Svoje studentske dane pamtim po koječemu, no u jedno sam potpuno siguran. Nikome od nas politika nije značila ništa i samo su čudaci među nama pratili reforme Ante Markovića i plenume CK SKJ. Bili smo mladi, imali smo najbolju muziku na svijetu, taj svijet je bio lopta šarena i jedino nam važno bilo da igramo levo krilo ili da budemo centarfor školskog tima. 

Studenti su čudna sorta. Uvijek bez para i uvijek bez brige što nosi sutra, a kamoli budućnost. Na naše studente nikada nismo računali. Današnja čudesa na kojima komuniciraju, žive i djeluju, nama „starcima“ su potpuna nepoznanica i uglavnom kada vidim što rade po TikToku i ostalim sranjima na kojima vise, samo odmahnem glavom. Nikada od njih revolucionara. 

I tada se zatekneš kako pratiš tu djecu, točnije studente u Beogradu koji već dva mjeseca blokiraju svoje fakultete i pridružit će se danas svojim kolegama u Novom Sadu na blokadi tri mosta u tom gradu. Na taj su put, a nije mali, studenti krenuli pješke. Građani im putem plješću, izlaze na ulice i dijele im hranu. Nestvarne slike. Radnici, liječnici, seljaci, advokati, profesori … uz put su, sa ciljem da ih podrže.

Namjerno u ovom tekstu spominjem studente Srbije kao naše jer upravo ih tako doživljavam ovih dana, podržavam i divim im se kao čitav slobodarski svijet. Studenti su se pokazali kao zadnja nada svih nas i mogu s divljenjem reći da su me ti momci i cure sa svim što rade zadnjih tjedana, s načinom na koji artikuliraju svoju borbu učinili ponosnim i vratili mi vjeru u život, budućnost i mladost. Jer oni su i život i budućnost i mladost. Mi smo kao generacija svoje rekli.

Ne mogu se oteti dojmi da su studenti u Hrvatskoj itekako svjesni i uključeni u sve ono što im rade kolege u Srbiji. Tijekom godina spuštene su tenzije. Strahote od prije trideset i kusur godina nisu furka te mladosti, niti treba da budu. Ta generacija neopterećena ratovima svojih očeva druži se i komunicira, a neki zajedno rade na Jadranu svakog ljeta. Moj sin student radi s kolegama iz Srbije, druže se i, vjerujte mi, pošto sam s njima čitavo ljeto, bude mi toplo oko srca kako ta mladost razmišlja, kako se zajebavaju sa nama i našim ratovima, i kako doživljavaju i gledaju budućnost. Studenti iz Hrvatske odlaze u Beograd, a studenti iz Srbije dolaze u Split kao u svoju kuću, i ta mi je činjenica, ne samo razlog za ponos, već mi bude i čast da tu djecu branim na sve moguće načine, štitim i u zadnje vrijeme da im se divim.

Velika je greška što mislimo da je naša mladost nesposobna za neku revolucije ili promjene, velika je laž da su ta djeca Z generacije samo influenceri, tiktokeri, youtuberi i koješta, velika je obmana da su indiferentni, nezainteresirani, nespremni da mijenjaju svijet. Mladost Srbije ovih dana nam je svima pokazala suprotno. Svojim poštenim i časnim stavovima, zahtjevima koji su jasno i pametno artikulirani, načinom na koji izvode sve što izvode, ti su mladi ljudi fascinirali svijet. Ne samo da vlast u Srbiji, ili Hrvatskoj, da se ne lažemo, jer su slični, ne zna kako odgovoriti na mirne prosvjede, organizaciju i mudar izbor da nema vođa niti istaknutih pojedinaca među njima, pa šok koji vidimo na licima političara ide i dalje od bilo kakvog nama poznatog scenarija. Svojim načinom, pažljivom realizacijom i agendom da su svi političari nebitni, oni su zaista to i napravili. Oslobodili su svoju zemlju od straha i prokazali sve careve da su goli, da su samo tirani od papira i da je srušiti sve korumpirano, sve bahato i moćno itekako moguće. Samo se morate zapitati hoćete li stati uz život u strahu kakav znate ili uz svoju djecu koja se tom strahu smiju, izruguju i pokazuju mu iz dana u dan da je nebitan.

Kad ih pratim ne mogu ne pogledati svoju zemlju. Slični tirani, slična korupcija, slične nadstrešnice ili trajektne rampe što padaju zbog njih, slični bahati ljudi koji nisu svjesni što im se događa, a događa im se kraj jer je tako odlučila mladost koja ne želi živjeti na način na koji im žive roditelji. Zarobljeni, u strahu za svoju budućnost i egzistenciju. Kada se oslobodite straha tada nastaju slike kakve smo vidjeli na Autokomandi u Beogradu. Kada policajac grli studenta, i kada uz svoju djecu staju roditelji svih profesija, zanimanja ili političkih opredjeljenja. To su učinila djeca Srbije. Svima nama pokazala su gdje živimo i jasno poručili da oni u takvom svijetu, dakle našem svijetu, ne žele i ne mogu živjeti. U svijetu nadmenih tirana koji misle da su nezamjenjivi, u svijetu u kojem na ljude padaju rampe i nadstrešnice, u svijetu u kojem ne vladaju korumpirane elite već kompetentnost, jednake šanse za sve i gdje se cijeni odgovornost. Ta su nas djeca posramila, ali i zadivila zrelošću za svoje godine rješavajući probleme za koje smo mi mislili da su nerješivi. Da je moguće srušiti elite koje nama vladaju.

Ponosan sam na vas mlade ljude. Studenti, imate moju potpunu podršku i toplo se nadam da će i drugi studenti početi tražiti odgovore na neka pitanja. Sanjam dan kada ću sa svojim sinom zajedno na blokadu. Kada ćemo u protest, bojkot, u bunt. Studenti Srbije svima su nam pokazali put. Vlasti nemaju odgovor na mir, zajedništvo i na demontiranje sistema, te paradigme koja se mora mijenjati. Nacionalističke, patrijarhalne i klerikalne.

Jedina prava vlast u budućnosti mora biti studentska. I svi moramo stati uz nju. Zato, draga djeco - hvala vam. Ovom starom buntovniku zagrijali ste srce i prvi put u trideset godina probudili ponos i nadu. Svaka vam čast pametna i draga djeco. Na načinu na koji mijenjate svijet. Ovaj svijet je zaista lopta šarena, ali samo kada je vama u rukama.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: screenshot/YouTube

Sviđa vam se ono što radimo? Želite više ovakvih tekstova? Možete nas financijski poduprijeti uplatom preko ovog QR koda. Svaka pomoć naših čitatelja uvijek je i više nego dobrodošao vjetar u leđa.