Amelija kako je ispalo nije film za parove, nego baš suprotno, film za samce. Samci su oni vaši prijatelji koji dan danas tragaju u potrazi za svojim srodnim dušama, koje ih negdje čekaju. Tako i junakinja Amelia, zatvorena u svom neobičnom svijetu i okružena neobičnim ljudskim pričama odmah osvaja srce. Ona je vaša prijateljica iz razreda koju ste stalno zadirkivali ili vaša kolegica s posla koja zamišljeno crta po rubu papira dok gleda kroz prozor. Amelia voli onoga kojega čeka, a da ga još i ne pozna, a usput voli i propalog pisca, ljubomornog pratitelja žena, voli svoju kolegicu na poslu i bolesnog plagijatora slika.
Postoji jedna ironija oko ljubavnih filmova, a to je da na kraju najmanje govore o ljubavi. Tako npr. "Titanic" govori o brodu, "Nothing Hill" govori o nemogućem odnosu starlete i zbunjole, a "Natural born kilers" govori o jednoj ludoj i konfuznoj ljubavi. Scenaristi vješto koriste tu magičnu ljubav da nam ispod ipak prodaju neku priču. Amelia pak govori o onom nervoznom trenutku traženja, o skrivanju pred ljubavi i našoj nevjerovatnoj slabosti kad se nađemo pred njom. Baš kako nas je Roberto Benigni zaveo svojim zavaravanjem o ružnom svijetu oko sebe zbog ljubavi u "La Vita e`Bella", tako je mene "Amelija" zavela svojim dječjim strahom od ljubavi i nježnošću kojom je doživljava. Na kraju krajeva ovo je teško doba za romantike tvrdi jedan od karaktera u filmu, radnica u sexy shopu. Toplo preporučam samotnjacima, onima koje ljubav veseli, onima koji traže i onima koji su već našli. Povedite i curu i prijatelje.