Još samo da proradi kladionica. S jedne strane tiketa predsjednik Hrvatske Ivo Josipović sa svojim Srbima, na drugoj strani Milorad Pupovac sa svojim, opet Srbima. Tko bi rekao da u Hrvatskoj ima toliko Srba da se mogu okupljati na više strana. Još je manje netko mogao misliti da će nekih novih dana oni, kao smanjena nacionalna manjina, biti u centru pažnje. Pa, da su, barem, opet postali važni zbog nekoga novoga, mladoga Tesle, poradi novootkrivenoga talenta sličnoga onome Rade Šerbedžije ili glasu pjevačice … nećemo ime, odavno ga je promijenila. Bilo joj neugodno i neprikladno, kao i nekim drugim Jovankama, Dušankama, Slobodanima, Stojanima … Koji su se ponadali da će promjenom imena postati dio većinskoga naroda. Kao da i jedan i drugi narod nemaju sjećanje i pamćenje.

S jedne strane tiketa - Ivo Josipović (FOTO: Lupiga.Com)

Da ne postaje sve složenije, ličilo bi na ljetni cirkus sa ringišpilom u našem malom mistu koje umišlja da je ozbiljna država. A njen predsjednik se sve do sada, polovicu predsjedničkoga mandata, trudio da bude predsjednik svih građana, što uopće ne bi trebalo biti teško i zahtjevno s obzirom da je stanovnika manje nego u nekoj svjetskoj metropoli, koja nema predsjednika, nego samo gradonačelnika.

Mogao je, na primjer, zakuhati lonac u kojemu se, za sada samo na suho, prže nezaposleni, oni koji javno i bez  imalo srama plaču za slabo plaćenim poslom, koji je ipak bio posao i čovjeku davao osjećaj vrijednosti i ljudskoga dostojanstva. Možda je trebalo promiješati bućkuriš u kojemu se, usaftani, kuhaju oni što samo čekaju da dobiju radnu knjižicu u ruke. Ili promućkati već pokvarene tegle odstajale zimnice u kojoj su ukiseljeni penzioneri, pomiješani sa dnevnim i noćnim šetačima od kontejnera do kontejnera. Nužni su novi začini za roditelje, da se ne raspadnu od muke kako prebroditi početak nove školske godine.

S druge strane tiketa - Milorad Pupovac (FOTO: Novi list)

Nije to, naravno, posao predsjednika jedne države. Ali, svi su oni biračko i glasačko tijelo, na koje naš Predsjednik sigurno misli, jer, 2013. godina nije daleka, nego bliža budućnost, a koji to predsjednik nije išao i na drugi mandat funkcije. U uzavrelom kulinarskom loncu srpska nacionalna manjina bila je nevažan začin, negdje na dnu, a njen miris u glavnom jelu skoro da se nije ni osjetio. Samo bi tu i tamo dopro do nepca, kad bi primirisao u džep i buđelar. Ili postajao glas na izborima. Sada, eto Srba u prvom planu. Nova prilika da se krene od Svetozara Pribićevića do Milorada Pupovca. I da se ponovo naglasi njihovo vječno nejedinstvo, idejni raskoli, borba za vlast. Što Hrvatskoj danas uopće nije bitno i ni malo značajno za njene korake naprijed ili nazad. Ni hrvatska Vlada ove poteze nije imala u svojim dugoročnim strateškim planovima,  a sad ih mora negdje ugurati. Gdje i kako, neka se dogovori s prvim čovjekom države.

Samo predsjednik Ivo Josipović zna koliko je i zašto bilo bitno otvoriti sukob na „srpskoj platformi“. Kad je već, u manje od mjesec dana, promijenio dugogodišnje prijatelje i stekao nove, bit će zanimljivo pratiti ples prijateljskih parova. Hoće li završiti u zajedničkom kolu ili netko, ipak, u uzavrelom loncu  - ostaje ispuniti tiket za kladionicu.

Lupiga.Com