Bila je to turistička tura bez turista, na Svjetski dan izbjeglica 20. lipnja organizirana za tražitelje azila i azilante kojima je Zagreb novi dom, ili se nadaju da će to postati. Pozvani su bili pridružiti se svi, pa se na Trgu kralja Tomislava okupilo dvadesetak ljudi na turi koju je vodila Samia Zitouni. 

Krećemo s Glavnog kolodvora, objasnila je, jer tu se krije sjeme Zagreba kao modernog, kozmopolitskog grada.

Na Trgu kralja Tomislava okupilo dvadesetak ljudi i krenulo u turu po Zagrebu (FOTO: Nives Vudrić)

„Već kad izađete iz zgrade željezničkog kolodvora prvo što vidite je prekrasan park kao toplu dobrodošlicu u jedan lijepi grad“, objašnjavala je turistička vodičica ideju prvog modernog urbanističkog zahvata u gradu, no kako je srce parka – fontana – trenutno iščupano, tako je i dojam prilično pokvaren.

Lial iz Latakije u Siriji kaže pak da je njezin prvi susret sa Zagrebom pokvario konj.

„Meni je to nekako djelovalo prijeteće“, smije se danas ova studentica engleskog jezika koja je u Zagreb stigla prije koji mjesec. Njezini su roditelji ostali u Siriji.

Samia predvodi turističku turu (FOTO: Nives Vudrić)

„Tata je rekao da ga iz njegove kuće nitko neće otjerati, a u meni se prelomilo kad sam vidjela kako mi je prijateljica poginula. Trebalo mi je vremena da se naviknem na to da sam ovdje sigurna. Tek kad sam vidjela djevojku kako navečer šeta psa pomislila sam kako je ovdje to bezopasno i nemam se razloga bojati“, govori nam Lial, komunikativna djevojka od dvadeset i kusur godina.

Cijelo vrijeme od nje se ne odvaja njezina prijateljica Sirijka Jian. Jian je uspjela doći do Osla gdje posljednjih pet godina živi njezin suprug no prije tjedan dana vratili su je u Hrvatsku. Ovdje je u Lial pronašla, kaže, novu sestru. Zahvaljujući njoj je i odlučila tražiti azil dok se situacija u Norveškoj nekako ne riješi.

"Tek kad sam u Zagrebu vidjela djevojku kako navečer šeta psa pomislila sam kako je ovdje bezopasno i nemam se razloga bojati" - Lial u društvu još jednog tražitelja azila smještenog u hotel Porin (FOTO: Hina)

Svijet ne pamti ovoliki broj prisiljeno raseljenih ljudi još od završetka Drugog svjetskog rata, podaci su UNHCR-a, dok Europska komisija predlaže sve restriktivnije politike zajedničkog sustava azila za Europsku uniju pa razdvajanja obitelji nisu izuzetak. Tako je i iranska umjetnica Maryam sa svoje troje djece uspjela doći do Zagreba, no suprug je ostao u Ateni.

„Djeci se ovdje jako sviđa, i zato sam odlučila zatražiti azil. Bila sam već na drugom intervjuu i nadam se da ćemo ostati ovdje. Djeca tu idu u školu, jako brzo uče i sada su oni moji učitelji“, govori nam Maryam koja na Intercoolfestu, u sklopu INmusic festivala na Jarunu, ima otvorenu i prvu samostalnu izložbu svojih slika naslovljenu „Iranske žene“.

"Nadam se da ćemo ostati u Zagrebu" - Maryam (FOTO: Nives Vudrić)

Šetnja od Tomislavca preko Zrinjevca do Tomićeve gdje se ovo šaroliko društvo popelo drvenim stepeništem uz uspinjaču, završila je na još jednoj izložbi, u Muzeju prekinutih veza. 

„Riječ je o izložbi predmeta osoba koje traže međunarodnu zaštitu i onih koje su je već dobile, a koji za njih imaju veliku sentimentalnu vrijednost jer su među malobrojnim stvarima koje su uspjeli ponijeti iz svojih domova“, rekla je za Lupigu Katarina Zorić, glasnogovornica Crvenog križa koji je, uz Agenciju UN-a za izbjeglice (UNHCR), organizirao izložbu.

"Odjeće i hrane imamo dovoljno, trebaju nam volonteri, ljudi koji bi bili spremni ponuditi svoje vještine i posvetiti vrijeme“ - Katarina Zorić (FOTO: Hina)

Kovanica od jednog eura koju je netko ponio iz Iraka kao uspomenu na prijateljicu koja je poginula, muška majica iz Irana s porukom „Ovdje sam bez tebe stranac, stranac čiji su jedini dom ove riječi pune boli i suza da ga čuvaju od umora“, platnene hlače s tunikom iz Nigerije koje je svojem sinu, uz vodu i kekse, spakirala mama za put prema pustinji i Crnom moru.

„Ja nisam ništa ostavio za izložbu jer ne mogu, još mi je sve previše svježe“, govori pisac kratkih priča iz sirijskog Alepa. Ovdje je sa suprugom i tek rođenom bebom, na čiji spomen mu se zabrinuto lice opušta u širokom osmijehu. Zagreb mu se sviđa jer je sličan Alepu nekada. Sada je tamo sve srušeno.

„Postoje očuvani dijelovi grada, ali sve stare građevine, sve što podsjeća na bogatu povijest uništeno je i za mene kao umjetnika, pisca kratkih priča, u Alepu više ne postoji ništa“, govori i otvara stranicu kataloga na kojoj je objašnjeno o čemu govori.

"Za mene kao umjetnika, pisca kratkih priča, u Alepu više ne postoji ništa" - pisac kratkih priča iz sirijskog Alepa (FOTO: Hina)

„Forma vrlo kratke priče pojavila se devedesetih godina prošlog stoljeća u Siriji i Palestini kao odraz životnih prilika koje onemogućavaju opušteno čitanje dugačkih tekstova“, stoji u katalogu uz stranicu ispisanu na arapskom jeziku. Kratka priča temelji se na sugestiji i simbolici, svakim prevođenjem gubi smisao… 

Srećom, za glazbu ne postoje takve prepreke pa kad je Društvo Afrikanaca u Hrvatskoj na terasi ispred muzeja počelo džembanje (bubnjanje na tradicionalnim afričkim bubnjevima) ljudi su se počeli zaustavljati i okupljati. Društvo Afrikanaca prva je migrantska organizacija u Hrvatskoj i veliki korak u integraciji izbjeglica i migranata u hrvatsko društvo. Među idejnim začetnicima je vjerojatno najpoznatiji azilant u Hrvatskoj, nigerijski princ Adewale kojeg jednostavno zovu Princ.

Na koncu je na terasi ispred muzeja počelo džembanje (FOTO: Nives Vudrić)

Bubnjati je pokušala i kuharica Okusa doma koji se i ovog puta pobrinuo za slasne i egzotične zalogaje. Ova kulinarsko-jezična zadruga ima, doznajemo, pune ruke posla. No, premda na nogama od 4 ujutro, njihova kuharica pronašla je snage i za džembanje. Na početku suzdržano, no uskoro je krenula i pjesma, pa ples, smijeh i zasluženi pljesak publike koju je povukao ritam.

Nešto više od 200 ljudi trenutno traži ili su dobili azil u Hrvatskoj, a u okviru programa preseljenja i premještanja koji bi trebao početi u srpnju primit ćemo i nove ljude prisiljene bježati iz svojih domova.

Izložak Somalijca kojem su ubili brata samo zato što je u autobusu vozio i novinara koji je fotkao i objavio priču - imao je potrebu nešto ostaviti da se pozdravi (FOTO: Nives Vudrić)

„Trenutno nam ne treba humanitarna pomoć u smislu financija, odjeće ili hrane, toga imamo dovoljno“, govori glasnogovornica Crvenog križa i dodaje: „Trebaju nam volonteri, ljudi koji bi bili spremni ponuditi svoje vještine i posvetiti vrijeme“.

Turistička šetnja gradom u kojem zajedno živimo bila je sjajna, ali ne i posljednja prilika da se upoznamo. Tjedan izbjeglica, naime, traje do srijede, proučite program pa ulovite svoju. Ako ste pak više „#tip“, pridružite se kampanji UNHCR-a #UzIzbjeglice i pokažite svoju solidarnost potpisivanjem peticije koja će biti dostavljena u sjedište UN-a u New Yorku prije sastanka Opće skupštine UN-a o izbjeglicama i migrantima najavljenog za rujan ove godine.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Nives Vudrić/Hina

Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta "Ustavne vrednote u doba krize".