MALI PODSJETNIK NA VELIKO ZLO

„Ne smijemo zaboraviti ustaški pogrom“

ritn by: Ivor Fuka | 06.11.2021.
MALI PODSJETNIK NA VELIKO ZLO: „Ne smijemo zaboraviti ustaški pogrom“
U malom parku, što se rasprostro na križanju Savske i Koturaške ulice u Zagrebu, parku kraj kojeg većina građana prođe ni ne primjećujući ga, do jučer ništa nije ukazivalo kakva se tragedija tamo odigrala krajem svibnja 1942. godine. Ne možemo ni zamisliti strah, vrisku i osjećaj neizvjesnosti 69 Roma koje su ustaške vlasti strpale u stočne vagone i odvezle u izglednu smrt. Nikolić, Lakatoš, Štefanović, Maleković, Kovačević, Šajnović – tako su se prezivale obitelji koje su pokupljene s kućnih adresa i upućene u Jasenovac. Sve njih ustaše su iz raznih zagrebačkih naselja dovele na mjesto koje je današnji Park 5. studenoga. Postoji i zapis o tome kako su prije polaska za zloglasni jasenovački logor zatvoreni u vagone za stoku čekali dva dana. Od jučer u parku koji nosi ime 5. studenog ipak postoji malen, ali značajan podsjetnik na zlo koje se tamo dogodilo.

U malom parku, što se rasprostro na križanju Savske i Koturaške ulice u Zagrebu, parku kraj kojeg većina građana prođe ni ne primjećujući ga, do jučer ništa nije ukazivalo kakva se tragedija tamo odigrala krajem svibnja 1942. godine. Ne možemo ni zamisliti strah, vrisku i osjećaj neizvjesnosti 69 Roma koje su ustaške vlasti strpale u stočne vagone i odvezle u izglednu smrt. Nikolić, Lakatoš, Štefanović, Maleković, Kovačević, Šajnović – tako su se prezivale obitelji koje su pokupljene s kućnih adresa i upućene u Jasenovac. Sve njih ustaše su iz raznih zagrebačkih naselja dovele na mjesto koje je današnji Park 5. studenoga. Postoji i zapis o tome kako su prije polaska za jasenovački logor zatvoreni u vagone za stoku čekali dva dana.

Od jučer u parku koji nosi ime 5. studenog ipak postoji malen, ali značajan podsjetnik na zlo koje se tamo dogodilo. Posebno dizajnirani kamen spoticanja s prezimenima stradalih romskih obitelji u park su položili ravnateljica Centra za promicanje tolerancije i očuvanje sjećanja na holokaust Nataša Popović i saborski zastupnik iz redova romske manjine, Veljko Kajtazi.

„Ponosna sam što smo kao mala ustanova u kulturi uspjeli realizirati jedan od meni najvažnijih projekata. Moramo biti svjesni velikog pogroma koji se događao za vrijeme NDH. Ustaše su progonile i ubijale Rome, Židove, Srbe, pripadnike drugih nacionalnih, vjerskih i etničkih manjina te političke neistomišljenike. Ne smijemo to zaboraviti da se ne ponovi“, poručila je Popović nakon što je kamen spoticanja našao svoje mjesto u Parku 5. studenoga.

Veljko Kajtazi - Nataša Popović
Nataša Popović i Veljko Kajtazi (FOTO: Ernest Mazarekić)

Centar za promicanje tolerancije i očuvanje sjećanja na holokaust već je ranije na raznim lokacijama postavio 20 kamena spoticanja ili „stolpersteina“ u znak sjećanja na pripadnike židovskog naroda, a ovo je prvi u spomen na stradale pripadnike romskog naroda za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske. Kao termin za postavljanje kamena simbolično je odabran 5. studeni, koji se diljem svijeta obilježava kao Svjetski dan romskog jezika, a upravo u čast tog dana par na raskrižju Savske i Koturaške nosi ime 5.studenoga. 

Saborski zastupnik Veljko Kajtazi nije skrivao zadovoljstvo što je na ovaj način označeno jedno od mnogobrojnih mjesta stradanja hrvatskih Roma, a prema službenim podacima Spomen područja Jasenovac od 1941. do 1945. godine ubijeno je 16.137 Roma.

„Ovo je vrlo važan projekt kako se ne bi zaboravilo na stradanje Roma u Zagrebu. Ovaj kamen ovdje se postavlja u blizini osnovne škole pa će i mladim generacijama slati poruku da se stradanje u Drugom svjetskom ratu događalo na ulicama kojima svakodnevno koračamo“, izjavio je Kajtazi objašnjavajući da se o stradanju Roma u prošlosti nije nikako, ili se tek malo govorilo.

„Stradanje Roma uvijek je bilo u drugom ili trećem planu“, primijetio je Kajtazi.

Njegove riječi potvrdio je Danijel Vojak, povjesničar i stručni suradnik na ovom projektu.

„I dalje je stradanje Roma u NDH relativno nepoznata tema, čak i povjesničarima. Na području Zagreba ustaške su vlasti sustavno istrebljivale Rome, a većina njih je 1942. deportirana u koncentracijski logor u Jasenovcu, gdje su ubrzo po dolasku bili mučeni i ubijeni“, podsjetio je Vojak. 

Upravo je zato važno obilježiti ta stradanja smatra Kajtazi.

„Drago mi je da je nešto više od godinu dana od postavljanja prvog kamena u Zagrebu na red došlo i stradanje romske zajednice, ali ne zato da žrtve istoga zla razdvajamo već da podignemo svijest javnosti da su Romkinje i Romi integralni dio našeg društva već stotinama godina“, zaključuje saborski zastupnik koji je nedavno za Lupigu govorio upravo o predrasudama koje većinsko stanovništvo dan danas gaji prema Romima.

Veljko Kajtazi
„Stradanje Roma uvijek je bilo u drugom ili trećem planu“ - Kajtazi (FOTO: Ernest Mazarekić)

„Moj san je da ne postoje predrasude i diskriminacija i da ne mora Rom četiri puta više raditi da bi bio ravnopravan s većinski stanovništvom. To je moj san i san svakog Roma. Kada sam došao u Hrvatsku, zaljubio sam se. Bio sam joj šest mjeseci i zgodan i lijep i pametan, a onda sam joj rekao da sam pripadnik romske zajednice. Počela je plakati i pitala me: Što će moja mama reći? Ja sam nju pitao: A što će moja reći?“, rekao nam je tom prilikom na predstavljanju svoje autobiografske knjige „Snovi jednog Roma“.

Sam projekt postavljanja kamena spoticanja pokrenuo je Centar za promicanje tolerancije i očuvanje sjećanja na holokaust, a njegova ravnateljica, Nataša Popović jučer nije skrivala koliko je ponosna na to.

„Ponosna sam što smo kao mala ustanova u kulturi uspjeli realizirati jedan od meni najvažnijih projekata. Moramo biti svjesni velikog pogroma koji se događao za vrijeme NDH. Ustaše su progonile i ubijale Rome, Židove, Srbe, pripadnike drugih nacionalnih, vjerskih i etničkih manjina te političke neistomišljenike. Ne smijemo to zaboraviti da se ne ponovi“, istaknula je ravnateljica Centra tolerancije pred predstavnicima brojnih institucija. Naime, postavljanju kamena spoticanja, prisustvovali su predstavnici Hrvatskog sabora, Vlade Republike Hrvatske, Grada Zagreba, Saveza Roma „Kali Sara“, UNHCR-a te veleposlanici Njemačke, Austrije, Izraela, Kanade, Češke, Francuske, Velike Britanije i Sjedinjenih Američkih Država. 

Nataša Popović
"Ne smijemo to zaboraviti da se ne ponovi" - Nataša Popović (FOTO: Ernest Mazarekić)

Nešto o važnosti kulture sjećanja u Parku 5. studenoga govorio je i njemački veleposlanik u Hrvatskoj, Robert Klinke.

„Ne možemo promijeniti prošlost, ali imamo trajni zadatak i obvezu ne zaboraviti je. Statistika nam ništa ne govori o patnji žrtava, no iza svakog broja i imena krije se ljudska sudbina i zato je komemoracija važna sad i u budućnosti“, vrlo je značajna poruka koju je naglasio šef Veleposlanstva Njemačke koje je i najveći financijer ovog projekta. Na ovom mjestu vrijedi primijetiti da, dok se u Hrvatskoj ustaški zločini već godinama relativiziraju, Njemačka ne samo da kulturu sjećanja gaji kod svojih građana nego, eto, čak isto financira i u još neosviještenim društvima koja se ne znaju nositi sa zlom koje je počinjeno na ovim prostorima.

A kako je uopće došlo do ove inicijative upitali smo Natašu Popović, ravnateljicu Centra tolerancije. 

„Još od 2012. godine, kada smo na Festivalu tolerancije imali dokumentarni film o projektu Stolperstein, postoji ideja da se Kameni spoticanja postave u Zagrebu. Međutim kao neprofitna udruga građana Festival suvremenog židovskog filma nismo uspjeli realizirati tu ideju. Početkom 2019. godine primili smo poziv iz Ministarstva kulture i medija te Židovske vjerske zajednice Bet Israel s upitom bismo li mi u Centru za promicanje tolerancije i očuvanje sjećanja na holokaust mogli osigurati provedbu projekta. Naravno da smo pristali“, objašnjava Popović u razgovoru za Lupigu.

Kamen spoticanja
Kamen spoticanja prije ugradnje (FOTO: Ernest Mazarekić)

Jasno je da tu dolazi do problema financiranja tog projekta, ali to je, kako smo već naglasili, riješilo njemačko veleposlanstvo

„Pronašli smo saveznike u Veleposlanstvu Savezne Republike Njemačke koje je najvećim dijelom isfinanciralo projekt uz podršku Ministarstva kulture i Grada Zagreba. Odmah nakon sastanka stupili smo u kontakt s njemačkim umjetnikom Gunterom Demnigom i njegovom zakladom STIFTUNG-SPUREN iz Alsfeld-Elbenroda“, prisjeća se ravnateljica Centra tolerancije.

Spomenuti Demnig još je 1992. godine osmislio projekt komemorativnog karaktera u sjećanje na Sinte i Rome deportirane 1941. godine, a on se s vremenom proširio i na komemoriranje svih žrtava nacističkog režima. Uglavnom se „stolpersteini“ postavljaju u pločnike ispred posljednjih adresa na kojima su živjele žrtve nacizma. Prvi takav kamen spoticanja postavljen je ispred gradske vijećnice u njemačkom Kölnu 1992. godine. S vremenom se ovaj način komemoriranja širio cijelom Europom, ali i svijetom. Danas ga nalazimo u više od 30 zemalja gdje je postavljeno preko 90.000 kamena spoticanja.

Hrvatska je svoj prvi stolperstein dobila daleko kasnije, 2013. godine, kada je na taj način u Rijeci, na adresi Ante Starčevića 5, obilježen spomen na Eugenija Lipschitza i Gianettu Lipschitz koji su iz te ulice odvedeni u smrt na najstravičnije mjesto holokausta – logor smrti Auschwitz. U listopadu 2020. godine svoj prvi kamen spoticanja dobio je i Zagreb, u Gundulićevoj ulici, ispred kućnog broja 29 gdje je živjela Lea Deutsch, šesnaestogodišnja djevojčica koja je 1943. godine umrla u stočnom vagonu na putu za Auschwitz.

Veljko Kajtazi - Nataša PopovićZahvaljujući njemačkom veleposlanstvu zatvorena je financijska konstrukcija (FOTO: Ernest Mazarekić)

Prije dvije godine inicijativu za postavljanje kamena spoticanja u Jakovlju, mjestu nedaleko Zagreba, pokrenula je i Proksima – udruga za edukaciju i razvoj. Željeli su odati počast tamošnjim Židovima ubijenima u Drugom svjetskom ratu, ali je HDZ-ova vladajuća garnitura Općinskog vijeća Jakovlje odbila njihov prijedlog. Stoga Natašu Popović pitamo kako su na ovaj projekt reagirale gradske vlasti u Zagrebu.

IGNORIRANJE ŽRTAVA: Odbili postavljanje spomen obilježja lokalnim Židovima koje su pobile ustaše i nacisti

„Ishođene su sve dozvole, nismo imali problema s gradskim vlastima niti u jednom trenutku. Brzo su reagirali i pomogli u prikupljanju dokumentacije. Ono što nas je zateklo kod prvog projekta 2020. godine je to da je Gradski zavod za zaštitu spomenika kulture i prirode tretirao svaki od tih kamena kao zasebni projekt, pa smo umjesto jednog radili njih dvadeset. Naravno da je to izazvalo i upitnost provođenja projekta s obzirom na ograničena sredstava, ali zahvaljujući opet njemačkom veleposlanstvu uspjeli smo zatvoriti financijsku konstrukciju. Izrada takvog opsega od 20 projekata nije niti jeftina niti jednostavna“, govori nam ravnateljica Centra za toleranciju. 

Objasnila nam je i način izrada stolpersteina. On se mora naručiti od Demnigove zaklade, a potom čekati red jer, nažalost, mjesta za komemoriranje žrtava nacizma ne manjka. Svaki kamen se izrađuje ručno, a na njega se upisuje tekst u dogovoru sa stručnjacima koji su pročuli stradanje žrtava za koje se postavlja kamen. 

Kamen spoticanja
Uskoro će na raznim lokacijama biti postavljeno još 19 kamena spoticanja za Rome stradale u Drugom svjetskom ratu (FOTO: Ernest Mazarekić)

Popović najavljuje kako će sljedeće godina na širem području Zagreba biti postavljeno još 19 kamena spoticanja za Rome stradale u Drugom svjetskom ratu

„Svi bi trebali biti postavljeni do kraja studenog 2022. godine“, otkriva Popović najavljujući kako Centar tolerancije radi i na i programu koji bi školama predao na brigu po jedan stolperstein kako bi učenici učili, ali i predlagali za koga i gdje postaviti neke buduće kamene spoticanja.

Što se tiče ovih 19 kamena spoticanja, oni će biti postavljeni uglavnom po zagrebačkim predgrađima na lokacijama gdje su živjele romske obitelji prije nego su ih ustaše ili policija odvele, od Sesveta i Vrapča, preko Brezovice i Remeta, do Svete Klare i Trnave.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Ernest Mazarekić

 

Reflektor

Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda

 Sadržaj ovog teksta isključiva je odgovornost udruge Lupiga

 

Anketa

Varga je otkazao tulum jer je shvatio da:

Kolumne

  1. BAGATELIZIRANJE SEKSUALNOG NASILJA: Mnoge žrtve ne progovore nikad

    29.11.2021.

    Sofija Kordić

    BAGATELIZIRANJE SEKSUALNOG NASILJA: Mnoge žrtve ne progovore nikad

  2. MELANKOLIJA I KUHANJE IVICE PRTENJAČE: Jeste li doručkovali?

    24.11.2021.

    Ivica Prtenjača

    MELANKOLIJA I KUHANJE IVICE PRTENJAČE: Jeste li doručkovali?

  3. CARSTVO BAŠIBOZUKA: Uvijek ima ko ratovati i to za one koji su davno trebali biti zatvoreni

    14.11.2021.

    Ahmed Burić

    CARSTVO BAŠIBOZUKA: Uvijek ima ko ratovati i to za one koji su davno trebali biti zatvoreni

Lupiga predstavlja: Priče iz zagrebnog života

E-ciklopedija

  1. Povijesni put Hitlerove 'klonje'
  2. Yugo - urbana legenda
  3. Freedom Theatre (Teatar slobode)
  4. Japanske čestitke i razglednice
  5. Russellov čajnik

Recepti

  1. Domaći sok od bazge
  2. Burek (bosanski) za 1 odraslu osobu
  3. Drugačija svinjska jetrica
  4. Bosanska pogača
  5. Piletina u košuljici od sezama
Projekt se provodi uz pomoć:
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Agencija za elektroničke medije Grad Zagreb
Medijski partneri: Balkan Insight - Balkanska tranziciona pravda CINS - Centar za istraživačko novinarstvo Nezavisnog udruženja novinara Srbije