Ovih dana novine me fino nasmijavaju uz spoznaju da je vani hladno kao na vještičjoj sisi. Izjava našeg dobrog premijera bila je ujedno i jedan krasan naslov tipa "Proračun ambiciozan, ali ostvariv". Samo ovome "ali" nekako i nije tu mjesto s obzirom kolika se prašina digla proteklih nekoliko dana u vezi našeg ogromnog proračuna. U stvari ništa se i nije promjenilo zadnjih par godina. Svaki je do sada bio najbolji, najpošteniji, svaki je imao ulogu da nas izvuče iz govana, a mi obične lujke i dalje idemo prema dobrim starim vremenima kada se u jednom popularnom kvizu iz izloga broj dva izabirala vreća krumpira, toster ako si imao sreće i nazaobilazne grickalice za publiku koja je izbezumljena čekala da frajer digne tablicu na kojoj piše "Pljesak". Ispod naslova se ministar financija krevelji kao hijena. Vjerovatno zato jer je to fora, i onda se i mi moramo kesit kao pečeni, tako da počnemo sami sebe uvjeravati kako je to ok. Ministar, a ima ih kao pljeve, na suprotnoj stranici maže novinare kako je sada konačno došlo vrijeme da se počnu ispunjavati predizborna obećanja, jer je sad olfa sazrilo vrijeme za dobra djela. Do sad se samo tražilo pravo mjesto gdje će se posadit cvijeće..

I onda taman misliš da je gotovo, a na sljedećoj stranici još jedna usijana glava brani se i objašnjava kako se konj veže tamo di gazda veli, ovaj put konji su drugari iz stranke. Kako mizerno i otužno. Stol do mene frajer se s jednom damom uvalio u neku spiku, a ova ga šeta kao nedoraslo štene. Ustvari ovo je mizernije od onog prije, tim više šta mi je ovo frend. Nisam imao snage da mu kažem da je naletio na minu. Neka se ljudi druže.
Vratimo se novinama da vidimo ima li još šta pametno. Tipa "Nasrnuo na policajca ručnom pilom" ili "Nestao veš sa sušila, vlasnici pozlilo". To mi nekako uzbudljivo zvuči. Nemr Diab želi "Viktor Lenac". Zašto? Zašto on želi "Viktor Lenac", pa nije normalan. Da mi je čut spiku koju su mu naši uvalili! Kako će nasjest na foru, a mi premazani sa sto masti. Nenadjebivi smo. Ako ste novi u muljavini ispecite zanat tamo gdje je najbolje, jer kod nas se mulja kao nikad, a uredno svi imamo pet iz čuđenja kad nam uvale naslov preko duplerice kako je u Rusiji sranje i kako se tamo pije! Pa neka se pije, nego šta će nego pit. Mi svi ločemo ali kod nas je to ok, jer većinom su to prehrambeni proizvodi, rakijica za srce, pelin za želudac, dec crnog za tlak, ali obavezno se završi na boci, tako da mi ustvari vrlo zdravo živimo. Znam da ovo danas zvuči kao prazna slama, ali danas je takav dan, krećem od sebe, dan za kakanje. Možda je to i od ove loše kave koju sam već zašećerio toliko puta da se pretvorila u med, a okus je i dalje isti. Gnjusni.

Vani bura dere za popizdit. Sad je vrijeme za onaj pelin, uvjerio sam se da me boli drob. Konobar mi se žali da nije vidio plaću već dva mjeseca, a ja ga pitam dali se sjeća one epizode Top Lista Nadrealista kad je neki frajer rušio svijetski rekord u radu, a da nije dobio pare četrnaest godina. Nele mu je na to zaželio da samo ustraje u tome i da moli boga da barem još toliko ne dobije plaću jer ništa od rekorda. I radnik se nada isto. Očekivao sam od konobara barem kiseli smješak, a dobio sam cmokćanje ustima ako se to tako kaže.

Evo za kraj nešto drugačije. U ruci imam novine iz 1985. godine.Poklonit ću vam par brzih, aktualnih naslova iz toga vremena. "Daljnji napredak obrambenih priprema", "Lucidna partizanska akcija", "Otvoreni marketi u kampovima", Wimbledon- "Živojinović u polufinalu", "Talijanske ribarice u nedopuštenom ribolovu". O kvaliteti tiska nemam riječi. Tamo gdje su osmrtnice vide se samo crne mrlje, tobože slike.
Eto ti kave u selu, svaki dan isti. Samo joj se  okus mijenja prema raspoloženju konobara. Popijte dec crnog za tlak i uživajte u današnjem danu..