MINISTAR POLJOPRIVREDE POZVAO VLASNIKE PERADI DA SE NE OPIRU ZAŠTITNIM MJERAMA PROTIV PTIČJE GRIPE

Čobanković: Nećemo imati sentimenata ni milosti

Specijalci snajperima tamanili perad
nedjelja, 23.10.2005 21:35

Slavonci plakali za mrtvim kokošima
ponedjeljak, 24.10.2005 09:00

Ne znam jeste li imali prilike gledati “Bijeg iz kokošinjca”. Crtić je to o kokošima (ne baš pametnima) koje pokušavaju umaći od sudbine svake koke. Smiješna pripovijest o smiješnim kokama, no kako je krenulo još malo pa ćemo koke moći vidjeti samo na TV-u. Jer, neće ih biti na meniju, mama vam neće spravljati vaše omiljene pohano meso sa zelenom salatom i pireom, a i pržena krilca će biti samo lijepa uspomena iz nekog fast food restorana. Opaka ptičja groznica napada i naše koke, slavonske i zagorske. Istarske i dalmatinske.

Neću trošiti memoriju računala kako bih Vam ukazao na potrebu zaštite od ptičje gripe ili vas uputio u povijest ove moderne zarazne bolesti. To sve možete pročitati u dnevnim novinama bez da ih i kupite. Dovoljno je da na kiosku pogledate naslovnice. Poslije panike koju su izazvale, novine i TV sada pozivaju na odstrel. Naravno, u zaštiti ljudi mnogi će možda i pretjerati pa će tako gušiti koke, ustrijeliti koke, priklati koke, zakopati koke u masovne grobnice, a oni najodvažniji će koke usmrtiti snajperom.

No, nisam neki aktivist za zaštitu životinja pa ću i to ostaviti po strani da me ne bi zvali u neku emisiju da s moralne točke gledišta raspravljamo o humanom preseljenju koka u raj za koke. On vjerojatno izgleda tako da kad koka umre njezin duh lebdi iznad prevrnutog kamiona koji prevozi žito. I onda koka kljuca do vječnosti.

Prava namjera ove kolumne je ponovo vas upoznati s kokom, prijateljem čovječanstva. Ne znam jeste li upućeni, no u Hrvatskoj postoji koka tipa Hrvatica. Premda su neke poznate hrvatske koke na koki i premda su neke poznate hrvatske koke same izjavljivale za sebe da su velike Hrvatice, samo ova koka ima se pravo nazvati pravom Rvaticom. Naziva se još i Dudica (puno ime dakle: Koka Dudica Hrvatica), a rasprostranjena je na području Podravine, te manjim dijelom u Međimurju i Hrvatskom Zagorju.

Posebno se ističe otpornošću na bolesti i brigom za potomstvo te dobrom nesivošću i kvalitetom mesa. Uz dobru njegu i hranidbu, može snijeti i više od 200 jaja godišnje. Ovo je jedna od malobrojnih pasmina kokoši koja je zadržala instinkt za sjedenjem na jajima.

Dvjesto jaja ljudi! To je prava mala tvornica jaja koja ćemo ufrigati, skuhati i s kojima ćemo se tucati za Uskrs. Apeliram dakle da se zaštiti koka Hrvatica ili ako se već ne može spasiti njezina sudbina od opake bolesti, da se koki Hrvatici humano odredi kraj. Tko od vas nikad nije jeo piletinu neka baci kamen prvi.

Povijest svjetske kokoši seže u daleku 1795. godinu i od tada je gotovo nezamjenjiv dio ljudske povijesti. Navodno postoje dokazi o tome da su kokoši sudjelovale u mnoštvu izuma koje su promijenile tijek povijesti čovječanstva kao što su televizija, radio, mobilni telefon (!?), ink-jet printer (!!??), itd. Može li se još koja životinja pohvaliti takvim udjelom u razvoju svjetske povijesti. Sumnjam. Ako je to istina.

Stoga, volite vaše koke i ne dajte da ih masovno ukokaju. Ili barem ne dajte da ih nehumano ukokaju. Jednoga dana kad unucima budete pričali da je jednom bila životinja koju si mogao peći, kuhati, farbati joj jaja te puniti jastuke s njom, jamačno će pomisliti da je deda opet skrenuo. Ali vi ćete znati. Da je koka najbolje jelo. A pileća juha najbolja za prehladu.

PS. Najbolje radove na temu kako je koka sudjelovala u izmišljanju Ink jet printera nagrađujemo. Prva nagrada je cijelo pečeno pile s trešnjevačkog placa. Druga je McChicken menu iz dobrog starog mekdonaldsa, a treća je nagradno multipraktik kokošje pero za pisanje i škakljanje družice po guzici.

Radove šaljite na miro@lupiga.com