Sjećam se velike smeđe akumulatorske peći koja je davno osamdesetih stajala u kuhinji. Uvijek je na njoj bio neki čipkani stolnjak koji nisam smio dirati. Na njemu je pak stajao mali crni Philipsov radio na koji se stari svakog dana u tri sata naginjao da bolje čuje vijesti. Sjećam se i jedne plave majice kratkih rukava s brodom na prsima. Nju sam nosio dok sam imao valjda šest godina, onog dana kada sam sa sestrom i njenim prijateljicama, koje su redom već sve imale one tajanstvene izbočine na majici, išao na ASK. Prvi put sam tada osjetio tartan i glumio najtrapavije dijete na planeti, a one su se smijale i svojim ženskim rukama me podizale .... eh uspomene, natapirane frizure, podstavljena ramena, veliki natpis TITO na Marjanu ... Vrijeme kada je Tonči Huljić bio samo pjevač i kada Ljubo Ćesić još nije bio Rojs, a Ivo Sanader je tek skupljao slike golih žena i pisao erotsku poeziju. Dok su išle reklame paštete njam njam kvalitete ...

Eva

Slatka tajna

Nugatino i mašta

Ujutro za dobar dan, pa uvečer za dobar san

Radenska

Piće vaše i naše mladosti

Cockta Planica

Pipi

Jelovica

Frutek

Coca Cola

Desertna krema kakve nema

Više mleka, više lešnika

Blu je plavo

Biopro

TV Zagreb

TV Sarajevo

TV Beograd