Moje ime je Mladen Barbarić. Imam 29 godina i posljednje tri se mučim i borim sa svojim pravim ja. Dosta dugo mi je trebalo da svoj perverzni način života prihvatim, ali konačno sam se pomirio sa sobom i nakon dugog razmišljanja odlučio sam izići iz ormara i priznati. Tri godine sam izopćen, marginaliziran i općenito sam predmet sprdnje, otvorene ili one podmukle, izaleđne. Priznajem ja.

Nemam televiziju!

Ne znam šta se daje ponedjeljkom na večer na prvom, drugom ni trećem programu ... OK, Novoj i RTL-u. Priznajem, nemam pojma koja serija, koji film ni kakva zabavna emisija ide nedjeljom. Ja ne znam što je zapravo Ples sa zvijezdama i samo sam čuo za Aleksandru Grdić, ali ne bih je prepoznao između Nives Celzijus, Danijela Delalea i Doris Košte.

Ne razlikujem Big Brother od Farme, ni Nižetića od ... kako se zove ... Rupčića?.

Žao mi je što je kroz moj filter prošlo par informacija o Ivaniševiću, Slavenu Biliću i posebno Idi Prester.

Zašto? Jer je sve to skupa gomila smeća i posve je ne važno što ne znam ni rezultate s posljednjeg svjetskog prvenstva u rukometu.

Ono što je zaozbiljno tužno jest to što nemam pojma tko živi u zgradi u kojoj stanujem ili bar na mom katu.

A evo otprilike i objašnjenja zašto je svemu tome tako ...

Link