BAGATELIZIRANJE SEKSUALNOG NASILJA
BAGATELIZIRANJE SEKSUALNOG NASILJA: Mnoge žrtve ne progovore nikad

Mnoge žrtve ne progovore nikad

ritn by: Sofija Kordić | 29.11.2021.
BAGATELIZIRANJE SEKSUALNOG NASILJA: Mnoge žrtve ne progovore nikad
Najveću traumu mi je ostavio događaj iz 1993. godine nakon press konferencije ratnog zločinca Ratka Mladića i UN generala u Beogradu. Gomila kolegica i kolega se naguralo prema njima kako bismo mogli snimiti izjave. U jednom trenutku sam primijetila da američka kolegica koja je stajala do mene s izbezumljenim izrazom lica bježi iz gomile, a kad sam nakon toga osjetila da se netko trlja o moje tijelo, shvatila sam što je posrijedi. Ruka mi je makinalno poletjela prema osobi iza mene, ali taj netko, zadrigli gorostas iz Mladićeve pratnje mi je svom silinom stisnuo ruku, osjetila sam i pištolj na donjem dijelu leđa dok se i dalje trljao o mene, i onda mi je šapnuo u uho: „Samo pisni, zadaviću te ko tića. A kažeš li nekom gotova si, i ti i tvoji, lako ću vas pronaći.“ Nitko ništa nije primijetio, svi su bili okupirani Mladićem i UN generalom. Odgurnuo me poniženu, šokiranu i uplašenu. Pred očima mi je bila slika supruga, Hrvata u Beogradu u ratno vrijeme.

„Muškarac je po prirodi životinja, žene bi to morale imati u vidu i ponašati se u skladu s tim.“
„Seksualno nasilje ni u kom slučaju ne umanjujem, ali moramo se na njega naviknuti.“
„Pljesnuti podređenu po zadnjici je u redu, može to doprinijeti otopljenju odnosa na poslu.“

Sigurna sam da bi vam, recimo, od deset ponuđenih mogućnosti na posljednjem mjestu bila opcija da je ovo izgovorio vrlo popularni seksolog, ginekolog i sudski vještak. Osamdesetogodišnji Radim Uzel ove rečenice izgovorio je u prosincu prošle godine u razgovoru za češku internet televiziju DVTV na temu seksualnog uznemiravanja i nasilja.

Saznali smo da je Uzel, dok je radio kao ginekolog, na desetine medicinskih sestara pljeskao po zadnjici i da im je to bilo drago. Na opaske voditelja da se mnoge možda nisu htjele usprotiviti njemu kao nadređenom iz nelagode pa i straha od problema i od gubitka posla, odgovorio je da on kao čovjek s razvijenom socijalnom inteligencijom unaprijed zna kome to može uraditi i da bi one kojima se to ne sviđa sigurno reagirale. Voditelj je ostao bez teksta kad mu je Uzel rekao da njega, eto, uznemirava pogled na konobaricu u majici bez rukava s tetoviranom rukom kad mu nosi kavu i da je to po njegovom mišljenju slično uznemiravanje kao kad na ulici djevojčici od 14 godina netko vulgarno komentira grudi.

O suglasnosti partnera prije seksualnog čina izjavio je sljedeće: „Na kraju će to i ovdje završiti kao i u nekim kampusima u Americi. Kad student želi studentici skinuti grudnjak, mora doslovce dobiti suglasnost. Pitati za suglasnost je loš model seksualnog upoznavanja, kad sam ja bio mlad nitko nije pitao za suglasnost.“

Ovim riječima zaprepaštenog voditelja skoro da je izbacio iz stolice. Drugo je pitanje, pak, zašto takvom čovjeku uopće davati medijski prostor kad je dobro poznato i od ranije kakve stavove zastupa.

„Radim Uzel nije prvi koji u češkom društvu širi otvoreni šovinizam, mizoginiju i umanjuje značaj kaznenih seksualnih djela, ali je simbol takvog ponašanja“, izjavio je Kamil Fila, filmski kritičar i feminist, povodom serije tekstova koje o Uzelu piše za časopis „Heroine“. Medijski eksponirani seksolog u tim tekstovima ne figurira samo kao pojedinac već kao ilustracija ponašanja i razmišljanja većeg dijela češkog društva o seksualnom uznemiravanju i nasilju.

Radim Uzel
"Pitati za suglasnost je loš model seksualnog upoznavanja, kad sam ja bio mlad nitko nije pitao za suglasnost" - Radim Uzel (SCREENSHOT: DVTV)

U češkoj javnosti je nakon proljetnog skandala u kojem je bio umiješan izuzetno popularni mladi opozicijski političar Dominik Feri, optužen od nekoliko djevojaka za seksualno uznemiravanje, nasilje i silovanje, ove jeseni tema seksualnog nasilja ponovno u središtu pozornosti. Najprije je izašlo u javnost da je otkaz dobio zamjenik glavnog urednika popularnog portala seznamzpravy.cz, Jiří Hošek zbog seksualnog uznemiravanja kolegica. Slao im je poruke sa slikama svog ukrućenog penisa. Ispostavilo se da je slične stvari radio godinama sve dok se nije našla kolegica koja se suprotstavila svom strahu od gubitka posla, svom nadređenom, njegovim prijateljima u upravi i kolegicama koje bi odmahnule rukom i govorile, „ma pusti to, on je jednostavno takav.“

Hošek je objavio tweet u kojem priznaje da je seksualno uznemiravao kolegice, da im se ispričava i da će potražiti stručnu pomoć. Na društvenim mrežama su ga muškarci listom ohrabrivali, žrtve je rijetko tko spominjao.

Nedugo nakon toga kao bomba odjeknula je vijest da je jedan od najuglednijih čeških psihijatara, 73-godišnji Jan Cimický kojeg je predsjednik Zeman ove godine namjeravao nagraditi medaljom zasluga za narod, optužen od strane velikog broja žena, većinom njegovih pacijentica, za seksualno uznemiravanje i nasilje. 

Nakon što je kabinet predsjednika objavio listu ovogodišnjih laureata, pjevačica i glumica Jana Fabianova odlučila je istupiti u javnost, prestati s dugogodišnjom šutnjom, jer nije mogla podnijeti da nasilnik dobije medalju za zasluge. Optužila je Cimickog za seksualno nasilje dok je bila njegova pacijentica prije dvadeset godina. Nakon toga lavina. Na desetine bivših pacijentica počelo se javljati s optužbama na račun svog bivšeg psihijatra. Iskazi su jezivi. Od seksualnog uznemiravanja preko fizičkog nasilja u ordinaciji za vrijeme terapije. Cimický je izjavio da je neće preuzeti, ali da nije kriv ni za šta. 

Dominik Feri
Dominika Ferija više je žena optužilo za seksualno uznemiravanje i silovanje (FOTO: Facebook/Top09)

Prpošni seksolog Uzel je nakon prvih optužbi na račun psihijatra Cimickog, inače svog prijatelja izjavio: „Tako nešto čujem prvi put i skoro da me to nasmijalo.“ 

Nema boljeg primjera za bagateliziranje seksualnog nasilja od ovog. Zamislite kakav to odjek ima, i koliko djevojaka i žena će nakon ovakvih izjava odustati od istupanja u javnosti sa svojim traumama. Indikativno je i to da je 1996. godine, dok je Cimický bio primarius na odjelu jedne praške psihijatrijske klinike, morao napustiti svoju poziciju i bolnicu zbog nekoliko prijava članova obitelji pacijentica o nedoličnom ponašanju prema njima. Ništa se nije poduzelo, dapače, otvorio je privatnu kliniku.

U knjizi „Seksualni mitovi i praznovjerja“ njegov prijatelj Uzel o seksualnom nasilju piše i ovo: „I na kraju, ruku na srce, nisu li zaista nekad krive žene same zbog svoje lakomislenosti?“ 

A u čemu se sastoji lakomislenost djevojaka i žena koje zbog depresije, anksioznosti i ostalih psihičkih problema dolaze kod psihijatra potražiti pomoć? 

Predsjednik Češke liječničke komore, Milan Kubek, nakon skandala je izjavio da komora nikad nije primila nikakvu žalbu u vezi s ponašanjem Cimickog i da bi se žrtve morale javiti odmah nakon nasilnog čina. Kada čelni čovjek liječničke komore ne razumije mehanizam koji sprječava žrtve da izađu u javnost i kada se tome čudi i u slučaju psihijatrijskih pacijentica gdje je neravnoteža moći između njih i psihijatra ekstremna onda se ne treba čuditi da sustav zaštite žrtava ne funkcionira. Svaka od napadnutih žena se pitala: kome će policija, sud i javnost povjerovati, uglednom psihijatru ili nepoznatoj ženi s psihijatrijskom dijagnozom?

Mnoge žrtve su zbog ovakvog pristupa seksualnom nasilju uvjerene da su same krive jer su imale kratku suknju, dubok dekolte, bile pripite, same u kafiću … A kad ugledni seksolog, ginekolog i sudski stručnjak piše i govori o ženskoj lakomislenosti i da su po prirodi muškarci predatori a žene lovina, što ti je kao lovini činiti? Šuti, sklanjaj se, ne izazivaj, pokrij se ušima, ne talasaj, i drugi put pazi. To je matrica kojoj smo izloženi od djetinjstva.

Seksolozi mlađe generacije ograđuju se od izjava Uzela. Problematično im je što djeluje kao sudski vještak, a nema iskustva u struci, tj. nije radio s devijantnima već samo kao ginekolog. Pitanja rodnih stereotipa, neravnopravnosti, seksualnog uznemiravanja i nasilja se u Češkoj omalovažavaju i u medicinskoj struci i općenito u društvu, tvrdi David Marx, češki stručnjak za kvalitetu i sigurnost u zdravstvu.

Prema stručnjacima Instituta za seksologiju svaka deseta žena u Češkoj je žrtva seksualnog nasilja. Kontaktno seksualno uznemiravanje doživi svaka treća žena. Verbalno poniženje sa seksualnim kontekstom i opscene gestikulacije skoro svaka. U Češkoj se dogodi oko 12.000 silovanja godišnje, a samo se oko 600 slučajeva prijavi. Pretprošle godine je tek 78 od svih prijavljenih završilo uspješnim kaznenim procesom. Polovica optuženih dobije uvjetne kazne jer su zakoni zastarjeli i tumače silovanje na pretpostavkama upotrebe nasilja, a ne kao seks bez pristanka.

No means no
Svaka od nas je nebrojeno puta doživljavala seksualno nasilje i verbalno i fizički (FOTO: Pixabay)

Usprkos takvim brojkama Radim Uzel desetljećima nesmetano širi i zabavlja publiku gomilom verbalnih i pisanih stereotipa te gluposti koje kod njegovih kolega izaziva stid. Polovicu iskaza u #MeToo kampanji je nazvao izmišljotinama: „Neka žena je htjela postati slavna glumica, režiser joj je stavio ruku na butinu, tada joj to nije nimalo smetalo. Naprotiv bilo joj je drago što joj je posvetio pažnju.“ 

Posljednjih osam godina Uzel je izdao četiri knjige, jedna nosi naziv „Napaljena životinja“. Tragično je da ginekolog i seksolog ne razumije da priča o silovanju u kontekstu toga kako ga je žena trebala izbjeći vodi samo tome da se žrtve osjećaju krive. Uzel zaboravlja i da se većina seksualnog nasilja, posebno silovanje, odigra među ljudima koji se dobro poznaju, te da su njegove teze o lakomislenosti žena i savjeti kako ne izazvati „životinju“ u najmanju ruku uvredljive i bizarne. Kada ga je nekoliko nevladinih organizacija prijavilo komori da svojim izjavama u javnosti umanjuje seksualno nasilje čime krši principe liječnike etike, žalba je odbačena apsurdnim pozivanjem na slobodu govora. 

Posebna priča je i kad se o nasilju nad ženama govori u kontekstu humora, viceva i izrugivanja s najviših političkih mjesta. Za vrijeme predsjedničke predizborne kampanje 2013. godine sadašnji predsjednik Miloš Zeman poručivao je svom protukandidatu Karlu Schwarzenbergu (potomak plemićkog roda Schwarzenberg) da „zemani“ (pripadnici češkog nižeg plemstva) nisu bilo „tako degenerirani kao aristokratski prinčevi, jer nisu imali pravo prve noći i morali su trošiti energiju na silovanje.“

Osim priglupih i prizemnih doskočica tipa kako bi htio biti sapun u tuš kabini Claudije Schiffer ili s njom kopulirati u paklu, nerijetko je vrijeđao žene. Prilikom gostovanja na radio stanici nacionalne frekvencije, govoreći o zatvaranju članica Pussy Riot nazvao ih je pornografskom skupinom, devijantnim damama, a o njihovim radu je rekao: „p..ka ovamo, p..ka tamo.“

Kamil Fila tvrdi da je ključna komunikacija, drugačiji seksualni odgoj u školama i medijski odgoj, jer je nedovoljno računati na to da će mladi sve o seksu saznati od obitelji ili u školi gdje se seksualni odgoj svodi na biološke i anatomske teme. Neki se oslanjanju samo na ono što vide u filmovima i u pornografiji gdje su zlostavljanje i nasilje često prikazani kao normalna pojava. Očito je da obrazovanje iz oblasti seksualnog uznemiravanja trebaju i medicinski djelatnici, i mnoge druge profesije. Svojedobno smo na Radiju Sloboda Evropa imali seminare na temu seksualnog uznemiravanja nakon suspenzije dvoje kolega. Većina muških kolega se s tim šegačila.

Svaka od nas je nebrojeno puta doživljavala seksualno nasilje i verbalno i fizički, neželjene dodire od nastavnika, liječnika, profesora, kolega, poslodavaca, na plesnom podiju, od nepoznatih ljudi u prijevozu, dućanima. I mnoge od nas su dugo šutjele jer smo podsvjesno znale što nas čeka kad progovorimo. A zamislite tek silovanje! Prijateljica na ekskurziji se grupi od nas četiri prijateljice iz razreda (imale smo 18 godina) povjerila da ju je sa 14 godina silovao očev prijatelj. Šutjela je četiri godine. Neke žrtve ne progovore nikad. 

Nakon odvratnih iskustava sa seksualnim uznemiravanjem u osnovnoj školi i gimnaziji dugo nisam podnosila da mi se udvaraju stariji od mene, sve sam ih smatrala potencijalnim nasilnicima. Na fakultetu me profesor presreo u uskom hodniku, pritisnuo uz zid svojim tijelom i usput kritizirao što ne idem na mitingu istine Slobodanu Miloševiću.

Najveću traumu mi je ostavio događaj iz 1993. godine nakon press konferencije ratnog zločinca Ratka Mladića i UN generala u Beogradu. Gomila kolegica i kolega se naguralo prema njima kako bismo mogli snimiti izjave. U jednom trenutku sam primijetila da američka kolegica koja je stajala do mene s izbezumljenim izrazom lica bježi iz gomile, a kad sam nakon toga osjetila da se netko trlja o moje tijelo, shvatila sam što je posrijedi. Ruka mi je makinalno poletjela prema osobi iza mene, ali taj netko, zadrigli gorostas iz Mladićeve pratnje mi je svom silinom stisnuo ruku, osjetila sam i pištolj na donjem dijelu leđa dok se i dalje trljao o mene, i onda mi je šapnuo u uho: „Samo pisni, zadaviću te ko tića. A kažeš li nekom gotova si, i ti i tvoji, lako ću vas pronaći.“ 

Nitko ništa nije primijetio, svi su bili okupirani Mladićem i UN generalom. Odgurnuo me poniženu, šokiranu i uplašenu. Pred očima mi je bila slika supruga, Hrvata u Beogradu u ratno vrijeme. Nikom nisam ništa rekla. Suprugu tek nakon par mjeseci kad smo otišli u Prag.

Češki pravnik i instruktor samoobrane Pavel Houdek godinama piše o seksualnom nasilju i posljedicama koje ostavlja na žrtve. Nedavno je u članku za „DenikN“ poručio muškarcima: „Ne držite stranu agresorima i nasilnicima, podržite one kojima su nanijeli zlo, pa i onda kada je nasilnik vaš najbolji prijatelj. Ne umanjujte značaj situacije sramotnim šalama i ne ublažavajte je izdižući nasilnika jer je uspio složiti dvije rečenice isprike“.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Flickr/RichartPotts

 

Anketa

Varga je otkazao tulum jer je shvatio da:

Kolumne

  1. UZ ODLAZAK VLADIMIRA MATIJANIĆA: Ostajemo usamljeniji pred bagrom

    05.08.2022.

    Jerko Bakotin

    UZ ODLAZAK VLADIMIRA MATIJANIĆA: Ostajemo usamljeniji pred bagrom

  2. PRESTANIMO SE LAGATI: Odavno živimo u aparthejdu

    23.07.2022.

    Marko Tomaš

    PRESTANIMO SE LAGATI: Odavno živimo u aparthejdu

  3. PREDRAG FINCI: Bjegunci

    20.07.2022.

    Predrag Finci

    PREDRAG FINCI: Bjegunci

Lupiga predstavlja: Priče iz zagrebnog života

E-ciklopedija

  1. Povijesni put Hitlerove 'klonje'
  2. Yugo - urbana legenda
  3. Freedom Theatre (Teatar slobode)
  4. Japanske čestitke i razglednice
  5. Russellov čajnik

Recepti

  1. Domaći sok od bazge
  2. Burek (bosanski) za 1 odraslu osobu
  3. Drugačija svinjska jetrica
  4. Bosanska pogača
  5. Piletina u košuljici od sezama
Projekt se provodi uz pomoć:
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Agencija za elektroničke medije Grad Zagreb
Medijski partneri: Balkan Insight - Balkanska tranziciona pravda CINS - Centar za istraživačko novinarstvo Nezavisnog udruženja novinara Srbije