Nakon što je više puta pokazao svoju beskompromisnost, član Predsjedništva Bosne i Hercegovine, Željko Komšić, još je jednom reagirao na pravi način, obično nesvojstven 'korektnim' političarima s ovih prostora. Naime, simpatije mnogih Komšić je kupio još onda kada je nakon 14 godina pravosudne šutnje 'pogurao' procesuiranje ratnih zločina nad bugojanskim Hrvatima, jednako kao i kada je izjavio da se zbog vlastite tragedije ne može mrziti cijeli jedan narod, a potom i kada je premijeru Srbije, Vojislavu Koštunici poručio neka se bavi budućnošću svoje zemlje, a da prste drži dalje od BiH, jer bi mogao 'dobiti i po prstima i po nosu i zato neka ne zaboravi kako je završio njegov prethodnik Milošević'.

Ovaj put je Komšić, koji je naravno imao i niz ne tako kvalitetnih poteza, pisao predsjedniku Parlamenta Kraljevine Švedske Peru Westerbergu i premijeru Frederiku Reinfeldtu. Elem, upravo u švedskoj zatvorsku kaznu zbog počinjenih zločina protiv čovječnosti, odnosno kreiranja i provođenja progona i uništenja nesrpskog stanovništva u BiH, već više od pet godina 'guli' Biljana Plavšić, nekadašnja predsjednica Republike Srpske koja se diljem svijeta proslavila snimkom na kojoj sa smiješkom na licu čestita Željku Ražnatoviću Arkanu na dobro provedenom masakru u Bijeljini. S obzirom da postoje naznake kako bi švedsko pravosuđe moglo prihvatiti zahtjev osuđenice da nakon odsluženja dvije trećine kazne bude pomilovana, Komšić je odlučio napisati pismo u kojem bi švedske vlasti podsjetio tko je uopće Biljana Plavšić i zbog čega je osuđena.

Tako u pismu Komšić napominje koliko je teško njeno nedjelo i na činjenicu da se u BiH još uvijek traga za 13.000 nestalih osoba, ističući nespremnost Plavšić za bilo kakvu suradnju s Međunarodnim sudom za ratne zločine. Međutim, član Predsjedništva Bosne i Hercegovine, vjerojatno je najbolje poentirao kada je podsjetio Westerberga i Reinfeldta da danas u njihovoj kraljevini živi gotovo 60.000 osoba porijeklom iz BiH, od kojih je velika većina u Švedskoj upravo zbog ratnog angažmana Biljane Plavšić. Stoga, zaključuje, bilo kakav akt milosrđa prema ovoj osuđenici može biti samo velika pogreška i još veća uvreda za sve žrtve i obitelji žrtava njenog zločinačkog poduhvata.