Tko tebe kamenom ti njega kruhom, postulat je na koji su veliki štovatelji kršćanskog nauka zaboravili. Kao od šale i kao da nikad nisu ni čuli za Isusa Krista, jučer su se armenski i grčki svećenici zvjerski pošibali na jednom od kršćanima najsvetijih mjesta – u crkvi Svetog groba u Jeruzalemu, gdje je, vjeruju kršćani, pokopan Isus Krist. Na njihovu žalost i sramotu, okršaj u vidu šaketanja, cipelarenja i inog javašluka, snimile su kamere i Lupiga zasigurno neće propustiti ovakvu jedinstvenu priliku da vam pokaže kako to čine oni koji svjetini poručuju 'voli bližnjeg svoga'

Ove subote, točno u podne, održat će se na glavnom zagrebačkom trgu koncert za Luku Ritza, pod nazivom "Svačije je pravo živjeti" - kako je to Luka napisao u svom pismenom radu godinu prije tragične smrti koja ga je zadesila i ostavila nas nijemima. Kako je ovo dijete za sobom ostavilo toliko univerzalnih poruka, njegovi roditelji i prijatelji, ali i svi koji su se osjetili dotaknutima tragedijom obitelji Ritz, odlučili su nastaviti tamo gdje je Luka zaustavljen i poslati poruke ljubavi, nenasilja i obitelji kao stupa zdravog društva

“Edukacija žena je zlo Zapada, njihovim televizijama je mjesto u paklu. Žene su po prirodi bludne i mora ih se obrezivati, a muškarci moraju pustiti brade da rastu”, riječi su Maulana Fazullah, čija radijska stanica pokušava promijeniti budućnost Zapada, gdje se posljednje vrijeme radikalni islamisti koriste pravnim sustavom kao načinom mijenjanja ustroja stare Europe. Takvo što učinio je i odvjetnički vježbenik Mohammed Enait, koji se odbio ustati prilikom ulaska sudaca u roterdamsku sudnicu, čime je pokrenuo lavinu diskusija

Svemu dobrom dođe kraj, pa tako ni ne čudi da je Zagreb Film Festival, na žalost nekolicine Lupeža, zatvorio svoja vrata. Godine su učinile svoje pa je tako na šestom izdanju ZFF-a zabilježen najmanji broj Lupeža, a neki, kao što je to primjerice Riječni rak, svoje akreditacije nisu niti podigli. Sve u svemu, pogledalo se nikad manje filmova, ali za promjenu smo napokon uspjeli vidjeti jedan pobjednički film na ZFF-u

I u danu kad su automobili s novinarima letjeli u zrak, a premijer uz smiješak govorio naciji kako još nije došlo doba za izvanredno stanje, Zagreb Film Festival bio je najvrjednija oaza dobra u ovoj suludoj metropoli. Šteta je samo, što taj tjedan svake godine traje sve kraće, ili su samo oni obični dani, za kojih se ubija, mlatara, divlja, krade i laže, sve duži i duži. Ovo je priča o stanovitom S. P. (40), kojeg je posjet ZFF-u, slikovito rečeno, uskrsnuo. Ovo je priča o ranim četrdesetima i odluci da se dogodine svakako i opet mora na ZFF

Zagrebačkoj policiji gori pod nogama, nakon što je posljednjim u nizu bestijalnih ubojstava dobrano poljuljan osjećaj sigurnosti kod većine građana (onaj drugi, manji dio još uvijek misli da se takve stvari događaju samo 'drugima'). Nakon smaknuća Ive Pukanića i 'koleteralne' žrtve, Nikole Franića, policiji je 'prisjeo na muku' i nepoznati šaljivdžija koji je jednom fotomontažom pokušao sugerirati policiji rješenje problema