
Čudesni svijet univerzitetskog privatluka by Boris Dežulović
„Lokalni lola iznajmi zgradu kakvog propalog poduzeća i dovede iz grada dva-tri profesora pod uvjetnom kaznom, pa dade izraditi fotografiju s rektorskim lancem i neonsku firmu za Univerzitet, kršten obično nekakvim zvučnim engleskim nazivom s duplim ve i ipsilonom, ili pak po gazdi rektoru. Ne zna čovjek iz daleka je li to univerzitet ili pizzerija. Što, najzad, nije čuditi, jer ih otvaraju otprilike isti ljudi“, piše Boris Dežulović u novoj kolumni za Oslobođenje zaključujući da danas nema sela bez Univerziteta. Radi se, po našem sudu, o jednom od njegovih boljih tekstova u zadnje vrijeme