SUHA TRAVA
Kino
REDATELJ: NURI BILGE CEYLAN

Sporovozna priča o ljubavnom trokutu na rasporedu HRFF-a

ocjena: Zvjezdica_vatrena Zvjezdica_vatrena Zvjezdica_vatrena | godina: 2023. | trajanje: 197 minuta
uloge: Deniz Celiloglu, Merve Dizdar, Musab Ekici, Ece Bagci
žanr: slow cinema drama
scenario: Nuri Bilge Ceylan, Ebru Ceylan, Akin Aksu
redatelj: Nuri Bilge Ceylan
ritn by: Marko Stojiljković | 05.12.2023.
SUHA TRAVA: Sporovozna priča o ljubavnom trokutu na rasporedu HRFF-a
SUHA TRAVA: Sporovozna priča o ljubavnom trokutu na rasporedu HRFF-a
Ove godine primjetan je trend u kinematografiji - kako onoj „mainstream”, tako i kinematografiji koja nosi odrednicu festivalske ili „arthouse” - da filmovi traju blizu ili preko tri sata, najčešće bez ikakvog opipljivog opravdanja. Potpisnik ovih redaka ga je samo za jedan film tog formata uspio naći, i to tek donekle, budući da film (koji ipak nije predmet ovog teksta) može biti i upola kraći i dvostruko duži, a da se ipak ništa u njegovoj percepciji ne promijeni. Razloga se, međutim, može naći, i oni su različiti. Neki od „osumnjičenih” su jednostavno pretrpani, pa ih ni relativno živahan tempo ne može do kraja iskupiti, a drugi su jednostavno – spori. Kada smo kod sporih filmova (čak je i odrednica „slow cinema” legitimna i neki filmski autori je s ponosom nose), ne smijemo zaobići činjenicu da je ove godine takav film izbacio i jedan od doajena „žanra”, turski autor Nuri Bilge Ceylan.

„Suha trava“ („About Dry Grasses“) je premijerno predstavljen u Cannesu, pa je nakon duge festivalske turneje od Karlovyh Vary nadalje, preko Sarajeva, konačno pristao i u Zagrebu na Human Rights Film Festivalu. Zagrebačka publika ovaj će film imati prilike pogledati u dva termina – u četvrtak i u subotu. Obje projekcije održat će se u Kinoteci, prva s početkom u četvrtak u 19 sati, a druga u subotu u 15:30. Ulaznice su za ovaj film, kao i u ostalom za sve projekcija festivala koji nam donose Multimedijalni institut društveno-kulturnog centra MaMa i Udruženje za razvoj kulture (URK) kluba Močvara – besplatne.

PRIČE O LJUDSKIM PRAVIMA: Sjajni filmovi, a ulaznice besplatne

Ukratko, radi se tu o filmskom triptihu smještenom na istok Anadolije koji počinje kao studija karaktera jednog nezadovoljnog učitelja, ne bi li nakon incidenta krenuo putem procedurala, pa se na kraju pretvorio u priču o ljubavnom trokutu. Suha trava iz naslova se spominje i pokazuje samo u epilogu, dok većinu vremena možemo promatrati snježnobijele predjele.

Detaljnije, naš anti-junak Samet (Celiloglu) „guli” već četvrtu godinu obaveznog državnog namještenja u zabitom selu, dok sanja o premještaju u Istanbul. On je nastavnik likovne kulture, osoran i prema učenicima i prema svojim kolegama iz dubokog uvjerenja da je bolji i od jednih i od drugih. Izuzeci su donekle njegov cimer i kolega Kenan (Ekici), te učenica-miljenica Sevim (Bagci). Incident s neadresiranim ljubavnim pismom nađenim u Seviminoj torbi prilikom rutinske kontrole brzo eskalira u njegov sukob sa sredinom i rezultira prijavom protiv njega za nedolično ponašanje prema učenicima, odnosno učenicama. Prijava je možda pretjerana, ali nije striktno neutemeljena, no za Sameta je najvažnije to što može utopiti sve njegove nade za premještaj. 

Međutim, poznanstvo s Nuray (Dizdar), nastavnicom smještenom u obližnji gradić za koju i on i njegov cimer Kenan gaje određeni interes, možda otvara novu perspektivu za njega. Naime, Nuray je modernija, obrazovanija i elokventnija od okruženja u kojem se nalazi, ali to nije ono što joj može osigurati „transfer”. Ona ima hendikep, izgubila je nogu u terorističkom napadu, a to djeluje kao nešto s čime Samet može računati u budućnosti.

Ceylan je i ranije preferirao spori ritam, ali se u svojim ranijim radovima oslanjao uglavnom na vizualna izražajna sredstva, prije svega na fotografiju i kompoziciju kadra, ne bi li bez suviše riječi studirao tursko društvo raspeto između položaja muškaraca i žena, bogatih i siromašnih, grada i sela, tradicije i moderniteta. Ovo mu je, pak, već treći igrani film u nizu u kojem mu kao glavno izražajno sredstvo služi dijalog, a kao uzor ruski pripovjedač i dramski pisac Anton Pavlovič Čehov. Većina scena su duge, relativno statične i dijaloške, s time da ovdje imamo nešto viši emocionalni registar nego u njegovim ranijim filmovima „Winter Sleep“ i „The Wild Pear Tree“, a i redatelj je voljniji „izaći van” i počastiti nas surovim, ali impozantnim pejzažom ili kadrom iz vozila u pokretu, ili, pak, fotografijom u fotografiji, budući da je protagonist hobi-fotograf.

Čini se, pak, da je najveći problem filma upravo protagonist, unekoliko privilegirani muškarac koji čak nije ni svjestan svoje privilegije. Ceylan također kroz cijeli film inzistira na njegovoj perspektivi i čak ga direktno smješta pod taj natpis u ključnoj dijaloškoj sceni. Ali, takav lik je zapravo „ceylanovski” tip kojeg smo imali prilike vidjeti u prethodnim autorovim radovima, pa samim tim ni njegova perspektiva stanja stvari nije nešto novo i neviđeno. Dodajmo tomu i neke upitne redateljske odluke, prije svega u domeni montaže koju Ceylan supotpisuje s Oguzom Atabasom, poneki nelogičan nagli rez ili promjenu ritma, pa čak i jedno ničim izazvano obraćanje publici, dakle određenu neurednost koja Ceylanu nije bila svojstvena.

Srećom, gluma u filmu je prvoklasna, naročito u slučaju Merve Dizdar u ulozi Nuray koja je za svoje ostvarenje nagrađena i u Cannesu. Njena prezentnost na ekranu je unikatna, pa glumica zapravo „sidri” film. Ostali ustvari imaju nešto lakše zadatke, ali je kod Deniza Celiloglua primjetna transformacija u stavu glumca prema liku kako film odmiče, što je svakako interesantno. 

Opet, opravdava li to sve to trajanje filma od preko tri sata kada bi se sve to moglo zapakirati na 90 minuta ili manje? Ceylan nikada nije pretjerano mario za ekonomiku pripovijedanja, i u svojim proširenjima perspektive je ponekad znao ostaviti ponešto doista vrijedno naše pozornosti. Je li to i ovdje slučaj? Da, ali pitanje omjera između truda i nagrade ostaje otvoreno ...

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: About Dry Grasses

 

Anketa

Varga je otkazao tulum jer je shvatio da:

Kolumne

  1. LEKSIKON MARKA TOMAŠA: Glogov kolac za Gogolja

    19.02.2024.

    Marko Tomaš

    LEKSIKON MARKA TOMAŠA: Glogov kolac za Gogolja

  2. PROŠLOST JE ČINIO LAKŠOM: Pera Luković - inženjer na privremenom radu u novinarstvu

    13.02.2024.

    Bojan Tončić

    PROŠLOST JE ČINIO LAKŠOM: Pera Luković - inženjer na privremenom radu u novinarstvu

  3. HIP HOP LELEK: Upotreba djeteta za patriotske psihoze

    01.02.2024.

    Brano Mandić

    HIP HOP LELEK: Upotreba djeteta za patriotske psihoze

Lupiga predstavlja: Priče iz zagrebnog života

E-ciklopedija

  1. Povijesni put Hitlerove 'klonje'
  2. Yugo - urbana legenda
  3. Freedom Theatre (Teatar slobode)
  4. Japanske čestitke i razglednice
  5. Russellov čajnik

Recepti

  1. Domaći sok od bazge
  2. Burek (bosanski) za 1 odraslu osobu
  3. Drugačija svinjska jetrica
  4. Bosanska pogača
  5. Piletina u košuljici od sezama
Projekt se provodi uz pomoć:
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Agencija za elektroničke medije Grad Zagreb
Medijski partneri: Balkan Insight - Balkanska tranziciona pravda CINS - Centar za istraživačko novinarstvo Nezavisnog udruženja novinara Srbije