Razumni znaju da promaja postoji
Više od 25 godina na svakome početku lita dolazin u neviđene sukobe s najbližom okolinom, pa čak i s vlastitim potomstvom koje me javno sprda i smije mi se naglas...
Ima li propuha? Normalno da ima, reći će svatko razuman i dovoljno senzibilan da je u stanju skužnit da mu nešto lazi po vratu dok sidi na kauču ili mu puni uvo dok kuva ručak u kužini u kojoj je otvoren prozor, ako je prozor otvoren u bilo kojoj drugoj prostoriji koja se nalazi na suprotnoj strani od kužine.
Promaja je veliko zlo. Znan to iz najranijeg djetinjstva i sićan se matere koja se od Pelješca do Splita u našen fijatu iljadutrista vozila sa šudaron na glavi jer je ćaća tvrdija da propuh ne postoji i drža obe prednje ponistre otvorene, iako smo se sestra i ja na stražnjem sjedalu vozile izložene životnoj opasnosti da nas struja zraka ne izvuče kroz prozor. Dobro, ja više nego ona, ali, čisto zbog kilaže. (Skužaj Dube, to ti je zato jer si mi jučer poslala sliku sutona na Marjanu da mi vadiš džigericu!) Materina patnja kulminirala je jednoga lita kad je zbog te iste promaje završila na infektivnom odjelu bolnice u Dubrovniku.
Znan, znan, sad ćete mi reć da je upalu mozga bidna žena dobila zbog virusa ili bakterije. U to su nas prvo pokušali uvirit i likari, ali su na kraju svi, off the record, priznali da joj je promaja napuvala glavu. Nego šta? Mi smo odma znali.
Kad smo je poluživu nakon dvi sedmice prebacili u zagrebačku bolnicu, promaja se odjednom prestala spominjati i zagrebački doktori ni u najluđem snu nisu tili razgovarat o mogućnosti da je strujanje zraka pokrenulo bolest.
Ok, možda se promaja zaustavlja na Svetom Roku, možda vi stvarno mislite da ona ne postoji, kao što misli muž jedne naše kolegice – inače Amerikanac, koji je o svom sukobu zbog promaje s vlastitom punicom napisao članak koji ga je učinija slavnim.
Ali, skužajte, stvarno ne razumin zašto bi jedan Amerikanac ili Zagrepčanin mjerodavno tvrdija da propuha nema ako je toliko nas koji bi stavili glavu na panj da dokažemo istinu. A istina je: ne samo da ga ima, nego je promaja veće zlo od svake bolesti, jer je nevidljiva, na prvu ugodna i još su nas doveli u situaciju da se moramo pravit da je ne ćutimo da ne bi ispali primitivni i neobrazovani, jer, ka, u čemu je razlika između promaje i vitra.
E pa, ako je neko odrasta na vitru, onda smo to mi, a ne Amerikanci ili doktori iz Zagreba. Ako je nekoga propuvala bura i napuvalo jugo, onda smo to opet mi. Ali, od toga nas nije bolila glava, nismo dobili upalu mozga, ni uva, ni sinusa, ni grla. Od vitra nan se nije začepija nos niti nan se ukočija vrat i škina. A zašto? Zato jer se to događa samo od promaje.
Šta se tiče onoga Amerikanca, ja bi njemu mogla reć da ne postoji noć vištica i da ja ne bi izila onu tenksgivig tuku da mi plate u zlatu. Ali, u duhu uvažavanja različitosti, ja to ne smin napravit. A protiv promaje danas može svaka šuša.
Lupiga.Com via Forum.tm
Naslovna fotografija: pixabay.com
NONO, kultura tijela ti je nula, pojma nemaš. Vrat se može ukočiti zbog hladnih mišića, ali samo ako si na umjetno izazvanom propuhu. Ako te šiba vjetar vani, nema tih problema, sasvim su drugi problemi u pitanju.
Ako propuh nema veze, onda objasni kada se vježba u vrućem prostoru, zašto nema ozljeda? Postoji tzv."vruća" hatha-yoga, starodrevna indijska (hinduistička) plemenita vještina. Vježba se u jako zagrijanoj prostoriji tijela zagrijanog uljem, i gle čuda, tako vježbači postižu ekstremnu gipkost i nema ozljeda. Južnoindijska borilačka vještina kallaripayattu, vježba se tako da se u prostoriji pali vatra, oni namažu uljem i krene vježbanje. Ne zaboravimo da je tamo na indijskom jugu vječno ljeto, pa ipak za tu disciplinu koriste, ponekad, zagrijani prostor. Tako postižu ekstremnu gipkost i to bez ozljeda, a da je bilo propuha, hm, govno bi im se stislo, a ne samo mišići.
NONO, pojma nemaš.