BURE BARUTA
BURE BARUTA: Pod orlovom Zvezdom

Pod orlovom Zvezdom

ritn by: Ahmed Burić | 30.01.2018.
BURE BARUTA: Pod orlovom Zvezdom
Najlakše bi bilo „malom“, 216 centimetara visokom Alenu Omiću, rođenom 1992. godine, poručiti: „Pa, dobro, mladiću šta si očekivao, da te sljedbenici Arkana i obožavatelji Ratka Mladića dočekaju kao heroja?“ – ali ni to nije tako jednostavno. Iako čovjek ne zna kad ga obuzima veća jeza i gađenje - kad na košarkaškoj utakmici iste te Crvene zvezde vidi ćelave, nabildane idiote, gole do pasa kako urlaju, ili kad gleda četničku ikonografiju Partizanovaca u kojoj dominiraju mrtvačke glave i prekrižene kosti. Gusti mrak. S blagim nijansama. No, s druge strane, valja nešto i priznati. Izgleda da je većina u dvorani Aleksandar Nikolić prezrela Delije i njihov transparent te da su na kraju i Crvena zvezda i njeno novo pojačanje, Omić - pobijedili. Iako se s tim stvarima nikad ne zna, jer dovoljna je grupa idiota da upropasti cijelu stvar.

„Bosna je majka moja i ja sam bosanski soj, musliman Srbin i Hrvat, sve je to narod moj“ - više je od četvrt stoljeća kako je Hanka Paldum u pokušaju da učinak Mladićevih jedinica u razvaljivanju Sarajeva učini podnošljivijim, otpjevala ovaj dirljivo naivan stih, ali nekako uvijek biva tako, da teška vremena pamtimo skoro isključivo po banalnim detaljima. Tako će, eto, biti i sa utakmicom košarkaške Eurolige između Crvene zvezde i Olympiakosa u kojoj je beogradski klub po prvi put, u šestom pokušaju na svom terenu od 2000. godine dobio svog grčkog „pobratima“ i trostrukog prvaka Evrope, Olympiakos iz Pireja. 

Onima koji prate košarku, ne treba ništa puno objašnjavati, a oni kojima je to sporedna stvar na svijetu, mogli su pročitati vijest da je navijačka grupa Delije, nezadovoljna dolaskom slovenačkog reprezentativca Alena Omića, inače rodom iz Tuzle u dvorani izvjesila transparent na kojem je pisalo – „Šiptar, Hrvat, Balija, nisu moja bratija“. 

Delije
Poruka mladom Omiću (SCREENSHOT: YouTube)

E, sad, kao neko kome je za ovih 45 godina gubljenja živaca i ostalih životnih funkcija tokom praćenja sporta, poglavito u nogometu, Crvena zvezda, vjerovatno kriva za najviše zla za vrijeme stare Jugoslavije, ne bi se trebalo ni snebivati ni žaliti. Najlakše bi bilo „malom“, 216 centimetara visokom Omiću, rođenom 1992. godine, poručiti: „Pa, dobro, mladiću šta si očekivao, da te sljedbenici Arkana i obožavatelji Ratka Mladića dočekaju kao heroja?“ – ali ni to nije tako jednostavno. Iako čovjek ne zna kad ga obuzima veća jeza i gađenje - kad na košarkaškoj utakmici iste te Crvene zvezde vidi ćelave, nabildane idiote, gole do pasa kako urlaju, ili kad gleda četničku ikonografiju Partizanovaca u kojoj dominiraju mrtvačke glave i prekrižene kosti. Gusti mrak. S blagim nijansama.

No, s druge strane, valja nešto i priznati. Izgleda da je većina u dvorani Aleksandar Nikolić prezrela Delije i njihov transparent te da su na kraju i Crvena zvezda i njeno novo pojačanje, Omić - pobijedili. Iako se s tim stvarima nikad ne zna, jer dovoljna je grupa idiota da upropasti cijelu stvar, još nešto treba priznati - košarkaški klub Crvena zvezda je jedan od najboljih sportskih brendova postjugoslovenske ere. Redovno igraju Euroligu, napravili su sijaset igrača koji igraju važne uloge u evropskim klubovima, a neki od njih su i u NBA. Ozbiljna franšiza, u vremenu u kojem nije lako zaraditi novce. I ozbiljan marketing. 

Alen Omić
Omiću je, očigledno, stalo da se skrasi u stabilnom i organiziranom klubu, pa je poslao i svoju poruku preko Instagrama (FOTO: Wikimedia/Ailura)

Čak i po Sarajevu, a naša je (klupska) košarka jadna da nikad nije bila jadnija, ima klinaca koji se furaju na košarkašku „Zvijezdu“ i znaju sve o njenim igračima – nekad Nedoviću, Marjanoviću ili Kaliniću, ili danas o Dangubiću, Laziću ili Bjelici. To može biti blesavo ponavljanje zabluda iz prošlosti, ali i ne mora: uostalom, nije li Elmedin Kikanović, krilni centar bosanskohercegovačke reprezentacije proveo četiri godine u Crvenoj zvezdi, gdje nikada nije imao problema s kakvim se susreo njegov četiri godine mlađi „zemljak“ Omić!? 

Dakle, u cijeloj stvari možda i ne treba tražiti dublje razloge o kojima se u normalnim zemljama ne misli: igračka sudbina tuzlanskog Slovenca koji je u posljednje tri godine promijenio čak četiri, a Zvezda mu je peti klub, pored igračke ravni, opterećena je i idiotlukom. Dakle, peta sreća. A Alenu Omiću je, očigledno, stalo da se skrasi u stabilnom i organiziranom klubu, pa je poslao i svoju poruku preko Instagrama. No, što bi mi u Bosni rekli niko ne zna gdje se krije nafaka. Kao što se i ne zna granica ludila u kojoj nekoj grupici bolesnika neće zasmetati jedan, a hoće drugi Balija, Hrvat, Šiptar: jer, ta zvijer jednom puštena, će uvijek ostavljati nešto za sobom. Bez obzira što je grupa delija, dovoljno hrabrih da izvjese transparent, poručila da će bojkotirati utakmice sve dok Omić bude igrao. Valjda, da ne kvare posao. 

Tri dana nakon utakmice s Olympiakosom, dvorana je bila praznija, biće da su Delije ispunile obećanje, Omić je igrao, i stvar je, zasad, prošla. Do kada će to trajati, nije jasno, ali čini se da su u Zvezdi izabrali da im je važnije imati mir u dvorani, nego nekoliko desetina onih koji sebe smatraju najžešćim navijačima. 

Delije
Dok igra "ko ne treba" na njih ne treba računati (SCREENSHOT: YouTube)

Inače, ovakve stvari nikada ne otkrivaju samo prirodu incidenta s kojim su povezane, nego su u njih obično upisani kodovi koji ih generiraju. Zasad, nije jasno u koju vrstu novog identiteta će mutirati dva najveća beogradska kluba - Partizan i Crvena zvezda - nakon što su „ovjerili“ nacionalni konsenzus utrkujući se ko će jače „opečatiti“ zalog kakav je, recimo, zakon o izjednačavanju partizana i četnika. Dakle, da li će i u budućnosti i koliki četnici biti zvezdaši i partizanovci? 

Istina i bog, nije tajna da su ljudi oko Aleksandra Vučića, uglavnom, zvezdaši, dok je nekadašnja, vlast Demokratske stranke bila naklonjenija Partizanu. Kao što se i ne može sakriti da se murali s istaknutim ljudima koji su bili navijači Partizana na beogradskim zidovima, prefarbavaju u crno, kako bi se dio povijesti zauvijek izbrisao. Pitajte, uostalom sadašnjeg selektora bosanskohercegovačke reprezentacije Duška Vujoševića kako je zbog svog dugog jezika i neblagonaklonosti prema favoriziranju Crvene zvezde bukvalno otjeran s Partizanove klupe, pa i iz Beograda. Kosmopolit, Jugoslaven starog kova, jednostavno nije mogao dalje nastaviti raditi u zemlji košarke! Šta onda mogu očekivati obični „igrači“ koji dolaze zaraditi kruh, kad je kruh otet onome koji je davao kruh!? Da im ispisuju da „Šiptar, Hrvat i Balija nisu njihova bratija“. Pa, ako ćemo pravo - i nisu. Košarkaška Zvezda će biti velika onoliko koliko je takve stvari ne mogu destabilizirati, i koliko ih mogne staviti pod kontrolu. Sve ostalo biće nastavak života (pre)duge laži kako je jugoslavenski sport bio veliki zahvaljujući Crvenoj zvezdi.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Hina

 

Anketa

Varga je otkazao tulum jer je shvatio da:

Kolumne

  1. OTETO IZ TMINE: Vojislav Šešelj na kratkom lancu

    19.04.2018.

    Bojan Tončić

    OTETO IZ TMINE: Vojislav Šešelj na kratkom lancu

  2. BURE BARUTA: Provozat ću se i ja, čim me malo prođe stid

    11.04.2018.

    Ahmed Burić

    BURE BARUTA: Provozat ću se i ja, čim me malo prođe stid

  3. "SLUČAJ ABORTUS": Budimo realni, tražimo bolje zdravstvo!

    30.03.2018.

    Nataša Škaričić

    "SLUČAJ ABORTUS": Budimo realni, tražimo bolje zdravstvo!

Lupiga predstavlja: Priče iz zagrebnog života

E-ciklopedija

  1. Povijesni put Hitlerove 'klonje'
  2. Yugo - urbana legenda
  3. Freedom Theatre (Teatar slobode)
  4. Japanske čestitke i razglednice
  5. Russellov čajnik

Recepti

  1. Domaći sok od bazge
  2. Burek (bosanski) za 1 odraslu osobu
  3. Drugačija svinjska jetrica
  4. Bosanska pogača
  5. Piletina u košuljici od sezama
Projekt se provodi uz pomoć:
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Agencija za elektroničke medije Grad Zagreb
Medijski partneri: Balkan Insight - Balkanska tranziciona pravda CINS - Centar za istraživačko novinarstvo Nezavisnog udruženja novinara Srbije