Mladen Blažević rođen je u Rijeci 1969. godine, a već dugi niz godina živi s one strane Učke, u selu Ćuki kraj Vižinade u Istri. Objavio je romane „Tragovi goveda“ (2008. godine) i „Ilirik“ (2015. godine), oba u izdanju SKD Prosvjeta. Osim toga autor je i zbirke poezije „Posljednji tasmanijski tigar“ čija posebnost je dvojezičnost (slovenski i hrvatski), a objavljena je u Ljubljani 2017. godine. Dvije godine kasnije, kao rezultat pobjede na natječaju Post scriptum za književnost na društvenim mrežama za 2018. godinu, objavljuje još jednu zbirku poezije „Mogućnost povremenih oborina“ u nakladi izdavačke kuće Jesenski i Turk. Pjesme i kratke priče prevođene su mu na engleski, talijanski, ukrajinski i slovenski jezik. Naš gost ovog ponedjeljka nekima će sigurno biti poznat i kao dugogodišnji novinar i urednik. Također, autor je igrano-dokumentarnog dugometražnog filma „Je letrika ubila štrige“ i putopisnog serijala „Istriana Jones“

„Kosti u mikseru“ naslov je teksta Feralova komentatora Marinka Čulića objavljenog u tom listu 1996. godine, u kojemu je ismijana Tuđmanova zamisao da Jasenovac postane memorijalno mjesto svih koji su u Drugome svjetskom ratu, navodno, poginuli za Hrvatsku. Takvim bi se nadasve nadrealnim scenarijem izjednačila uloga ustaša i partizana, nacista i antifašista. „Zbog tog je teksta, i prigodnih karikatura objavljenih uz njega, državno odvjetništvo protiv Čulića i Feralova glavnog urednika Viktora Ivančića podnijelo optužnicu zbog uvrede i klevete predsjednika države. O tom suđenju govorit će naš film: o suđenju koje se – premda je malo kome bilo smiješno – pretvorilo u vrhunsku zajebanciju na Tuđmanov račun. Takvog sudskog procesa u prošlih 70 godina u demokratskoj Europi, uvjeravam vas, nije bilo“, kaže novinar Boris Pavelić koji snima dokumentarni film o Feralu "Kosti u miskeru".

Lupigin voditelj Saša Kosanović u emisiji je ugostio scenaristicu, glumicu i autoricu Jelenu Veljaču, koja je vjerojatno javnosti bila najvidljivija osoba u inicijativi #spasime te dugogodišnju novinarku Jutarnjeg lista Snježanu Pavić, kako bi se još jednom u javnom prostoru otvorila „traumatična tema hrvatskog društva“, a radi se upravo o nasilju nad ženama – i patrijarhatu, jer jedno je neodvojivo od drugog. Kada govorimo o novinarstvu, onda vrlo lako možemo zaključiti kako žene i muškarci u javnom prostoru nemaju isti tretman kada se radi o izgledu i odijevanju. Upravo je to bio jedan od zaključaka Lupiginog voditelja kojeg je zanimalo zašto žene ne podignu glas i oko te teme. Time je Kosanović „ubo u osinje gnijezdo“ i podigao tenzije u našem malom studiju. Ono što se dogodilo u studiju nakon toga teško je prepričati pa sugeriramo da pogledate video u kojem se stvar „zahuktala“ oko 34. minute.

Što je uvrijedilo zamjenika gradonačelnika Beograda, Gorana Vesića, do te mjere da je svoju uvrijeđenost izvolio javno staviti u obranu "cele srpske istorije"? Pa, recimo da je Dežulović nastupio u prepoznatljivom svom stilu te je primijetio da "Beograd jednostavno više nije grad, to je tek malo veća kasaba, Dubai za siromašne, ili Jagodina za bogate", odnosno da je "u Beogradu sistematski poništena svaka pojedinačna ideja grada, i to ne samo onim, čudovišnim Stefanom Minhauzenom na topovskom đuletu pred željezničkim kolodvorom, buđavim i ofrlje provincijskim Waterfrontom te ostalom pseudourbanističkom plastičnom bižuterijom, koja Beograd čini velegradom točno onoliko koliko je Jagodinu velegradom učinila ona Palmina žirafa". Ove Dežulovićeve teze, na pogon Vesićeve uvrijeđenosti, lansirane su na društvene mreže - Twitter i Facebook - te smo kao rezultat dobili oštru razmjenu vatre uvrijeđenih Vesićevaca i Dežulovićevih pristalica.