„Tuzlanski univerzitet prvi se u BiH, kako su se voljeli hvaliti njegovi rektori i drugi univerzitetski moćnici, reformirao po pravilima Bolonjskog procesa. A radi se o tome da je u ovdašnjoj univerzitetskoj i društvenoj praksi Bolonjski proces shvaćen kao centralizacija univerziteta i samim tim davanje što veće količine akademske i s njom tijesno skopčane političke moći rektoru i njegovom upravljačkom timu“, piše Enver Kazaz za portal Prometej.ba, objašnjavajući kako su u Bosni i Hercegovini zagovornici Bolonjske reforme, uglavnom osobe bliske nacionalističkom aparatu u vlasti, tu reformu izdigli na razinu nedodirljive ideološke naracije i pretvorili je u veliki politički mit o uspjesima akademske zajednice. 

Kazaz zaključuje da je rezultat svega toga destrukcija visokog obrazovanja u BiH, inflacija diploma, komercijalizacija visokog školstva, te njegova izravna ideologizacija i politizacija, pri čemu je stvorena nova klasa akademika koja se izravno uključila u nacionalistički ideološki aparat i umjesto nauke na univerzitet unijela nacionalističke interpretacije društva, povijesti, kulture, da bi na koncu klerikalizirala visoko obrazovanje.

"Rezultat svega toga je destrukcija visokog obrazovanja u BiH, inflacija diploma, komercijalizacija visokog školstva, te njegova izravna ideologizacija i politizacija" - Enver Kazaz (FOTO: Lupiga.Com)

„Otpor takvoj Bolonjskoj reformi na tuzlanskom univerzitetu bio je izuzetno jak, ali on nije mogao zaustaviti unutarnju destrukciju akademskog polja. Tu destrukciju su izvršili ponajprije i ponajviše sami profesori, članovi nacionalističkih političkih partija, prikrivajući pri tom svoje mediokritetstvo parolama o ljubavi prema naciji i nacionalnoj žrtvi u proteklom ratu“, objašnjava Kazaz navodeći da se ozbiljne profesore i znanstvenike progoni, a pokretač progona je SDA, stranka koja odlučuje o akademskom životu i smrti, „smišljajući najpoganije intrige, otvoreno lažući i podvaljujući“.

„Takva vrsta ideološke zloupotrebe univerziteta od strane SDA prisutna je od rata na ovamo, a njen zloćudni vrhunac jeste konstrukcija novog oblika bošnjačkog nacionalnog identiteta zasnovanog na arhaizaciji, getoizaciji, fobizaciji, klerikalizaciji i sličnim procesima koji su Bošnjake vratili u predmoderno doba i u konačnici ih pretvorili u vlasništvo političke oligarhije okupljene oko Izetbegovića. Naravno, identičan slučaj je i sa univerzitetima pod kontrolom srpske i hrvatske političke oligarhije, pa se može reći da je na principu spojenih posuda nacionalizam u BiH univerzitete pretvorio u uniZVERitete, a sveučilišta u sveMUČilišta“, piše Kazaz, dodajući kako je važno primijetiti da se tuzlanski profesori bore protiv političkih moćnika koji sastanče s rektorom i traže da se podobni ljudi kadroviraju, dok je, kaže, sarajevski univerzitet izgubio institucionalnu autonomiju te su na njemu vlastodršci dobili većinu u Upravnom odboru i sad „harače do mile volje“.

„Zato i jest Tuzla mjesto univerzitetskog otpora, a Sarajevo kapitulacije univerziteta pred vlastodržačkim moćnicima“, zaključuje Kazaz.

Cijeli tekst možete pročitati na ovom linku.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: liberiamo.it