Ja san poštena žena pa ne znan šta se tačno događa na Žnjanu po noći, ali san čula od nekih šupjača da se žnjansko tlo redovno i temeljito posvećuje čim padne mrak. Svaki Splićanin koji drži do sebe ne kupa se u Splitu nego ima vikendicu na prvom, drugom, ili na trećem Braču. Ja isto držin do sebe, ali vikendica ne drži do mene, pa je tako nisan uspila sagradit ni u ona vrimena mraka, ni u ova vrimena opće prosvitljenosti

Zato se ka svaki obični građanin kupan na splickim plažama, najčešće na Žnjanu.

Ako čovik već mora bit takvi luzer i kupat se u Splitu, onda ono malo dostojanstva more spasit jedino kupajuć se na Žnjanu. Otkad smo ono na Žnjanu bili dočekali Svetoga oca, ta plaža je na neki način moremo reć postala posvećeno tlo, a naročito po noći.

Ja san poštena žena pa ne znan šta se tačno događa na Žnjanu po noći, ali san čula od nekih šupjača  da se žnjansko tlo redovno i temeljito posvećuje čim padne mrak.

Kažu, dođeš doli, a ono na svakih deset metara parkiran autić, a u autiću mladi (a i malo manje mladi) Splićani i Splićanke radu na povećanju nataliteta u Hrvata. Don Baković bi bija prezadovojan  da koji put slučajno napravi đir po Žnjanu kad je noćna smjena. Pravu se dica sve u šesnajst, Hrvacka more bit mirna, neće nas nestat.

Jedino šta zbunjiva je muzika koja dopire tu i tamo iz tih parkiranih autića. Najčešće se čuje Ceca, Dara Bubamara i slični estradni umjetnici iz folk parade donedavno neprijatejske nam države.

Svaki normalni Hrvat i domoljub mora pomislit da je skroz neprilično radit na povećanju hrvatckog nataliteta uz takve pisme. Ja nekako mislin da možda dica slušajuć muziku  iz neprijatejske države ono domoljubno poludu i razbisnu se, pa in skoči adrenalin, a uz adrenalin , kliko se ja razumin u ote stvari, skače i sve drugo šta triba skočit kad se pravu dica.  Ajmo reć da je to neka vrsta natalitetno-domoljubno-folk-erotckog podražaja, i kol'ko god neki ne volili takvu vrstu muzike, tribaju prihvatit to ka malu žrtvu u hrvackom interesu.

Evo naprimjer ovih dana nan se i premijerka žrtvovala za naše zajedničke interese, čula san da se molila da nan svima bude boje i da šta prije izađemo iz krize. To njeno moljenje se dobro poklopilo sa tin da je upravo otkriveno da nan je pola državnog vrha do dna umišano u šporkarije okolo one HYPO banke, i ne samo to, nego čak i neki iz crkvenih krugova. Ti crkveni krugovi su mi posebno zanimjivi, pare ka da su krugovi u žitu, svi vide šta se radi, ali niko ne viruje. U takvin slučajeviman crkvenim činbenicima sigurno odgovara to šta je vjera u Hrvata tako slaba. Jer da Hrvati poviruju u šta je sve crkva umišana, niko više u crkvu ne bi ni uša. Pa bi se, paradoksalno, poslin govorilo da nan je crkvu uništila prejaka vira.

Nego, da se vratin na Žnjan. Niki dan san ležala na plaži i čirila dvoje mladih kojima se vajda omililo od sinoć pa se nastavili kokolavat nasrid plaže u po bila dana. Sve se nako lipo jubu, mazuckaju, ma milina ih je bilo gledat. U to ti se skoči neka žena, gospoja, majka, i počne se derat na njih da kako ih nije sram tako se ponašat nasrid plaže i da odma prestanu jer da ima na plaži i dice.

Ja pomislila, pa naravno da ima na plaži dice, za to su zaslužna ova dica šta se kokolavaju. Međutin gospoja se tako derala da su oni spasioci šta glumu američki Bej Voč dotrčali vidit jel' triba koga spašavat.

Gospoja kad ih je vidila, počela in se tužit na ono dvoje zajubjenih i govori da triba vakve stvari zabranit po plažama jer da je to teški blud i nemoral. Ono dvoje golubića bidni se zacrvenili i muču ka zaliveni da mi ih je bilo žaj.

Pa san kucnila gospoju po ramenu:

- Gospojo, ovo dvoje dice se samo jubu, i to nije blud i nemoral. Ako oćete vidit šta je blud i nemoral, čirnite u naprimjer Hypo banku!

- Šta ti oćeš sad alapačo? Koja banka? Šta banka? Ne iđen ja u banku, po bankaman su sami lupeži! Ja san poštena hrvacka žena, i iđen u crkvu!

- E, pa to ti i govorin!!