Jacques je pisac. Također je i slabovidna osoba. Uz pisanje vrlo mu je draga i filmska umjetnost. Obožava filmove i kad god može odlazi u kino. Osoba bez koje bi njegovi, sada već svakodnevni, odlasci u kino bili nemogući zove se Alex. On je Jacquesov nećak, vlasnik je mopeda i ostarjelom slabovidnom piscu pomaže pri orijentaciji u svijetu izvan njegovog skromnog doma. Naime, Alex se svako poslije podne doveze mopedom do svog strica, posjedne ga iza sebe na vozilo i, odveze ga pod neki most, kojih u njihovom gradu ima veliki broj. Ispod mosta se nalaze već spremna stolica i mali tranzistor, a za što se Alex pobrinuo neposredno prije nego što je dovezao Jacquesa.

Kada parkira moped Alex zatraži od svog strica sto pedeset kuna, kako bi mu otišao kupiti ulaznicu za kino, naravno u nekom redu što bliže platnu, jer obojica su svjesni da Jacques ne vidi baš najbolje. Zatim se nećak udalji par koraka, pričeka nekoliko minuta, pa se vrati do strica, uzme ga pod ruku i odvede do već spomenute stolice. Tada upali tranzistor, kaže Jacquesu da je on taj film već gledao pa će malo svratiti do grada i obaviti neke privatne sitnice, a vratit će se nazad kada film završi. Jacques na to, obično, samo dobroćudno klimne svojom malom glavicom i osmjehne se ionako već sav zadubljen u film pred sobom.

Sa sto pedeset kuna u džepu Alex popravi frizuru prije stavljanja kacige, pali moped i žurno se uputi prema svom omiljenom kafiću "Bebedor", koji se nalazi u jednom prigradskom naselju. U tom kafiću radi konobarica Zita, a baš ona je glavni razlog Alexovih svakodnevnih posjeta.

Naime, uz konobarske usluge, Zita je vrlo vješta u stajanju na jednoj nozi, a zainteresiranim posjetiteljima "Bebedora" tu svoju vještinu pokazuje u sobici iznad kafića. Jedno polusatno stajanje na jednoj nozi Zita izvede po cijeni od pedeset kuna. Tri puta po pola sata Zitinog stajanja na jednoj nozi je prava mjera i upravo ona doza koja našem Alexu treba da bi mogao normalno funkcionirati.

Poslije svakih pola sata stajanja na jednoj nozi, Zita se malo odmori uz cigaretu, dok za to vrijeme Alex odlazi u malu prostoriju koja služi da bi gosti kafića mogli obavljati svoje toaletne potrebe. U toj prostoriji on se zadrži nešto dulje nego što je uobičajeno, pa kada iz nje izađe, ozarena lica, spreman je za novih pola sata uživanja u Zitinoj vještini.

Nakon trećeg kruga Alex iz prostorije za toaletne potrebe izlazi malo iscrpljen, ali vidno zadovoljan, stavlja kacigu na netom namještenu frizuru, sjeda na moped i vraća se pod most po strica Jacquesa. I tako iz dana u dan.

Ovih zimskih dana njihov grad je posjetila gripa, a svakodnevno sjedenje pod mostom doprinijelo je tome da pisac Jacques bude jedan od prvih koji ju je imao priliku osobno upoznati. Kako Alex nije imao drugih prihoda koji bi mu omogućili da si sam financira uživanje u Zitinoj vještini, nije bio uopće sretan što mu je stric zarobljen u krevetu pod vrlo visokom temperaturom. Jedan dan je još nekako i mogao izdržati bez posjete sobici iznad "Bebedora", dva bi bilo nemoguće i zamisliti, a kada bi morao tri dana živjeti bez toga vjerojatno ne bi niti preživio.

U predvečerje drugog dana Jacquesove borbe s gripom, posjetio ga je Alex koji je bio već vidno nervozan i sa tamnim kolutima oko očiju. Nećak je rekao stricu kako mu je vrlo žao što je ovaj bolestan i unoseći sve svoje emocije počeo istresati srdžbu na onoga tko je izmislio gripu uz opise svega onoga što bi mu on učinio kad bi samo znao o kome se radi. Starog pisca je ta nećakova briga za njega jako dirnula, a emocije koje je Alex unio u opise onoga što bi on radio izumitelju gripe, izazvale su suze u Jacquesovim očima. Što je Alex duže i emotivnije govorio licem njegovog strica teklo je sve više i više suza. Nakon nekog vremena Jacques je prestao plakati, lice mu je poprimilo čudnu boju i više nije niti disao. Prije nego što je pozvao  hitnu pomoć, Alex je temeljito proučio stričevu lisnicu i bio jako zadovoljan onime što je tamo našao. Uskoro su stigli zdravstveni djelatnici iz ekipe za hitnu pomoć, kojima nije preostalo ništa drugo nego da konstatiraju kako je starac preminuo od klasične dehidracije.

Alex je zatim, sav u nekom čudnom transu, odmah sjeo na moped i odvezao se do "Bebedora". Odmah je rekao Ziti neka si pronađe zamjenu za konobarski posao večeras, jer je upravo dobio prilično veliko nasljedstvo i želi do zadnje lipe uživati u njezinom stajanju na jednoj nozi. Ubrzo su bili u sobici iznad kafića. Svakih pola sata Zita se odmarala uz cigaretu, dok bi Alexovo ostajanje u toaletnoj prostoriji bivalo sve duže i duže. Jednom se više uopće nije vratio iz te prostorije.

Zabrinuta Zita ga je otišla potražiti i pronašla ga kako nepomično leži na podu. Odmah je nazvala hitnu pomoć. Medicinska ekipa je ubrzo stigla na lice mjesta i kada su vidjeli da se kod pokojnika radi o totalnom gubitku tjelesnih tekućina, rekli su Ziti da im je to malo čudno jer je ovo već drugi slučaj dehidracije večeras. U strahu od moguće pojave zaraze šef ekipe je istog trena radio vezom nazvao bolnicu i dobio informaciju kako se u oba slučaja radi o osobama istog prezimena. Zaključili su da se radi o nasljednoj bolesti u obitelji, pa su rekli uplašenoj Ziti da se ne treba brinuti jer nije u pitanju ništa zarazno. Ekipa za hitnu medicinsku pomoć tada je otišla dalje za svojim poslom.

Ostavši sama Zita se počela smijati jer ju je napustio sav strah da bi se i njoj nešto moglo dogoditi i od silnog olakšanja osjetila je kako joj je pao kamen. Samo nije joj pao kamen sa srca, već onaj iz bubrega koji ju je odavno mučio. Kada riješite problem kamena u bubregu, tekućina iz vašeg organizma može nesmetano curiti. Ako se pri tome još i nekontrolirano smijete moglo bi se desiti da imate problema sa zaustavljanjem curenja tekućine iz organizma što može završiti dehidracijom. Zitu su pronašli nasmiješenu i nepomičnu u istoj onoj prostoriji u kojoj je i ona pronašla Alexa. Ponovnim dolaskom iste ekipe za hitnu medicinsku pomoć na to mjesto otklonjena je svaka mogućnost da se radi o nasljednoj bolesti u tamo nekoj obitelji, jer je Zita imala potpuno drugačije prezime. Treći slučaj dehidracije u istoj večeri govorio je da se radi o opasnoj epidemiji širih razmjera, koja se naglo i nezaustavljivo širi gradom.

Kasno te večeri voditelj zadnjih televizijskih vijesti započeo je emisiju zabrinutim glasom: "Dragi gledatelji, u ime najviših organa vlasti u državi, u ime institucije u kojoj sam zaposlen i u svoje osobno ime, želim vas zamoliti da pijete što više ..."