KOALICIJA NEVOLJNIH

Zašto su izbjeglice (p)ostale nepoželjna „roba“ u Europi

ritn by: Jerko Bakotin | 08.07.2016.
KOALICIJA NEVOLJNIH: Zašto su izbjeglice (p)ostale nepoželjna „roba“ u Europi
U trenutačnoj konfuziji koju je unutar Europske unije izazvao „Brexit“ pala je u drugi plan činjenica da se EU tijekom 2015. godine i takozvane „izbjegličke krize“ dokazala kao nefunkcionalni blok država koje dugo vremena nisu bile u stanju osmisliti nikakvo zajedničko rješenje pitanja prihvata nekoliko milijuna ljudi koji su spas od rata i bolji život potražili u najbogatijem savezu svijeta. „Europa se mora dogovoriti i organizirati legalnu migraciju, po uzoru na Kanadu ili Australiju. To je jedini način da se spriječe situacije poput onih na Mediteranu, sa stotinama mrtvih ljudi. Treba nam takva kombinacija politika, uključujući i vrlo humanitarnu politiku azila“, ocjenjuje za Lupigu Ludger Kühnhardt, stručnjak iz Centra za istraživanje europskih integracija Sveučilišta u Bonnu. Po njegovom mišljenju, dugoročni odgovor ne leži u otvaranju granica i prihvatu svih koji žele doći. Pravo rješenje je kompleksnije, a trebalo bi se oslanjati na nekoliko komponenti.

U trenutačnoj konfuziji koju je unutar Europske unije izazvao „Brexit“ pala je u drugi plan činjenica da se EU tijekom 2015. godine i takozvane „izbjegličke krize“ dokazala kao nefunkcionalni blok država koje dugo vremena nisu bile u stanju osmisliti nikakvo zajedničko rješenje pitanja prihvata nekoliko milijuna ljudi koji su spas od rata i bolji život potražili u najbogatijem savezu svijeta. Ovog proljeća članice su se konačno ipak složile – ali uglavnom samo oko izolacije Europe i vraćanja izbjeglica natrag, dok je istovremeno i u Njemačkoj, zemlji koja se najviše iskazala humanitarnošću, došlo do zaoštravanja izbjegličke politike i uvođenja niza restrikcija.

NA "KRAJU" PAKLENOG PUTA: U zemlji papira

RENDEZ-VOUS: Njemačko suočavanje s globalizacijom

U posljednjem iz serije tekstova na temu izbjegličke problematike bavimo se europskim i međunarodnim dimenzijama te promjenama u politici azila tijekom posljednje godine.

„Činjenica je da su stručnjaci odavno svjesni da će doći do migrantskog pritiska, ali Europa je ipak uhvaćena na prepad. Nisam bio iznenađen što su europski politički akteri djelovali zbunjeno te umjesto zajedničkog pristupa djelovali na način koji je izazvao jednu od najdubljih kriza od osnivanja Unije“, kaže za Lupigu Ludger Kühnhardt, stručnjak iz Centra za istraživanje europskih integracija Sveučilišta u Bonnu. Kühnhardt podsjeća da već više od dvadeset godina postoje jasne naznake migracija prema Europi.

Ludger Kühnhardt
"Europa se mora organizirati legalnu migraciju, po uzoru na Kanadu ili Australiju" - Ludger Kühnhardt (FOTO: Privatni album)

„Mrtva tijela su u moru oko Kanarskih otoka plivala već početkom devedesetih. Međutim, političari su mislili da jednostavno mogu zatvoriti oči, a Španjolce su prepustili da se sami nose s tim problem. Sve u svemu, imamo veliki promašaj na gotovo svakom području“, nastavlja. Kühnhardt, međutim, ističe da za ovakvu politiku ne smatra odgovornom Uniju, nego individualne države-članice.

„Ne radi se o legislativi EU-a. Pojedine zemlje su te koje su spriječile Uniju da zajednički djeluje. Pri tome je Merkel, pustivši milijun ljudi u zemlju bez odluke parlamenta, provodila populističke politike kao i Orbán. Željela je simpatije njemačkih glasača i pritiskala Uniju 'moralnim unilateralizmom'. David Cameron tražio je 'najbolje moguće rješenje za Britaniju', Holland nije rekao ni riječi... Svi su se obraćali samo nacionalnim publikama, u tome je drama“, objašnjava naš sugovornik. Po njegovom mišljenju, dugoročni odgovor ne leži u otvaranju granica i prihvatu svih koji žele doći. Pravo rješenje je kompleksnije, a trebalo bi se oslanjati na nekoliko komponenti.

„Najvažnije je baviti se uzrocima problema. To znači izbjeći da 400 milijuna mladih Afrikanaca žele doći u Europu – drugim riječima, stvarati poslove tamo odakle migranti dolaze. Jedino održivi ekonomski napredak u zemljama Afrike i Azije – sve do Bangladeša – će osigurati da bilo kakvo rješenje funkcionira. Potom, nužno je zaustaviti građanske ratove u Libiji i Siriji“, ističe.

Izbjeglice
Europa, kaže naš sugovornik, mora naći način da se spriječe situacije poput onih na Mediteranu (FOTO: Hina)

Smatra i da su nužni dogovori sa zemljama na europskim granicama - uključujući vojnu suradnju - upravo kao što je EU pokušala dogovoriti s Turskom, a kako bi se granice zatvorile za krijumčare. Po njemu je nužna i izgradnja granične službe koja bi efikasno nadzirala vanjske granice Unije. Istovremeno, napominje, podržava migracije ljudi u EU – ali na regulirani način.

„Europa se mora dogovoriti i organizirati legalnu migraciju, po uzoru na Kanadu ili Australiju. To je jedini način da se spriječe situacije poput onih na Mediteranu, sa stotinama mrtvih ljudi. Treba nam takva kombinacija politika, uključujući i vrlo humanitarnu politiku azila. To bi uključivalo i preseljenje migranata kojima je azil odobren širom Europe, a i vraćanje drugih u njihove vlastite zemlje“, objašnjava ovaj stručnjak iz Centra za istraživanje europskih integracija Sveučilišta u Bonnu.

U međuvremenu, međutim, rješenje koje opisuje Kühnhardt nije ni izdaleka na vidiku, a po njemu, prilikom slijedećih izbjegličkih valova prema Europi „nije moguće isključiti nasilje“. I dok je za Kühnhardta najveći problem sporazuma s Turskom to da je uvelike ispolitiziran te da ne funkcionira kako bi trebao, Karl Kopp iz organizacije „Pro Asyl“ ističe da je riječ o dubokom moralnom promašaju.

Karl Kopp Pro Asyl
"Danas je 'Orbanizacija' dio pristupa koji dolazi iz Bruxellesa" - Karl Kopp (FOTO: Privatni album)

„Ideja sporazuma s Turskom je – poslati natrag sve ljude koji u Grčku dolaze brodovima natrag u Tursku, a to se pravda time što je Turska okvalificirana kao sigurna zemlja za izbjeglice. Posljedica je da se od 20. ožujka sve novopridošle zadržava na otocima – Lezbosu, Samosu, Lerosu i drugim otocima – u zatvorenim logorima, pri čemu se u šezdeset posto slučajeva radi o ženama i djeci. Situacija je očajna, ponekad nema adekvatne opskrbe hranom ili medicinske brige. U toj užasnoj situaciji Europska unija je implementirala ubrzanu proceduru obrade zahtijeva za azilom“, govori Kopp. Po njegovim je podacima na grčkim otocima zarobljeno 8.400 ljudi, dok sustav odlučivanja o azilu ne funkcionira. U slučajevima mnogih pojedinaca grčke institucije su zapravo odlučile da za te ljude Turska nije sigurna zemlja.

„Objavili smo izvješća o sedamdeset takvih slučajeva, kao i o dva slučaja gdje se odlučilo o deportaciji natrag u Tursku. U prvom slučaju riječ je o homoseksualnom sirijskom izbjeglici koji je radio u naftnoj industriji, a ISIS mu je prijetio tražeći da radi za njih. Drugi je slučaj armenskog izbjeglice iz Sirije koji u Turskoj nikada nije rekao da je kršćanski Armenac zbog situacije u toj zemlji – i tu dvojicu ljudi se odlučilo deportirati natrag“, govori nam aktivist. Međutim, procjenjuje, najgore je to što je EU izvršila veliki pritisak na Grčku, nezadovoljna činjenicom što su grčka prizivna vijeća u znatnom broju slučajeva odobravala izbjeglicama ostanak.

„Grčka je morala promijenit sastav tih prizivnih vijeća i to se upravo nedavno dogodilo. EU se nada da će ta vijeća više slijediti europski pristup i ljude vraćati po svaku cijenu. Izvršen je ogroman pritisak. Ukratko, Merkel je početkom listopada započela s pokušajima europskog pristupa problemu, ali na kraju se ispostavilo da imamo tursko rješenje. Kancelarka je kritizirala zatvaranje Balkanske rute – ali je istovremeno zatvorila vanjske granice i po svaku cijenu zagovarala postizanje sporazuma s Erdoğanom“, ističe Kopp.

Angela Merkel Francois Hollande Matteo Renzi
„Koalicije voljnih“ pretvorila se u „Koaliciju nevoljnih“ (FOTO: Hina)

Po njegovim riječima, politika kancelarke Merkel uvijek je bila vezana na nedostatak europskog odgovora. Nakon, kako kaže, „Koalicije voljnih“ na jesen prošle godine, danas postoji ogromna „Koalicija nevoljnih“.

„Austrija je zauzela vrlo tvrdo poziciju, zatvaranje Balkanske rute zapravo je rezultat zajedničkog djelovanja Austrije i tamošnjih država. Švedska je također ispala iz te priče i uvela mjere zastrašivanja, poput vrlo tvrdog stava po pitanju spajanja obitelji. Ista se priča dogodila i u Njemačkoj, pri čemu su događanja u Kölnu bila prijelomni moment. Nakon Nove godine došlo je do uvođenja jedne restrikcije za drugom. Osim fokusa na deportacijama, prisutan je nered u cijelom sistemu azila. Stotine tisuća ljudi još uvijek čekaju svoj prvi intervju“, objašnjava. Dodaje da je primjetan naglasak na velikim izbjegličkim logorima, pri čemu tražitelji azila ostaju duže vremena u tim prihvatnim centrima. Postoje i negativno prioritizirane grupe, poput imigranata iz balkanskih zemalja.

„Još uvijek, kao što vjerojatno znate, traje sukob po pitanju proglašavanja sigurnim zemalja Magreba. Čitav pristup sada se svodi na to da cijeli svijet bude proglašen 'sigurnom zemljom porijekla', da se ubrza obrada zahtjeva za azil te da se tražitelji azila drže u logorima, bez pristupa tržištu rada“, objašnjava Kopp.

Prijašnjih je godina, inače, došlo do pozitivnog razvoja što se tiče unaprijeđenija statusa migranata koji su dobili pravo na tzv. supsidijarnu zaštitu. Riječ je o ljudima koji nisu dobili status izbjeglica, ali je procijenjeno da im prijeti ozbiljna opasnost ukoliko budu vraćeni u zemlju porijekla. Međutim, proteklih mjeseci mnoga od tih unaprijeđenija statusa su poništena.

„Njima je pravo na ujedinjavanje obitelji suspendirano na period od dvije godine. Neki sirijski izbjeglice su prije imali pravo na izbjeglički status, a sada dobivaju ovaj status - dvije godine je vrlo dugo.... Sve je to savršeno za krijumčarsku industriju. Nije iznenađujuće da mnogo žena i djece umire u Egejima. Inače bi imalo pravo da se pridruže na siguran način, no sada se odlučuju na opasan put jer nemaju pravo da uđu legalno“, ogorčeno govori naš sugovornik. 

Izbjeglički kamp
Kopp smatra kako se čitav pristup sada svodi na to da cijeli svijet bude proglašen "sigurnom zemljom porijekla" i da se tražitelje azila vraća na ovakva mjesta (FOTO: Hina)

"Pro Asyl" je, inače, s 18.000 članova najveća njemačka organizacija koja se zalaže za prava imigranata i izbjeglica, a osnovao ju je 1986. godine evangelički teolog Jürgen Micksch. Organizacija je nedavno objavila analizu nove anti-izbjegličke strategije Europske komisije, zasnovane upravo na sporazumima sa zemljama na granicama EU-a. Kopp napominje da se - iz perspektive ljudskih prava - Turska nikako ne može promatrati kao sigurna zemlja. Naime, tamo je jedva moguće preživjeti Sirijcima koji dobivaju privremenu zaštitu, dok izbjeglice iz Afganistana ili subsaharskih zemalja ne dobivaju ama baš ništa.

„Istovremeno imamo vrlo zabrinjavajuće izvještaje, ne radi se samo o sukobima na istočnim, kurdskim područjima Turske odakle dolaze slike koje izgledaju kao one iz Sirije, nego postoje i izvještaji o ilegalnim deportacijama Sirijaca i Iračana“, nastavlja. Mediji su sredinom lipnja izvijestili da su turski graničari samo u jednom slučaju ustrijelili desetak sirijskih izbjeglica koji su pokušali ući u Tursku.

„Uvijek smo imali tvrdu liniju od zemalja članica, ali sada je 'Orbanizacija' dio pristupa koji dolazi iz Bruxellesa. Govori se o sklapanju sporazuma sa Sudanom i Eritrejom, ili Libijom – pa to je država u rasulu...! Ne radi se o ljudskom dostojanstvu, samo o obrani i zastrašivanju. Ako zaustavljate izbjeglice i šaljete ih natrag, dobit ćete razne privilegije. Ne radi se o sporazumu koji su zaključili grozni Berlusconi i Gadafi, jer sada to nastoji – po svaku cijenu – postići EU. U govorima spominju prava izbjeglica, ali u stvarnosti principi Europe ne postoje. Situacija je više nego li sramotna, a Europska komisija je dio problema, a ne dio rješenja“, zaključuje Kopp.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Wikimedia

Ovaj tekst nastao je u sklopu projekta "Migrantska kriza - Njemačka i Europa" koji je podržalo Ministarstvo kulture temeljem Programa ugovaranja novinarskih radova u neprofitnim medijima


Anketa

Varga je otkazao tulum jer je shvatio da:

Kolumne

  1. DRUGE OČI TATJANE GROMAČE: Azili za odbjegle

    18.07.2018.

    Tatjana Gromača

    DRUGE OČI TATJANE GROMAČE: Azili za odbjegle

  2. BURE BARUTA: Navijali smo za onu Hrvatsku kakva bi trebala biti

    12.07.2018.

    Ahmed Burić

    BURE BARUTA: Navijali smo za onu Hrvatsku kakva bi trebala biti

  3. PARANOJA MARKA TOMAŠA: Još uvijek nas sahranjuju

    11.07.2018.

    Marko Tomaš

    PARANOJA MARKA TOMAŠA: Još uvijek nas sahranjuju

Lupiga predstavlja: Priče iz zagrebnog života

E-ciklopedija

  1. Povijesni put Hitlerove 'klonje'
  2. Yugo - urbana legenda
  3. Freedom Theatre (Teatar slobode)
  4. Japanske čestitke i razglednice
  5. Russellov čajnik

Recepti

  1. Domaći sok od bazge
  2. Burek (bosanski) za 1 odraslu osobu
  3. Drugačija svinjska jetrica
  4. Bosanska pogača
  5. Piletina u košuljici od sezama
Projekt se provodi uz pomoć:
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Agencija za elektroničke medije Grad Zagreb
Medijski partneri: Balkan Insight - Balkanska tranziciona pravda CINS - Centar za istraživačko novinarstvo Nezavisnog udruženja novinara Srbije