Zanimljivo je kako malo „prljavog“ rječnika uzima više pažnje od crnih činjenica koje se dešavaju u ovoj državi. Što smo fini postali. Sve bitne vijesti nestaju, svi komentatori sretno svrnu pogled s „teških“ tema čim netko malo opsuje. Kad se odigra uspješan sportski događaj ili bilo šta slično, iznenada svi političari i ini „bitni“ ljudi u državi metiljaju o tome. Svi mediji danima bruje kada kolumnist, koji je slučajno i nešto u predsjedničkim dvorima, napiše par psovki. Već par dana moram čitati i slušati o tome, dok tražim neku informaciju hoće li mi pemzija ili će ju zaista dati jadnim seljacima.

Za to vrijeme vani vije snijeg, drva za ogrjev nema, struju samo što nije isključilo (ovaj put će mi HEP banuti sa zaštitarima pa ću se teže obraniti), kontejneri poluprazni, ne može se ni tu više bog zna što nać! E, sade i meni dođe da zapsujem sočno. Kad bih bila najiskrenija ništa mi drugo ne bi niti preostalo nego da kažem što mislim, a što više razmišljam, zaista ništa ne ostaje za reći negoli jednu dugu, neprekidnu, sočnu psovku preko cijele stranice.

Meni osobno to bi bilo zanimljivo i negdje pročitati jer to još nije izašlo u nikakovim novinama ili portalima, za razliku od gomile „prepametnih“, ponavljajućih, plićanih i izlizanih komentara. Svaka čast izuzecima koji me ponekad iznenade, al sve je to trubljenje uzalud. Sa stranicom psovki bih se mogla potpuno poistovjetiti i reći, eto, konačno se s nekim u potpunosti slažem, mi zaista osjećamo isto! Nije mi opće bitno što i koga bi se psovalo, može i onako općenito.

Trebalo bi napraviti anketu što zaista ljudi misle. Dovoljne su tri tvrdnje: „Država loše stoji.“,  „Država je u kurcu.“ i „Država dobro stoji.“! Baš bi me zanimalo da li bi psovka pobijedila? Možda bi onda i političari shvatili da to raju pali, i da je to popularno ko FaceBok, pa bi i oni počeli primjenjivati taj rječnik. E, onda bi se tek vidjelo što imaju za reći, jer psovka je iskrenija od bilo koje njihove izjave do sada! Davno mi je moja pokojna baba rekla za nekog čovjeka koji je stalno psovao, da se njega ne boji jer uvijek može znati što misli. Kaže baba, boj se ćerce onijeh što su mnogo fini, uglađeno pričaju i nikad ne psuju. Za njih nikad ne znaš što misle, al od srca psovku moš samo iskreno izreć. Teško je lagati dok od srca psuješ …

Sad kad sam i sama stara, i preživjela par sistema, znam što je moja baba htjela reći. Jest da je ona živjela u nekim drugim sistemima i umrla prije Drugog rata, ali bome vrijedi i za sve kasnije države. Nije čudno da se naši političari i „ini“ javni moralisti libe čak i poneke psovke. To je stvarno vulgarno ...