NON SERVIAM IGORA MANDIĆA
NON SERVIAM IGORA MANDIĆA: Samo da ne bude ustaška!

Samo da ne bude ustaška!

ritn by: Igor Mandić | 10.10.2015.
NON SERVIAM IGORA MANDIĆA: Samo da ne bude ustaška!
I zbog toga jer su mi - kao "senilnom" po cit. kolumnistu - ta dva (2), među mnoštvom ostalih promaknula, moj mladi D.P. bijedno trijumfira: "Tako da jadni Mandićev pokušaj jugopromidžbe ostaje samo gola laž." Ovaj zapletaj crijeva u glavi teško je razriješiti, ali, ergo: ako se napiše da je sramota što se 2015. g. u Hrvatskoj na tv ekranima koči ustaška riječ, onda je to "jugopromidžba"? Pa mojom se tvrdnjom BRANI Hrvatsku od ponovne kontaminacije ustaštvom, što ne stoji ni u kakvoj relaciji spram "jugo..." bilo čega, ili pak stoji, ali to znaju, shvaćaju i primjećuju samo oni koji bi ustaštvom ponovo htjeli zatrti sve "jugo..." i štatigajaznam... Je li istina i je li do neki dan bilo točno da se riječ "PROMIDŽBA" kočila na našoj javnoj televiziji, pa ako jest istina, kako je ona, tj. istina, u isti mah "jugopromidžba"??? TO GORE PO ISTINU.

"PROMIDŽBA je - na HRT-u - ugašena, ali u "HRVATSKOM SLOVU" U NA ČELU još gori!

Da i kratkovidni kolumnist ponekad može naći zrno - to mi se pričinilo prije petnaestak dana, u pretposljednjem rujanskome tjednu. Molim, samo da se ovo 'kolumnist' ne bi slučajno složilo (otipkalo) kao 'komunist', što se paradoksalnom ironijom jednom bilo dogodilo i to u članku "In memoriam" mojem dragom drugu i kumu V.T. (pa je u "Borbi" od 21. II. 1985. pisalo da je "preminuo istaknuti novinar "Vjesnika" i komunist V.T.). Očito, prije tridesetak godina kolumnistika još nije bio udomaćeni pojam, a danas je kolumnist svaka šuša koja propiše nakon srednje škole, jer misli da - ima stavove (a tih je stavova, kod svih nas, koliko i - guzica). No, da se ne zavedem u neku drugu temu, vraćam se svojoj kratkovidnosti koja me je nagnala nekih rujanskih dana, čini mi se 24.-25.-26. IX. o.g.) da se trgnem iz fotelje i približim se televizoru, ne bih li se što bolje uvjerio u ono što vidim ili jel' me oči naočala varaju. No, zbilja je bilo to što sam vidio i ponavlja se ustrajno svake večeri otada, do ovoga drugoga listopadnoga tjedna. 

Stvar je u tome, da je s programa HRT nestala riječ PROMIDŽBA, koju - kao USTAŠKU - proklinjem već godinama, a i na ovome sam mjestu protiv nje rogoborio (u kolumni: Ciči koga peče - "srbofobija", 11. IX. o.g.). Netko se u upravi, direkciji, redakciji, uredništvu te državne, javne institucije također dosjetio jadu, pa je naložio redizajniranje dotične najavne programske špice, pa se umjesto onih golemih kubusa, iz kojih su curile vrpčice, sad s nazivom institucije (HRT), sad s najavom reklamnog (ali, kao "primidžbenog programa"). Taj je nezgrapni dizajn (okićen, k tome, nepotrebnom, neuporabnom, nepostojećom riječi - "promidžba") sada zamijenjen diskretnijim 'logom', u vrlo elegantnom 'fontu' slova, pa kad se treba najaviti program samo ga diskretno potpisuju s 'hrt.hr', a kad nastupa prekid za oglašavanje onda jednako diskretnim i sitnim slovima pristojno piše - OGLASI!

Dakle, promidžbeni program zamijenili su oglasi, a tko bi se tome bio mogao nadati, ponajmanje moja malenkost, koja je izvjesna da u tome baš i nema nekoga udjela. A, gle ti vražje koincidencije: baš kad je redizajnirana ta stranica na ekranima HRT1 programa, u "Hrvatskom slovu" od 25.IX. javio se ponovo moj omiljeni prijatelj Damir Pešorda s kolumnom (nipošto komunističkom!) naslovljenom "Stari jugolažac". Tu se on čudi mojem "osebujnom tumačenju hrvatskih riječi kao ustaških", pa opovrgava moju tvrdnju da se taj Endehaški pojam, osim u "Hrvatskom pravopisu" Cipre i Klaića iz 1944. g., još uopće u ikojemu navodi (ranije i poslije)... Naime, među desetinama kojekakvih pravopisa, koji se kod nas ustrajno roje (zbog novca, kako je to lijepo dokazao Mate Kapović u knjizi "Čiji je jezik?", "Algoritam", Zagreb, 2011.), našao je D.P. čak 2 (i slovima: dva), koja po svojim autorima vuku nadesno, pa mi ih gura pod nos kao protudokaz (a meni je važnije što je jednoga S. Babića već 'ad acta' stavila Snježana Kordić u knjizi "Jezik i nacionalizam"; "Durieux", Zagreb, 2010.)...

I zbog toga jer su mi - kao "senilnom" po cit. kolumnistu - ta dva (2), među mnoštvom ostalih promaknula, moj mladi D.P. bijedno trijumfira: "Tako da jadni Mandićev pokušaj jugopromidžbe ostaje samo gola laž." Ovaj zapletaj crijeva u glavi teško je razriješiti, ali, ergo: ako se napiše da je sramota što se 2015. g. u Hrvatskoj na tv ekranima koči ustaška riječ, onda je to "jugopromidžba"? Pa mojom se tvrdnjom BRANI Hrvatsku od ponovne kontaminacije ustaštvom, što ne stoji ni u kakvoj relaciji spram "jugo..." bilo čega, ili pak stoji, ali to znaju, shvaćaju i primjećuju samo oni koji bi ustaštvom ponovo htjeli zatrti sve "jugo..." i štatigajaznam... Je li istina i je li do neki dan bilo točno da se riječ "PROMIDŽBA" kočila na našoj javnoj televiziji, pa ako jest istina, kako je ona, tj. istina, u isti mah "jugopromidžba"??? TO GORE PO ISTINU.

No, poanta Pešordina kratokomunističkoga teksta, pardon, kroatokolumnističkoga, posebno mi je smiješna, jer je očito da on uopće nije čitao mnoge mojeknjige, u kojima sam predočio svoj NEGATIVAN STAV prema mogućnosti održavanja "jedinstvenog jugoslavenskog duhovnog prostora", ali - pazite ovamo - to sam izvolio pred brojnim svjedocima izjaviti još 1986. godine i to usred UŽaSa" (uže Srbije") naime na "Drainčevim susretima" u Prokuplju (19.-25.V.1986.)!! Potpuno isto zaključujem - i opet JOŠ ili VEĆ - 1996. g. u beogradskom NIN-u, a sve se može provjeriti u mojim knjigama, kao "Između dv(ij)e vatre"; NIN; Beograd; 2000.g. i "Zauzeto, Hrvat"; "Profil"; Zagreb/Beograd; 2011.g., pa na njih upućujem pačiće male koji su tek slovkali/sricali slovo, na slovo u "Hrvatskome slovu", dok je moja malenkost već odavno imala - kako mene "senilnoga" upućuje jedan mladić - "racionalan, neemotivan odnos prema nekoj pojavi".

No, dobro, neka pačići i dalje paču, a ja ću se, dapače i dalje pačati u njihovu namjeru da Hrvatsku vrate na stare, blatne (čak "glinske" ili glinene), jasenovački okrvavljene staze i bogaze. Priznajem, prema svakoj sam pojavi neo-ustaštva apsolutno NE-TOLERANTAN, makar me smatrali 'politički nekorektnim', pa pristajem da ova naša 'fakin' državica bude ne znam koliko neovisna iliti nezavisna (još od 8.X.1991.g!) i u paktu ne znam s kojim vragovima, SAMO DA NE BUDE USTAŠKA.    

Lupiga.Com    

Anketa

Varga je otkazao tulum jer je shvatio da:

Kolumne

  1. PRŽENJE MOZGA: Novi Sad – ružan kao radikal

    15.10.2018.

    Dinko Gruhonjić

    PRŽENJE MOZGA: Novi Sad – ružan kao radikal

  2. BURE BARUTA: Sretne vam još četiri godine ovoga

    09.10.2018.

    Ahmed Burić

    BURE BARUTA: Sretne vam još četiri godine ovoga

  3. UZ POLEMIKE O PROPALOJ DRŽAVI HRVATSKOJ: Pacijent je stabilno mrtav

    02.10.2018.

    Nataša Škaričić

    UZ POLEMIKE O PROPALOJ DRŽAVI HRVATSKOJ: Pacijent je stabilno mrtav

Lupiga predstavlja: Priče iz zagrebnog života

E-ciklopedija

  1. Povijesni put Hitlerove 'klonje'
  2. Yugo - urbana legenda
  3. Freedom Theatre (Teatar slobode)
  4. Japanske čestitke i razglednice
  5. Russellov čajnik

Recepti

  1. Domaći sok od bazge
  2. Burek (bosanski) za 1 odraslu osobu
  3. Drugačija svinjska jetrica
  4. Bosanska pogača
  5. Piletina u košuljici od sezama
Projekt se provodi uz pomoć:
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Agencija za elektroničke medije Grad Zagreb
Medijski partneri: Balkan Insight - Balkanska tranziciona pravda CINS - Centar za istraživačko novinarstvo Nezavisnog udruženja novinara Srbije