Samozvani "tajkun ljudskih prava" i takozvani novinar Ivan Zvonimir Čičak oštro je osudio naslovnicu srpskog tjednika Novosti, gdje su nakon pada dvaju vojnih MIG-ova objavljene riječi identične onima što ih pamtimo iz vremena minulog rata - "Obadva, obadva su pala!". Prvaci vladajućeg HDZ-a jedva su dočekali ovaj poziv na linč, pa se u komentar rada medija upustio ni manje ni više nego ministar obrane Branko Vukelić. Hajku je prihvatila i javna kuća s Prisavlja, pa se za "zle Srbe" opet našlo mjesta u Dnevniku HTV-a. Ovim povodom pozabavit ćemo se Čičkovim likom i djelom. O klevetniku kojem su linč i hajka najdraži sportovi

Odmah na početku valja reći: Ivan Zvonimir Čičak osuđeni je klevetnik! Dana 17. srpnja 2008. godine u tabloidu Jutarnji list Ivan Zvonimir objavio je tekst pod naslovom "I hrvatska policija pratila Laptala zbog droge". U njemu je, ni krivog ni dužnog, Čičak oklevetao dubrovačkog kapetana Kristu Laptala. Nož u trbuh Čičak mu je zabio nakon što je u prvostupanjskom postupku grčki sud donio presudu  da je dubrovački kapetan kriv za pokušaj krijumčarenja 51 kilograma kokaina.

"Presuda je u Hrvatskoj dočekana s nevjericom. Svi koji su se angažirali u ovom slučaju bili su uvjereni u Laptalovu nedužnost. Hrvatska je vjerovala u priču o dobrom kapetanu Kristi. Istina je ipak drukčija: kapetan je znao za krijumčarenje droge, što je prvostupanjskom odlukom utvrdio i grčki sud. Da stvar bude još gora, hrvatski su političari znali da Laptalo nije nevin jer je već od ranije bio sumnjiv zbog šverca droge jer su ih o tome obavijestili iz hrvatske policije. Ovih smo dana od visokog policijskog izvora saznali da je hrvatska policija zapravo ta koja je obrađivala Laptala, i to zajedno s Interpolom i nekim drugim službama. Laptalo je uhićen u dogovoru s hrvatskim Ministarstvom unutarnjih poslova. Ukratko, Laptala bi uhitila hrvatska policija da ga u dogovoru s našim policajcima i Interpolom nije uhapsila grčka."

Ovim rečenicama Čičak je oklevetao dubrovačkog kapetana na najpodliji mogući način, znajući da mu Laptalo na optužbe ne može odgovoriti, budući da se u tom trenutku nalazio u grčkom zatvoru. Međutim, muda su se Čičku okrenula na čelo kad je grčki sud u drugostupanjskom postupku oslobodio dubrovačkog kapetana zbog nedostatka dokaza. Kako je policija u međuvremenu demantirala da je ikad provodila istragu o kojoj je pisao kolumnist Jutarnjeg lista, ishod kapetanove tužbe protiv klevetnika Čička bila je više nego izvjesna. Isti takav, više nego izvjestan, bio je i kukavičluk koji je Čičak prezentirao u sudnici braneći neobranjivo.

- Objavio sam svoje mišljenje koje je neutuživo, a informacije sam crpio iz novina kojima kao novinar vjerujem, pokrivao se ušima Ivan Zvonimir, ali sud za njegove verbalne akrobacije nije imao razumijevanja. Protiv "tajkuna ljudskih prava" donesena je presuda - kriv je!

Unatoč činjenici da je riječ o osuđenom klevetniku, Ivan Zvonimir Čičak uredno je aktivan u Hrvatskom helsinškom odboru. Doduše, s njegovim ulaskom u ovu nekoć časnu kuću iz HHO-a je istupio niz utjecajnih članova koji se sa Čičkom u istoj prostoriji nisu mogli vidjeti. Da su bili u pravu pokazalo je vrijeme što je prethodilo lokalnim izborima, kad je Ivan Zvonimir otvorio priču koju vladajući HDZ najviše voli. Negdje iz okolice Čakovca donio je ljudsku bedrenu kost, pa organizirao konferenciju za novinare s temom partizanskih zločina. Vitlajući onom kosti Čičak je, po svemu sudeći svjesno, pripremio vladajućoj stranci širok predizborni teren za podjelu na crvene i crne, na kojoj će tadašnji premijer Ivo Sanader krenuti u lokalne izbore.

Na istoj konferenciji Čičak je rekao: "U nedjelju sam izvukao ljudsku bedrenu kost iz zemlje!", pa nakon toga izravno optužio prvog ministra unutarnjih poslova Josipa Boljkovca za sudjelovanje u likvidacijama i naređivanje ubojstava zarobljenih vojnika i civila. Nekoliko dana kasnije, u istom onom listu u kojem je klevetao kapetana Laptala, Čičak je napisao ovo: "U rašljama zataknute odrezane grane netko je policijskom trakom zamotao bedrenu kost i to stavio kao znak uz cestu. Bedrene kosti i ostaci lubanje koje je smrvio bager danas su u mojoj torbi u specijalnim plastičnim vrećicama i bit će predani MUP-u kao što predviđa zakon.". 

Dakle, u jednom trenutku Čičak je bedrenu kost izvadio iz zemlje, a u drugom je istu našao zamotanu policijskom trakom u rašljama zataknute odrezane grane. S obzirom da je evidentno riječ o čovjeku koji voli lagati, točnije klevetati, nije jasno gdje je zapravo Čičak našao bedrenu kost i iz kojeg vremena posmrtni ostaci datiraju. Dakako, to je ionako bilo nebitno, priča s kostima imala je tek poslužiti vladajućoj stranci i njihovom nastojanju da hrvatsko biračko tijelo još jednom podijeli na crne i crvene. Da je tomu tako, govori i činjenica da HHO nakon izbora onu ljudsku kost više nije spominjao, niti je javnost izvijestio radi li se uistinu o groznom tragu komunističkog zločina.

Na pitanje zbog čega Ivan Zvonimir Čičak kleveće i odigrava duple pasove s vladajućim političarima ovaj autor može ponuditi samo jedan ogovor: riječ je o osobi patološki željnoj javne pozornosti i moći, koju nikad nije uspio steći. Dakako, Čičak bi volio steći i ugled, a čudo je da ga u Hrvatskoj, s obzirom na kvarnost njegova karaktera, nije do sad i stekao. Doduše, ako se ugledom može smatrati činjenica da je premijer spreman po vas poslati Vladin avion u slučaju da se u inozemstvu razbolite - može se reći da je Ivan Zvonimir Čičak i ugledan čovjek. Bivši premijer Ivo Sanader po Čička je slao avion, ali s obzirom na gore rečene duple pasove ne može se reći da Ivan Zvonimir nije zaslužio takvu pažnju vladajuće stranke. Kao potvrdu teze da Čičak svoje nečasne egzibicije izvodi jer je do bolesti željan javne pozornosti nudimo vam odlomak što ga je o "tajkunu ljudskih prava" napisao njegov svojedobni poslodavac Blažo Davidović:

"Čičak je dugo radio kod mene. Doslovce smo ga pokupili s ulice, kada je bio izbačen iz Novoga lista i Hrvatskog helsinškog odbora. U njegovu slučaju uzrečica “Pomozi sirotu na svoju sramotu“ najbolje dokazuje mudrost narodnih izreka. (...) Čičak je individua koju osim novca i vlastitog društvenog statusa ništa ne zanima. Sve što je dosad radio u životu radio je samo iz ta dva razloga, prikrivajući ih nevješto maskom “borca za ljudska prava“, drugi put “borca za medijske slobode“ ili “istražitelja ratnih zločina“... Nikad neću zaboraviti kako je od mene žicao novac, hvaleći mi se kako je uspio od HHO-a iskamčiti moćni jeep. Svi smo iz redakcije morali u Vlašku ići gledati crveno terensko vozilo, koje je Čičak ponosno pokazivao kao svoj najveći trofej. Iz HHO-a morao je otići osumnjičen za novčarske malverzacije. Stipu Mesića zamrzio je čim mu nije ispunio želju da postane njegov savjetnik u Uredu predsjednika."

Sad kad su spomenuti HHO i Stipe Mesić, valja nam se najprije vratiti u vrijeme Čičkovog prvog mandata u Hrvatskom helsinškom odboru. Svjedoci vremena dobro pamte da je Ivan Zvonimir honorare HHO-a isplaćivao svojoj rodbini, a pod krinkom borca za ljudska prava usput je ciljao na visoku savjetničku ili veleposlaničku dužnost. S kandidaturom Stipe Mesića za predsjednika pomislio je da je zaigrao na pravu kartu, ali Mesić ga u svojoj blizini nije želio. "Čičak - taj bi posvađao i četiri noge na stolici", pojašnjavao je u svom stilu odluku da Ivana Zvonimira ne pripusti niti na Pantovčak, niti na veleposlaničku dužnost. Čičak mu to nikad nije zaboravio, pa se od ulizice željne državne sinekure prometnuo u najljućeg Mesićevog neprijatelja. Kako je i inače sklon kleveti, što je u slučaju Laptalo potvrdilo čak i hrvatsko pravosuđe, Čičak je do Mesića pokušao dobaciti optužujući njegovog mrtvog oca za zločine počinjene nakon Drugog svjetskog rata. Ustvrdio je da mu je neki čovjek, čiji identitet nije otkrio, ispričao da se krio ispod kreveta dok je njegovog oca ubijao otac Stipe Mesića.

- O tome Čičak zna kao i ja o istraživanju sjevernog pola. Ili nije informiran ili je jednostavno varalica. Mome ocu nitko nikad nije prigovorio nečasne radnje, a kad je umro 1955. godine bio je to najveći pogreb u Slavoniji, odbio je Mesić njegove napade.
Čičkov posljednji napad, ovaj put na samostalni srpski tjednik Novosti, još jedan je u nizu njegovih pokušaja da dođe do javne pozornosti, odnosno da se dodvori vladajućim političarima. Nije, naime, slučajno da je Ivan Zvonimir svoje pismo u kojem se obrušava na Novosti zbog naslovnice na kojoj stoji sporni naslov "Obadva, obadva su pala" poslao Vladi i Saboru. Na taj način on se pokušao dodvoriti premijerki Jadranki Kosor i otvoriti joj prostor za još jednu podjelu, na Hrvate s jedne i Srbe te sve ine "neprijatelje hrvatske države" s druge strane. Žalosnom i sramotnom može se smatrati činjenica da taj poziv na linč dolazi iz nekoć časne kuće - HHO-a, ali to ne treba čuditi s obzirom da u istoj sjede ljudi koje se može s pravom smatrati nečasnima. Riječ je o rečenom Ivanu Zvonimiru Čičku te njegovom prijatelju Ivi Bancu, koji je čast izgubio onog trenutka kad je sam sebi, na teret državne kase, iznajmio vlastiti stan, odnosno kad je taj isti stan za novac poreznih obveznika namjestio skupocjenim policama za knjige. To je, međutim, već neka druga priča.

P. S. Obzirom da ovaj tekst ne može i ne smije potrajati u nedogled, nismo u prilici navesti još niz čičkovina iz života Ivana Zvonimira. Na ovom mjestu zato ostavljamo zanimljive komentare pod "status" što ga je na svom facebook wallu stavio novinar portala Index.hr. Tekst "statusa" napisan je upravo povodom Čičkovog poziva na linč tjednika Novosti, a glasi ovako: "Vratio se Sanader, pa se bogami i Čičak osilio".

Uslijedili su sljedeći komentari:

x: "Di je jedna od Čičkovih kćeri studirala? Je li Franz Fishler bio na pomoći Čičku u tome?"

x: "Jel ono Čičak na plaći u EPH?"

x: "Jel to onaj Čičak što je klevetao gospara Laptala?"

x: "Jel to onaj Čičak koji je Mamića tražio 200 tisuća eura za otkup grijeha?"

x: "Jel to onaj Čičak što je dresiran za traženje kostiju po njivama?"

x: "A jel to onaj Čičak koji je rekao da su Hrvati ljubomorni na Todorića?"

x: "Jel to onaj Čičak što je na crno prodavao sokove i sirće po Zagrebu?"

x: "Jel to onaj Čičak što je Sanader po njega slao helikopter na Kosovo?"

x: "Jel to onaj Čičak što ga zovu Pičak?"

x: "Jel to onaj Čičak koji je protestirao kod Solane kad je Haag tražio topničke dnevnike?"

x: "Jel to onaj Čičak zbog čijeg je povratka u HHO pola organizacije odlučilo dati ostavku?"

x: "Jel to onaj Čičak što je branio Dijanu Čuljak Šelebaj od političkih pritisaka?"

x: "Jel on kum Tihomira Oreškovića? Jel prijatelj Draška Šoća, kojega odvjetnica Ana Jendriš-Jelsić tereti za pljačku kuće? Jel taj tip javio Mati Graniću da ga USKOK istražuje oko Končarevih dionica?"

x: "A jel to onaj Čičak koji je nedavno rek'o da se mladi u Kninu ponašaju kao na Terazijama?"

x: "Jel on kao 17-godišnjak s pukovnikom KOS-a Enesom Čengićem posjećivao Krležu?"

x: "Je li to onaj koji je cijelu svoju užu i širu obitelj svojedobno namjestio u HHO-u na honorare?"