Kako zinu, političari lažu! Čim opet zinu, lažu opet, obično da nisu lagali prvi put i da nisu ustvari rekli što su rekli. Slijedeće otvaranje usta iznjedruje ponovo laž. Unutar zijevanja pokazuje se najčešće notorno nepoznavanje problematike onoga o čemu pričaju, ali i govorničkih sposobnosti. Koliko puta može netko da skoči sam sebi u usta u dvije rečenice? Ako su jednostavne, barem četiri puta pobiju što su rekli! Takve su rečenice uglavnom u vokabularu hrvatskih političara.

Nisu samo političari ti koji lažu. Postoji cijela lepeza birokrata koji im pružaju podršku u laganju i zamućivanju istine. Uglavnom te birokrate također baš ne poznaju problematiku onoga čime bi se u sklopu svog posla trebali baviti, ali to nije niti bitno političarima jer im pružaju savršenu podršku pozadinskim laganjem javnosti. Uhvati li se političara ili birokratu u laži, možemo vidjeti par raznih taktika, kako ostati vjerodostojan.

Prva je, takozvana taktika „uporno laži i dalje“. Logika nalaže da ako je netko toliko siguran u nešto da i nakon što se otkrila istina uporno tvrdi istu laž, možda ta laž i nije laž nego istina, a ono za što smo mislili da je čvrsta istina, moguće i nije toliko čvrsto. Druga opcija je da je jadan u zabludi i da njega netko laže kome čvrsto vjeruje, ili da je jadan stvarno glup, odnosno makar zbunjen.

Druga je, takozvana taktika „niječi da si rekao što si rekao“. Ako netko tvrdi da nije rekao što su mediji napisali, tada dolazi do nesporazuma tko tu laže. Čak i kada je snimljena dotična izjava, još uvijek postoji opcija da se krivo shvatilo što je netko htio reći, pa tvrdnja da je krivo shvaćena namjera dotičnog, ulijeva dozu povjerenja u njegove nove izjave i namjere.

Treća je, takozvana taktika „pravi se kao da ništa nisi rekao“ ili bez komentara. Ova taktika zahtijeva napredni sustav podrške birokrata koji će lagati dalje za tebe i optužiti javnost da te blati bez osnova. Dotični lažnjak samo treba odigrati uvrijeđenu veličinu, naravno nepravedno optuženu za laž, dok njegovi „psi“ tjeraju pravdu za njega.

Ove tri vještine su uglavnom sve potrebne vještine u repertoaru domaćih političara i inih, javnih i državnih službenika.

Čovjek bi pomislio da nije logično da se uopće mora lagati u sustavu koji ne povlači nikakve odgovornosti zbog učinjenih propusta i pogrešaka, ma koliko teški oni bili, ili koliko koštali. Naravno da ni hvatanje u laži ne povlači odgovornost, ali čemu uopće lagati i trošiti energiju kada 'vako i onako nikom ništa? Tu veliku ulogu igra nepisano pravilo protiv „zviždača“. Naime, najveći grijeh koji netko može počiniti je reći istinu. Bez obzira što neće postojati odgovornost saznala se istina ili ne, na ovaj ili onaj način, priznanje i govor istine se sankcionira jer to nije timski niti pristojno.

Malo je teško za shvatiti ovu logiku, ali zamislite da sjedite u kazalištu gledate predstavu koje se zove Država. Svima u gledalištu je jasno da se radi o glumi na pozornici i da to zapravo nisu stvarni događaji. Cijelo gledalište se uživilo u radnju predstave, a onda netko iz publike počne glasno komentirati kako su to izmišljotine i nemoguće situacije, da se glumica pretvara da plače, a glumac koji viče da samo glumi da je ljut, i k tome loše glumi. Pokvario je uživanje svima u publici i na kraju biva izbačen na ulicu jer, iako je rekao istinu, to nije bilo vrijeme niti mjesto. U isto vrijeme oni koji su se smijali i plakali uz predstavu, oni koji su vikali bravo, bivaju nagrađeni s par poklona glumaca i velikim smiješkom.

Logika je dakle jasna, svi mi sudjelujemo u velikoj državnoj predstavi pri kazalištu stvarnosti. Bez obzira koliko gluma bila loša, a radnja banalna i glupa, vaš je problem ako nemate dovoljno mašte za uživiti se i nagraditi glumce aplauzom te preporučiti prijateljima da i oni sudjeluju u predstavi ili ju barem pogledaju. Bez zviždanja, molim ...

Tko je, eto, došao do kraja ovog teksta, moram ga upozoriti da vaša Baba nema pojma o čemu priča. Prestala je zviždati još '71. kad je ostala bez zuba, a s gebisom je teško zviždukati. U kazalištu nisam bila od '90.-ih kad je počeo padati standard. Ipak jedno ne mogu podnijeti, a to je da me bezočno lažu! Ne morate više lagati, šutite i radite što hoćete! U redu je, niste lagali, niste krali, samo zašutite! Sve vam bezuvjetno vjerujem, jer što mi drugo preostaje! Samo me prestanite lagati jer to me ljuti i tjera na ponovno zviždukanje, makar i s gebisom.