GODINU DANA TUGE I BOLI

Kako sam pratio govor mržnje na portalu Dnevno.hr

ritn by: Matej Sever | 15.03.2017.
GODINU DANA TUGE I BOLI: Kako sam pratio govor mržnje na portalu Dnevno.hr
Od velikog izbora između različitih domaćih medija, mene je u sklopu projekta praćenja govora mržnje, dopao samo jedan internetski portal – Dnevno.hr. Svakodnevno čitanje tog portala zaista nije, blago rečeno, tako jednostavno kako se može činiti na početku. Degutantnost koju izazivaju primjeri koje ću ovdje navesti, ali i oni za koje ovom prilikom nije bilo mjesta, predstavljaju vrlo sićušan dio huškačke retorike koja svoje mjesto vješto – nekad potpuno otvoreno, nekad u rukavicama – nalazi u redovima tekstova portala Dnevno.hr. Nakon što je projekt završio, prisjećajući se svakodnevnog čitanja ovog portala, pomalo osjećam tugu i bol. Jednaki se osjećaji javljaju kada pomislim na nemalen broj čitatelja tog portala čiji se stavovi i razmišljanja u velikoj mjeri oblikuju svakodnevnim iščitavanjem tekstova poput ovih navedenih, a čiji ažurni komentari samo to potvrđuju.

Protekle dvije godine su, između ostalog, obilježili i parlamentarni izbori koji su, kako oni 2015. godine, tako i oni prijevremeni 2016. godine, utvrdili gradivo po pitanju dviju najsnažnijih političkih stranaka u zemlji. Naravno, uz pojavu debitanta političkog natjecanja na nacionalnoj razini. Stručnost, reforme i zajedništvo. Bez ideologije, vlada stručnjaka i – domoljublje. Najviše su to korištene parole u prošla dva izborna ciklusa u Hrvatskoj. Uz ovu pomalo besmislenu i neuvjerljivu političku retoriku u isto je vrijeme dolazilo do srozavanja dosegnutih (iako ne dovoljno kvalitetnih) demokratskih standarda, kao i do pojave neupitnog historijskog revizionizma kojem su vladajući olako dopustili da zauzme visoko mjesto među temama javnog prostora. 

Ukoliko pogledamo stanje danas – nije se puno promijenilo. Uz to, sve se više pojavljivao i govor koji je svojom isključivošću nespojiv s demokratskim vrijednostima. Radi se o govoru diskriminatornog i stereotipizirajućeg karaktera, odnosno o govoru mržnje. Takve vrste javnog govora sve su vidljivije u našoj zemlji. To su prepoznale i organizacije civilnog društva (GONG, Kuća ljudskih prava i Udruga za nezavisnu medijsku kulturu) te se odlučile na zajedničko provođenje projekta „Dosta je mržnje!“. Od 1. listopada 2015. do 30. rujna 2016. u njihovom su se istraživačkom fokusu našli određeni internetski portali, TV emisije, tjednici te dnevni tisak, s ciljem ukazivanja na podizanje razine prepoznavanja i osude diskriminatornog javnog govora. U okviru projekta nastala je i internetska platforma istog naziva kao i projekt, kao još jedna od mogućnosti reagiranja na ovaj problem. 

Od velikog izbora između različitih internetskih portala, tjednika i dnevnog tiska, mene je dopao samo jedan internetski portal – Dnevno.hr. Znam, sigurno mislite ovo: pa što, to je samo jedan portal? I ja sam isto razmišljao na početku. No, došlo je vrijeme početka provedbe projekta, a onda sam vidio koliko je to posla, i to kakvog posla. Ukratko, svakodnevno čitanje tog portala zaista nije tako, blago rečeno, jednostavno kako se može činiti na početku.

Sadržaj članaka i kolumni na portalu Dnevno.hr (kao i kod svih ostalih portala, tjednika i dnevnih novina) analiziran je kroz pet vrijednosno zasićenih tema koje su tada (a može se reći da ni danas nije drugačije) zauzimale važna mjesta u hrvatskom javnom diskursu i medijskom prostoru: izbjeglička kriza i migracije u Europi, ljudska prava LGBTIQ osoba, rod i politička participacija, identitet i prava nacionalnih manjina u Hrvatskoj, te rehabilitacija ustaškog režima. Isto, uz kriterije ovih tematskih područja korištene su i naznake upotrebe problematičnog govora, temeljem korištene definicije utemeljene na Preporuci Ministarskog odbora Vijeća Europe, kao i preporuke hrvatskog Zakona o medijima. 

Dnevno.hr
Tekstovi Marcela Holjevca na Dnevno.hr izgledaju kao svojevrsni manifest za anti-imigrantsku politiku (SCREENSHOT: Dnevno)

Ne umanjujući važnost svih ostalih tema koje su se pojavljivale iz dana u dan, prikazat ću primjere iz samo dvije tematske skupine – izbjeglička kriza i migracije u Europi te rehabilitacija ustaškog režima

Kraj 2015. godine obilježili su parlamentarni izbori, kao i pregovori o izboru mandatara za sastav nove Vlade, a jedan od najupečatljivijih primjera problematičnog govora (diskriminatornog, stereotipizirajućeg ili govora mržnje) adresiranih od strane samih političara svakako je bio onaj, sada već bivšeg saborskog zastupnika, Ladislava Ilčića o migrantima. Gostujući u emisiji Novi dan na televiziji N1 (4. prosinac), a govoreći o migracijskoj politici, Ilčić je ustvrdio kako „…[se] kod nas postavlja strateško pitanje želimo li u Hrvatskoj milijun muslimana. Oni će značajno promijeniti kulturno okružje. Nije to sad pitanje vjere – oni imaju drugačije navike, odnos prema radu, drugačiji mentalitet. (…) ti ljudi će preplaviti Europu, oni su biološki neusporedivo jači od Europljana, drugim riječima, imaju više djece.“ Iako Ilčićev istup nije direktno vezan uz portal Dnevno.hr istaknut je zbog teksta u kojem je u njegovu obrano stao kolumnist tjednika 7Dnevno, Marcel Holjevac, čiji se tekstovi redovito nalaze na portalu Dnevno.hr. U svom Pregledu hrvatske političke gluposti (11. prosinac) Holjevac je na neupitno diskriminatoran način podržao Ilčića: „...Ali, ja se s njim [L. Ilčićem] ne slažem tek u jednoj stvari. Po čemu su to sve kulture jednako vrijedne? U čemu je vrijednost islamske kulture danas? Što je stvorila unazad 500 godina, čime je doprinijela čovječanstvu, što je iznjedrila osim terorizma i bahatih naftnih šeika?“. 

U tekstovima istog autora na istom portalu, samo nekoliko mjeseci kasnije (6. i 11. travanj), pojavljuju se teze koje izgledaju kao svojevrsni manifest za anti-imigrantsku politiku. Holjevac, apologet takve politike, govori kako bi (ako dođe do liberalnog režima migracija) Njemačka postala: „…besprizorna država korupcije i nasilja kakvo vlada u zemljama iz kojih imigranti dolaze, i koje su civilizaciji povijesno uglavnom doprinijele trgovinom bijelim robljem i inovacijama na području mučenja, poput nabijanja na kolac.“ Autor ovdje ne staje te odlazi i korak dalje: „Sredina je uvijek produkt prevladavajućeg načina razmišljanja kod ljudi: Somalija je 'mračan dio svijeta' ne zato što je 'svijet nepravedan' po Duhu svetome, nego zato jer tamo žive primitivni ljudi čiji IQ u prosjeku jedva doseže polovicu onog u najrazvijenijim dijelovima svijeta. Oni su prilično nisko u evolucijskom lancu, sviđalo se to kome ili ne, i da nisu došli u dodir s razvijenijim društvima u jednom trenutku, ne bi do sad, po vlastitim kapacitetima, poznavali ni kotač.“ 

Ovakav neprihvatljiv govor diskriminatornog i stereotipizirajućeg karaktera zasigurno samo dodatno pridonosi dodatnoj stigmatizaciji određene manjinske skupine, u ovom slučaju migrantske populacije koja se ionako nalazi na društvenim marginama u skoro svim europskim zemljama. Vrijedilo bi spomenuti i potencijalno preuzimanje diskursa zapadnjačkih branitelja ksenofobnih politika od strane anti-imigrantskih komentatora koji ga odlučno pokušavaju nametnuti u kontekst u koji nikako ne pripada. Na ovaj način holjevci više preventivno zagađuju javnost islamofobijom, nego što artikuliraju neku stvarnu političku debatu vezanu uz migrantske politike. Isto tako, veličanje europskog kulturnog identiteta te stavljanje islamske kulture pod navodnike, kao i stvaranje svojevrsne moralne panike i prikazivanje izbjeglica i migranata kao „civilizacijsku ugrozu“ dovodi do stvaranja nezdrave atmosfere u demokratskom javnom prostoru u kojem bi, ako ništa drugo, trebao postojati pluralizam mišljenja. 

Na početku 2016. godine, uz ponovljenu pojavu diskriminatornog govora usmjerenog prema izbjeglicama i migrantima u Europi, pojavilo se nekoliko tekstova vezanih uz rehabilitaciju i relativizaciju ustaštva te samog ustaškog režima. Kao primjer navedenog pojavljuju se tekstovi kolumnista Tvrtka Dolića na portalu Dnevno.hr (8. siječanj i 19. veljače) u kojima govori o „slobodarskom i ekumenskom“ ustaškom pokretu, a o vođi istog kao o „najobrazovanijem, najsposobnijem, najpoštenijem i najplemenitijem predsjedniku“. Između ostalog, Dolić u svojoj analizi hrvatskih politika povijesti iskazuje negiranje i umanjivanje počinjenih genocidnih zločina od strane NDH te ustvrđuje sljedeće: „Hitler je u NDH nametnuo rasne zakone, ali ustaški režim nije slao Židove u Jasenovac. Naprotiv, uveo je ublažavajuće anekse na rasne zakone. Možda nam netko od antifašista zna objasniti zašto su se Židovi Trećeg Reicha najradije sklanjali u Hrvatsku?“.

Dnevno.hr
Drugo istaknuto pero tog portala redovno otvoreno veliča NDH (SCREENSHOT: Dnevno.hr)

Kao vrlo čest komentator na portalu Dnevno.hr našao se i stanoviti Mario Maks Slaviček koji svojim huškačkim i zapaljivim govorom uvelike doprinosi revitalizaciji ustaštva u Hrvatskoj. Tako u tekstu „Ne dragi moji Hrvati, ne znači UDBA u ovoj državi isto što je značila za vrijeme SFRJ!“ (13. rujan) na portalu Dnevno.hr autor postavlja sljedeće pitanje: „Hoće li Hrvat slobodno moći pozdraviti Starohrvatskim pozdravom ZA DOM spremni!?“. U nastavku teksta sam sebi odgovora na pitanje: „Za sve one koji su BOGU VJERNI – ZA DOM SPREMNI… Nema predaje dok starohrvatski pozdrav, i prvo bijelo polje ne budu zakon u Hrvatskoj.“ 

Degutantnost koju izazivaju navedeni primjeri (a i oni ovdje nenavedeni), primjeri koji vrlo otvoreno opravdavaju, relativiziraju i vrlo često pozitivno vrednuju ustaški režim tzv. Nezavisne Države Hrvatske, dodatno je intenzivnija kada se neprestano iščitava neproblematičnost i učestalost korištenih fraza u očiglednom, sve prisutnijem i, na kraju, sve opasnijem revizionizmu. Kombinacija sve vidljivije radikalizacije samog političkog diskursa i sada spomenutih revizionističkih tekstova nikako ne doprinosi napretku, kako stanja u medijima, tako i stanja dvadeset i pet godina stare demokracije. Ukratko, ovakvo je djelovanje najbolje opisati onako kako ga opisuju u svom tekstu Goldstein i Hutinec (2007), kao „historiografsku retardaciju i društveno-političku anomaliju“. 

Skupinama navedenih primjera eklatantno pripadaju i teze, nabrojimo ih samo nekoliko, o „zatrpavanju Zapada ljudima čiji su pradjedovi još bili ljudožderi“, heroju i „domoljubu“ Anti Paveliću, ali i o „industriji smrti“ (pobačaj) te „nametanju uvrnutih vrijednosti“, tj. „sotonskoj politici“ (LGBT osobe). Brutalni napadi koji služe kao svojevrsni pozivi na linč protiv neistomišljenika, ovdje također nipošto nisu rijetkost. Jasni su to primjeri koji razinu degutantnosti dovode do maksimuma, no sve do sad izdvojeno predstavlja vrlo sićušan dio huškačke retorike koja svoje mjesto vješto – nekad potpuno otvoreno, nekad u rukavicama – nalazi u redovima tekstova portala Dnevno.hr.

Nakon što je projekt završio, prisjećajući se svakodnevnog čitanja ovog portala, pomalo osjećam tugu i bol. Uz to, jednaki se osjećaji javljaju kada pomislim na nemalen broj čitatelja ovog portala čiji se stavovi i razmišljanja u velikoj mjeri oblikuju svakodnevnim iščitavanjem tekstova poput ranije navedenih, a čiji ažurni komentari ispod tekstova samo to potvrđuju. Urednička politika portala Dnevno.hr takve komentare koji još otvorenije nego autori portala šire mržnju, dopušta bez ikakve cenzure, u što se možete i sami uvjeriti klikom na skoro bilo koji tekst objavljen tamo. 

Zanimljivo, izuzetna važnost medija neprestano se naglašava u demokratskim društvima, no ono što se vrlo često zaboravlja su temeljna pravila po kojima mediji nužno trebaju djelovati da bi zaista doprinijeli određenom demokratskom društvu. Prisutnost izražavanja koja je više nego vidljiva kod portala Dnevno.hr ni na koji način ne ide u tom smjeru. Sadržaj u kojem je prisutan govor pun diskriminatornog, stereotipizirajućeg i huškačkog tona, odnosno govor mržnje, ni pod koju cijenu ne može i ne smije egzistirati u konsolidiranom pluralnom i demokratskom društvu. Isto tako, zato što je vrsta ovakvog govora nespojiva s bilo kojim istinskim demokratskim načelom, pozivanje na slobodu izražavanja teško je prihvatljivo. 

I za kraj, mala škola demokracije: „Govor mržnje se ne iscrpljuje u eksplicitnim pozivima na nasilje, diskriminaciju ili izgon – to je i govor prokazivanja, diskreditacije i omalovažavanja osoba zbog njihovih osobnih svojstava ili grupne pripadnosti – zbog onoga što jesu. Govor mržnje služi zastrašivanju, stvaranju zazora i antagonizma prema nekoj skupini ljudi, njihovom isključivanju i delegitimiranju, utišavanju njihovih glasova – upravo zbog toga u demokratskom društvu ne može biti obranjen pozivanjem na slobodu medija. Potrebna je odgovornost građana koji će na govor mržnje reagirati i ne dopustiti da se diskriminacija u javnom prostoru potiče i normalizira“.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: screenshot/dnevno.hr

 

Anketa

Varga je otkazao tulum jer je shvatio da:

Kolumne

  1. PROFESORSKI MEMENTO: Neprikladno vrijeme

    04.12.2018.

    Razrednik Divljak

    PROFESORSKI MEMENTO: Neprikladno vrijeme

  2. PRŽENJE MOZGA: Vojvodina - poslovni potez koji Beogradu donosi profit čitavo stoleće

    27.11.2018.

    Dinko Gruhonjić

    PRŽENJE MOZGA: Vojvodina - poslovni potez koji Beogradu donosi profit čitavo stoleće

  3. PROFESORSKI MEMENTO: Jedan od onih dana

    31.10.2018.

    Razrednik Divljak

    PROFESORSKI MEMENTO: Jedan od onih dana

Lupiga predstavlja: Priče iz zagrebnog života

E-ciklopedija

  1. Povijesni put Hitlerove 'klonje'
  2. Yugo - urbana legenda
  3. Freedom Theatre (Teatar slobode)
  4. Japanske čestitke i razglednice
  5. Russellov čajnik

Recepti

  1. Domaći sok od bazge
  2. Burek (bosanski) za 1 odraslu osobu
  3. Drugačija svinjska jetrica
  4. Bosanska pogača
  5. Piletina u košuljici od sezama
Projekt se provodi uz pomoć:
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Agencija za elektroničke medije Grad Zagreb
Medijski partneri: Balkan Insight - Balkanska tranziciona pravda CINS - Centar za istraživačko novinarstvo Nezavisnog udruženja novinara Srbije