavanja ljudi zbog solidarnosti. Ta situacija u kojoj vi uzmete izbjeglicu u auto i ne znate da je izbjeglica i možete odgovarati kazneno jer kao švercate“, istaknuo je Bosanac, dok je Milardović podsjetio da je neoliberalna globalizacija devedesetih godina igrala na kartu premještanja zapadnjačkih industrija u zemlje „trećeg svijeta“ .

„Osjećam dužnost da uputim javno izvinjenje članovima Sabora Islamske zajednice, pripadnicima Islamske zajednice i svim dobronamjernim građanima, koje je ovaj moj previd povrijedio“, stoji u izjavi Safeta Softića, poslanika SDA u državnom parlamentu Bosne i Hercegovine. Softić koji je ujedno i predsjednik Sabora Islamske zajednice čijim se članovima ovom prilikom izvinjava, svoje javno izvinjenje uputio je jer je u Parlamentu glasao za inicijativu kojom se traži da se u Bosni i Hercegovini pod hitno promijene nazivi ulica i škola koje su nazvane po domaćim fašistima iz Drugog svjetskog rata. Kako sad to? Nisu li antifašističke vrijednosti nešto što duboko negdje u sebi nose članovi SDA? Komplikovano je, ali ukratko – njihovi su fašisti, a naši nisu! Elem, Softić je znao da se u toj nekoj inicijativi kritikuje fašiste, znao je vjerovatno da su među njima Draža Mihailović i Jure Francetić, ali izgleda nije ni sumnjao da su tu i „njegovi“.