Fanatični katolici Filipinci Bogu se uvlače na najrazličitije načine. Dok ostatak planete za Uskrs boja jajca, revni Filipinci tešu daske i rade križeve te se pribijaju za njih ne bi li se na taj način približili Isusu Kristu. Ova katolička zemlja osim po vjerskom fanatizmu, poznata je i po siromaštvu pa tako 10 hiljada katolika nema izbora nego da živi na Sjevernom groblju u Manili. Svi su oni na vječno počivalište stigli prije vremena. Još im je nešto zajedničko, nemaju kamo drugdje.

Neki od 10.000 živih stanovnika toga groblju bili su sasvim dobrostojeći građani koji su na groblje dolazili jednom godišnje na Sve svete ili možda i nešto češće. Ali, teška vremena za matore, prokockali su pare i kuće, ili su popušili na mirovinskim fondovima ili burzi ... Uglavnom, sve što im je ostalo jest posljednje počivalište njihovih predaka kamo su se na kraju preselili. Drugi su pak stigli iz provincije i jednostavno se nisu snašli u gradu od 14 milijuna živih stanovnika pa im nije preostalo ništa drugo do li da se presele među mrtve.

Ipak, koliko god zvučalo bizarno, 10.000 živih stanovnika groblja iz svojih je mrtvih susjeda izvuklo sve potrebno za život. Klinci na sahranama nose kovčege za otprilike dvije i pol kune po "vožnji". Osim toga, skupljaju sav otpad, metal, plastiku i sve ostalo smeće na koje naiđu. Njihovi pak očevi popravljaju, održavaju i uređuju grobove, a kako se ipak radi o jednoj katoličkoj, dakle patrijarhalnoj kulturi, njihove majke brinu se za kuću, iako im kuće izgledaju poprilično drukčije od onoga što bi pomislili kada vam neko spomene - kuću.

Pa posjetite ih majka mu stara ...