„CRNA KNJIGA“ HRVATSKE SRAMOTE

Je li moguće da svi ti ljudi lažu samo kako bi diskreditirali RH?

ritn by: Ivor Fuka | 22.12.2020.
„CRNA KNJIGA“ HRVATSKE SRAMOTE: Je li moguće da svi ti ljudi lažu samo kako bi diskreditirali RH?
„I onda je počelo batinanje. Prvi je morao ići tamo, skinuti se gol i onda su ga tukli. Drugi: skidaj se i onda bam, bam, bam. Sljedeći: Bam, bam, bam. Bilo je kao da je rat“ … „Molim vas, imajte milosti. Milost, molim, vikao sam. Ali oni su mi se smijali i jače me udarali“, samo je jedno od stotina svjedočenja migranata koji su u Hrvatskoj proteklih godina imali bliski susret s policijom i doživjeli takozvani „pushback“. Njihova svjedočenja prikupila je međunarodna mreža nevladinih organizacija Border Violence Monitoring (BVMN) i uz detaljnu analizu objavila ih u „Crnoj knjizi pushbackova“. Nakon objave „Crne knjige“ postavlja se logično pitanje – je li moguće da baš sve osobe koje su se našle u toj publikaciji, njih na stotine, laže. I je li moguće da hrvatska policija barem u nekoliko slučajeva nakon „temeljitih provjera“, prema zakonu o velikim brojevima, nije utvrdila nikakvo policijsko nasilje prema migrantima.

„I onda je počelo batinanje. Prvi je morao ići tamo, skinuti se gol i onda su ga tukli. Drugi: skidaj se i onda bam, bam, bam. Sljedeći: Bam, bam, bam. Bilo je kao da je rat“ … „Molim vas, imajte milosti. Milost, molim, vikao sam. Ali oni su mi se smijali i jače me udarali“, samo je jedno od stotina svjedočenja migranata koji su u Hrvatskoj proteklih godina imali bliski susret s policijom i doživjeli takozvani „pushback“, odnosno nezakonito, najčešće nasilno, protjerivanje izbjeglica preko zelene granice, bez obzira jesu li oni tražili međunarodnu zaštitu ili nisu. Njihova svjedočenja prikupila je međunarodna mreža nevladinih organizacija Border Violence Monitoring (BVMN) i uz detaljnu analizu objavila ih u „Crnoj knjizi pushbackova“

„Crna knjiga“ objavljena je prošli tjedan, simbolično na Međunarodni dan migranata, uz podršku lijeve koalicije Europskog parlamenta. Publikacija je podijeljena u dva sveska, s ukupno čak 1.500 stranica. Stotine svjedočanstava dali su ljudi koji su bili u 892 grupe izbjeglica i migranata koje su doživjele iskustvo pushbacka, a te grupe obuhvaćaju ukupno 12.654 osoba, među kojima je bilo i djece i žena. Svi oni pushback su doživjeli na vanjskim granicama Europske unije, a mnogi od njih govore o ozljedama koje su im nanijele hrvatske, slovenske, mađarske, talijanske i grčke vlasti. 

„Ona dokumentira nasilnu, sustavnu praksu mučenja, nehumanog postupanja i kršenja ljudskih prava osoba kojima je potrebna međunarodna zaštita. Detalji koji se iznose u ovim svjedočanstvima ponovni su podsjetnik na razinu nečovječnosti koja se odvija na hrvatskim granicama te o dužini trajanja strahota pred kojima EU godinama zatvara oči. Stavljajući naglasak na ove patnje, europarlamentarci lijeve koalicije i BVMN pozivaju EU institucije i vlade država članica na odgovornost za nečovječno i ponižavajuće postupanje prema izbjeglicama i drugim migrantima“, objašnjavaju iz Centra za mirovne studije koji je dio mreže Border Violence Monitoring. Naime, Centar za mirovne studije i Are You Syrious jedine su hrvatske organizacije za ljudska prava koje su dio BVMN-a. 

Crna knjiga pushbackova
"Crna knjiga" u Bruxellesu (FOTO: Facebook/NoNamekitchen)

Napominju kako su pushbackovi nezakoniti prema međunarodnom pravu, ali ih vlasti brojnih država članica Europske unije već godinama sustavno krše, a sama EU ignorira kršenja ljudskih prava koja su u suprotnosti s temeljnim načelima Unije i međunarodnim obavezama. Od 1.500 stranica „Crne knjige“, njih 790, odnosno cijeli drugi svezak, odnosi se na pushbackove koje su počinile hrvatske vlasti. Pri tome treba napomenuti kako su u publikaciju ušli samo incidenti koje je BVMN izravno zabilježio, što znači da je stvarni broj žrtava i slučajeva vjerojatno daleko veći. 

Iako brojne organizacije, ali i mediji, već dugo vremena upozoravaju na ono što proživljavaju migranti pri susretu s hrvatskom policijom, hrvatske vlasti ignoriraju ta upozorenja te uporno ponavljaju kako svaki slučaj koji dospije u javnost nije istinit. Kako su se u posljednje vrijeme za ono što se događa na hrvatskim granicama zainteresirali i strani mediji, sve je više svjedočenja i video snimki koji dokazuju da se nasilje, unatoč tvrdnjama hrvatskih vlasti, ipak događa, no Ministarstvo unutarnjih poslova na sve gleda kao na pokušaje diskreditacije Republike Hrvatske.

„Optužbe dolaze iz iste kuhinje, odnosno niza nevladinih organizacija koje su djelovale, odnosno još uvijek djeluju na području Bosne i Hercegovine dok nijedna od njih ne djeluje na području Republike Hrvatske. Cilj im je isključivo i samo diskreditirati Republiku Hrvatsku, negirati činjenice da Hrvatska ima pravo na zaštitu svojih granica, a konačni cilj je stvaranje pritiska i plasiranje negativne slike u javnosti kako bi se spriječilo donošenje odluke o našem članstvu u Šengenskom prostoru“, reakcija je iz MUP-a na snimke policijskog nasilja objavljene prošlog mjeseca u njemačkom Der Spiegelu. Pri tome u MUP- očito ne uvažavaju činjenicu da migranti svoje priče još jedino mogu ispričati samo tim nevladinim organizacijama i medijima, koji u vremenima „lockdowna“ ni ne mogu doći do izbjegličkih „hotspotova“.

Davor Božinović
Ministar Božinović uredno odbacuje sve optužbe za policijsko nasilje (FOTO: HINA/Lana Slivar Dominić)

Mjesec prije toga ugledni britanski list Guardian također je objavio priču o policijskom nasilju u Hrvatskoj, a ministar unutarnjih poslova Davor Božinović na to je lakonski odgovorio kako nije prvi put da Guardian objavljuje "neutemeljene tekstove".

„Zanimljivo je da nikad nisu rekli ništa o tome kako hrvatska policija humano djeluje na granici, koliko je ljudi i trudnica spasila“, rekao je tada Božinović i poručio da će, iako su se i ranije „takve optužbe pokazale neutemeljenima“, policija istražiti i ovaj slučaj. 

Radi se o sasvim uobičajenim reakcijama nadležnih jer iz policije će na upit medija svaki put istaknuti kako ne toleriraju nikakvo nasilje u zaštiti granica niti je ono sastavni dio postupanja njenih djelatnika, uz obećanja kako će se na temelju dostupnih informacija temeljito provjeriti o čemu se radi u svakom pojedinom slučaju. Međutim, svako „temeljito provjeravanje na temelju dostupnih informacija“ završi tako da se utvrdi kako nije bilo kakvog nasilja prema migrantima na teritoriju Republike Hrvatske. Najdalje što je netko od vladajućih političara "otišao u priznanju" bila je izjava bivše predsjednice Kolinde Grabar Kitarović koja je na novinarsko pitanje o policijskom nasilju na hrvatskoj granici rekla: "Naravno da je potrebno malo sile kada provodite pushback".

Nakon objave „Crne knjige“ postavlja se logično pitanje – je li moguće da baš sve osobe koje su se našle u toj publikaciji, njih na stotine, laže. I je li moguće da hrvatska policija barem u nekoliko slučajeva nakon „temeljitih provjera“, prema zakonu o velikim brojevima, nije utvrdila nikakvo policijsko nasilje prema migrantima. Neposredan odgovor na ova pitanja dat će Hope Barker, glasnogovornica Border Violence Monitoringa.

BVMN
U tek 10,1 posto slučajeva pushbacka nije bilo upotrebe nasilja (IZVOR: Twitter/BVMN)

„Iako navedene optužbe nailaze na poricanje država počiniteljica, stranice ove knjige pružaju analizu uzoraka i fotografskih dokaza koji otkrivaju sustavnu praksu. I to su samo priče koje je Mreža uspjela zabilježiti, stvarnost je puno šira i dalekosežnija“, rekla je Barker prilikom predstavljanja "Crne knjige".

Cornelia Ernst, njemačka europarlamentarka iz Die Linkea, posljednjih je godina u više navrata boravila na brojnim mjestima gdje je velika frekvencija migranata. Svoja iskustva podijelila je prilikom predstavljanja „Crne knjige“.

„Kamo god smo išli, pronalazili smo djecu, žene i muškarce koji su patili. Međutim, posljednjih godina situacija se još pogoršala. Šokirani smo beskrajnim izvještajima o nemilosrdnom, sadističkom i ponižavajućem nasilju koje podsjeća na brutalne diktature. ‘Crna knjiga’ baca prijeko potrebno svjetlo na ovo mračno poglavlje Europske unije”, objasnila je Ernst i izrazila nadu da će objavljivanje ove knjige doprinijeti zaustavljanju nasilja i da će Vlade odgovorne za ovakvo nasilje snositi posljedice.

Njene kolegice, europarlamentarke Malin Björk i Miguel Urbán u Bruxellesu su „Crnu knjigu” simbolično uručili Povjerenici Europske komisije za unutarnje poslove Ylvi Johansson, a jesu li svoje primjerke već dobili premijer Andrej Plenković i ministar Davor Božinović, nije nam poznato. 

Osim nekoliko zastupnica i zastupnika u Europskom parlamentu iz tijela Europske unije se cijelo vrijeme, unatoč upozorenjima, nije mogla čuti nikakva osuda onoga što se prema sve brojnijim optužbama događa u Hrvatskoj. Upravo to je neke europarlamentarce ponukalo da javno kažu kako se policijsko nasilje u Hrvatskoj događa uz prešutno odobravanje Unije. Koliko je to paradoksalno pokazuje prošlotjedni primjer kada je EU parlament izglasao novu Direktivu o vodi za piće. Prema toj direktivi države članice kvalitetnu vodu iz vodovoda moraju učiniti dostupnijom ranjivim skupinama, među kojima se izrijekom navode i izbjeglice. Međutim, sudeći po „Crnoj knjizi“ u Hrvatskoj izbjeglice umjesto vode za piće dobiju batine i ostanu bez mobitela i novaca

Ulla Jelpke
Ulla Jelpke, zastupnica njemačkog parlamenta, "Crnu knjigu" donijela je u Bundestag (FOTO: Twitter/BVMN)

Upravo o tome govore objavljena svjedočanstva. BVMN je od 2017. godine do danas zabilježila 624 svjedočenja o pusbackovima u Hrvatskoj, kojima je, s obzirom da se migranti iz razumljivih razloga kreću u skupinama, zahvaćeno 6.621 osoba. Najviše slučajeva prijavljeno je prošle godine – 236 svjedočenja koja obuhvaćaju 2.651 osobu. Ove godine, do trenutka dovršetka „Crne knjige“ zabilježeno je 110 svjedočanstava, koja obuhvaćaju 1.656 osoba. U 39 posto slučajeva u migrantskim skupinama koje su doživjele nasilni pushback bilo je maloljetnih osoba, a u čak 59 slučajeva pushback se dogodio iako su migranti izrazili namjeru za traženje međunarodne zaštite. 

Prikupljena svjedočanstva u „Crnoj knjizi“ objavljena su uz kratki naslov i osnovne informacije. Navode se točne lokacije mjesta događaja, točni datumi i vrijeme kada su se pusbackovi dogodili, kao i koliko je osoba bilo u skupini te iz kojih zemalja dolaze. Potom se ukratko opisuje vrsta primijenjenog nasilja, odnosno je li ono vršeno udarcima rukama i nogama, prijetnjom pištoljem, vrijeđanjem, premlaćivanje palicama, prisiljavanjem migranata da skinu svoju odjeću, ali i koliko je policajaca sudjelovalo u pushbacku i je li tom prilikom uništavana imovina migranata, koja se u najvećem broju slučajeva svodi na mobilne telefone. Velika većina slučajeva događa se u kasnim noćnim satima, daleko od civilizacije i svjedoka. Takav je i jedan od primjera koji smo nasumično izdvojili iz „Crne knjige“.

„Dok smo bili u vodi policajci su prema nama bacali kamenje“

Datum i vrijeme: 9. studeni 2020. - 00:01 

Lokacija: nedaleko državne ceste D6, Hrvatska 

Koordinate: 45.519055298389, 15.440006589062

Pushback iz: Hrvatske

Pushback u: Bosnu i Hercegovinu

Demografski podaci: 7 osoba, godina: 8, 11, 28, 28, 31, 34, 46 

Porijeklo: Palestina, Iran, Alžir

Maloljetnici: Da

Primjena sile: udaranje (palicama/rukama/ostalo), šutiranje nogama, izlaganje ekstremnim temperaturama tijekom vožnje automobilom, vrijeđanje, prijetnje oružjem, pucnjevi, prisiljavanje na razodijevanje, uništavanje osobnih stvari, krađa osobnih stvari, nesmotrena vožnja

Uključeni: 4 hrvatska policajca u tamnoplavim odorama, 14 policajaca, od toga 3 žene, u tamnim odorama, neke s crnim skijaškim maskama

Odvedeni u policijsku postaju: Ne.

Je li bila izražena namjera traženja azila: nepoznato

Nakon osnovnih informacija slijedi i detaljan opis koji su, nakon razgovora s migrantima, sastavili volonteri organizacije No Name Kitchen u Velikoj Kladuši. 

IZVORNO IZVJEŠĆE: U ovom slučaju je natrag vraćena skupina od četiri muškarca; jedan Palestinac i trojica Alžiraca te samohrana majka iranskog porijekla sa svoje dvije kćeri. Muškarci su imali od 28 do 46 godina. Ispitanik je dob djece procijenio na oko 8 i 11 godina. Majka je, kaže, teško mogla biti starija od 28 godina. Incident se dogodio 9. studenog 2020. godine. Muškarci su zajednički krenuli iz Velike Kladuše, a majku i njezine kćeri su upoznali kasnije u šumi u Hrvatskoj, samo nekoliko minuta prije nego što ih je policija pronašla u šumi. U tom trenutku su već pješačili pet dana na hrvatskom teritoriju i nalazili se na oko 35 kilometara od slovenske granice. Ispitanik je opisao da su napustili cestu D6 i ušli u šumovito područje u kojem su pješačili oko četiri kilometra prije nego što ih je policija zaustavila. Ukupno su bila prisutna četiri policajca u tamnim odorama. Budući da se to događalo tijekom noći, otprilike oko ponoći ili jedan sat, muškarci nisu mogli puno vidjeti. 

„Na koljena, sjednite, sjednite!“, policajci su vikali da ih zaustave. Skupina je bila okružena i svaki je od njih tražio mobitel. Onda su se muškarci morali svući i predati novac koji su imali sa sobom. Majka je sa svojom djecom odvojena od golih muškaraca. Ali su, i ona i djeca, morali policajcima predati jakne dok su u šumi čekali naručeni policijski kombi. To je trajalo oko sat vremena za vrijeme čega je jedan od policajaca zapalio vatru od njihovih jakni i ruksaka. Ispitanik opisuje da se jedan od policajaca naslonio na kombi i pio viski iz staklene boce, ismijavajući pritom muškarce koji su klečali na šumskom tlu. Vrijeđao je njih i njihove članove obitelji. 

„Govorio je čudne riječi. Ne želim ih ponavljati. Ali mogu vam reći da je bilo bez ikakvog poštovanja, vrijeđao je moju majku, moju sestru, sve. Čudne riječi“, govori ispitanik Tad su već i ostali policajci gađali muškarce s dvometarskim granama koje su uzeli u šumi. 

Migranti
Milovanje pendrekom u jednom od najbjelodanijih dokaza da se nasilni pushbackovi događaju ma koliko se šutjelo o tome - prizori nisu povezani s ovim svjedočanstvom (SCREENSHOT: YouTube)

 „Iz daljine su nas tukli tim velikim granama po leđima, govorio sam im: Molim vas, prestanite. Zar ne vidite koliko sam mršav? Molim vas, imajte milosti. Milost, molim. Ali oni su mi se smijali i jače me udarali“, svjedoči ispitanik.

Poslije nekog vremena policajac je primio poziv da je stigao kombi koji će pokupiti muškarce. Skupina je prisiljena da se poreda u kolonu i hoda prema kombiju. Žena i djeca su stavljena u poseban, običan automobil. Oba vozila su se zajedno odvezla na mjesto u blizini hrvatsko-bosanskohercegovačke granice. Vožnja je trajala oko jedan sat. Tijekom tog vremena, policajac koji je vozio uključio je klimu na vrlo nisku temperaturu pa su se muškarci obučeni samo u majice i bokserice smrzavali na zadnjem sjedištu. Zaustavili su se oko tri sata ujutro na mjestu uz granicu, gdje se nalazilo neko malo jezero. Automobil u kojem su bili žena i djeca zaustavio se pokraj i prisilili su ih da izađu van. Ispitanik tvrdi da ih je tu čekalo 13 ili 14 policajaca. Većina ih je nosila skijaške maske i crne uniforme na kojima su bile uklonjene značke kako ne bi bili prepoznatljivi.

„I onda je počelo batinanje. Prvi je morao ići tamo, skinuti se gol i onda su ga tukli. Drugi: skidaj se i onda bam, bam, bam. Sljedeći: Bam, bam, bam. Bilo je kao da je rat“, govori ispitanik. Muškarce su tukli po cijelom tijelu i glavi s palicama, granama i šakama. Dok su ih tukli cijelo vrijeme su ih i vrijeđali.

Iako nisu dirali ženu i djecu, također su ih vrijeđali. Ispitivač tvrdi da su majka i kćeri to sve morale vidjeti s distance. Onda su rekli: „Sad plivajte. U jezero i plivajte“. 

„Zamislite, bila je noć, tako hladno i tako mračno. Onda su počeli bacati veliko kamenje u našem smjeru. Zamislite, bilo je mračno i ti ljudi su pili. Što da me kamen pogodio u glavu?“, govori ispitanik.

Kad su izašli iz vode morali su hodati preko granice. Policajci su ispalili nekoliko hitaca u njihovom smjeru. Zabilježena lokacija se odnosi na mjesto privođenja, a ne na mjesto vraćanja preko granice.

Ovo svjedočenje zorno pokazuje uobičajenu praksu vraćanja uhvaćenih migranata na teritorij BiH ili Srbije. Mnoga od onih objavljenih u „Crnoj knjizi“ još su i brutalnija, u što se možete uvjeriti i sami na web stranici Border Violence Monitoringa. Inače, ova mreža nevladinih organizacija osnovana je 2016. godine kada je nekoliko organizacija saznalo za nasilne pushbackove na granicama nekih balkanskih država. Te su organizacije potom razvile zajednički okvir za bilježenje svjedočanstava i popratne dokaze o nasilnom odvraćanju tražitelja azila. BVMN takva svjedočanstva redovno objavljuje na svojim web stranicama, uglavnom uz čvrste dokaze, poput fotografija ozljeda, medicinske dokumentacije i detaljne opise događaja. Svaki mjesec mreža objavljuje i mjesečna izvješća koja pokrivaju slučajeve pushbackova na grčkoj i balkanskoj migrantskoj ruti. 

Tineke Strik
Europarlamentarka Tineke Strik pokazuje fotografiju djevojčice koja je ozlijeđena dok su hrvatski policajci tukli njenu majku (FOTO: Twitter/BVMN)

Da se pushbackovi ne događaju samo na granici s Bosnom i Hercegovinom, govori i svjedočanstvo koje objavljujemo za kraj ovog teksta. Taj se slučaj dogodio na hrvatsko-srpskoj granici i zabilježili su ga volonteri No Name Kitchena koje je Lupiga nedavno posjetila u njihovom uredu u Šidu.

„Pustit ćemo vas ako nam date po 50 eura, ako ne date provest ćete pet dana u zatvoru“

Datum i vrijeme: 11. studeni, 2020. - 00:00 

Lokacija: Granični prijelaz Sot, Hrvatska 

Koordinate: 45.172490897533, 19.34805331803 

Pushback iz: Hrvatske 

Pushback u: Srbiju

Demografski podaci: 4 osobe, godine: 15, 18, 18 i 18 , 

Porijeklo: Afganistan

Maloljetnici: Da, jedan.

Primjena sile: premlaćivanje (palicama, rukama i drugo), šutiranje nogama, krađa osobnih stvari

Policajaca uključeno: Dvojica ili trojica hrvatskih policajaca, crne uniforme, jedan crni policijski kombi

Privedeni u policijsku postaju: Ne

Je li izražena namjera traženja azila: Ne.

IZVORNO IZVJEŠĆE: „U noći 11.listopada, četiri mladića, uključujući sugovornika, namjeravali su prijeći granicu između Srbije i Hrvatske sakrivajući se u kamionu. Na graničnom prijelazu Batrovci/Bajakovo, kako nam je opisao, vozač je otvorio svoj kamion, vidio četvoricu muškaraca i zatražio da izađu iz kamiona. Naknadno su im prišla dva ili tri hrvatska policajca u crnim odorama i naredili grupi da izađe iz vozila govoreći im: 'Dajte nam 50 eura pa ćemo vas ćemo vas pustiti, ako ne, provest ćete pet noći u zatvoru'. Budući da nisu mogli platiti četvoricu muškaraca odveli su prema crnom policijskom kombiju gdje su dugo čekali. Nakon toga, policajci iz postaje su ih vozili otprilike 20 kilometara do srpsko-hrvatske granice na granični prijelaz izvan srbijanskog sela Sot u blizini kampa Principovac. Vrijeme čekanja i vrijeme vožnje činilo im se jako dugo. Ispitanik opisuje da je trajalo između pet i osam sati. Nakon toga je kombi napokon stigao na mjesto gdje ih nitko nije mogao vidjeti. Tu su im policajci uzeli novac koji su imali kod sebe kao i njihove mobilne telefone. Nakon toga, ispitanik je opisao da je došlo do fizičkog napada koji je trajao između pet i deset minuta. Policajci su koristili palice, ruke i noge. Nakon toga četvorica mladića su krenula pješice natrag do Šida.“

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Twitter/BVMN

Reflektor

Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda

 Sadržaj ovog teksta isključiva je odgovornost udruge Lupiga

 

Anketa

Varga je otkazao tulum jer je shvatio da:

Kolumne

  1. OTETO IZ TMINE: General mrtvih civila i nekorisnih tajni

    21.02.2021.

    Bojan Tončić

    OTETO IZ TMINE: General mrtvih civila i nekorisnih tajni

  2. ZA DOBROBIT NAŠE DJECE: Seksualno obrazovanje u škole, još jučer!

    08.02.2021.

    Lana Bobić

    ZA DOBROBIT NAŠE DJECE: Seksualno obrazovanje u škole, još jučer!

  3. UZ HVALOSPJEVE MIROSLAVU TUĐMANU: Nepomućeni konsenzus organizirane laži

    05.02.2021.

    Jerko Bakotin

    UZ HVALOSPJEVE MIROSLAVU TUĐMANU: Nepomućeni konsenzus organizirane laži

Lupiga predstavlja: Priče iz zagrebnog života

E-ciklopedija

  1. Povijesni put Hitlerove 'klonje'
  2. Yugo - urbana legenda
  3. Freedom Theatre (Teatar slobode)
  4. Japanske čestitke i razglednice
  5. Russellov čajnik

Recepti

  1. Domaći sok od bazge
  2. Burek (bosanski) za 1 odraslu osobu
  3. Drugačija svinjska jetrica
  4. Bosanska pogača
  5. Piletina u košuljici od sezama
Projekt se provodi uz pomoć:
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Agencija za elektroničke medije Grad Zagreb
Medijski partneri: Balkan Insight - Balkanska tranziciona pravda CINS - Centar za istraživačko novinarstvo Nezavisnog udruženja novinara Srbije