Aj fala ti bože da je Hajduk pobjedija onoga Anderlehta, sad valjda neće bit cipačine po gradu, osim ako Belgijanci ne odluču vratit Torcidi za one njihove šta su ih Torcidaši jutros nacipali. Nije to baš lipo, nacipat ljude, ali opet, razumin i Torcidu - ka da je lako podnit da po gradu na dan utakmice odaju i judi koji ne navijaju za Hajduk.

Piše u novinaman da je privedeno 13 Splićana, zbog narušavanja javnog reda i mira. Malo su se napenalili na Belgijance, i to mi je jasno. Ali mi nije jasno zašto su Splićani tin Belgijancima oteli – patike? Kad san to čula, prvo san pomislila da su nesritni Belgijanci možda nosili patike plave boje, a plava boja isprid jednog pravog Torcidaša ti je ka crvena krpa isprid bika, jel'.

Zna se da, ako neko oće u Splitu, inače mirojubivon mediteranskon gradu, stoposto najebat, to je ta kombinacija – na dan utakmice između Hajduka i Anderlehta šetat po gradu sa šalovima Anderlehta i patikama od Dinama. Mislin, na to bi svako popizdija. Ko ih ne bi nacipa.

Samo san mozgala koju gospu će Torcidi patike? Ako su stvarno bile plave boje, možebitno su ih namjeravali negdi ritualno spalit uz prigodne antidinamovske kletve tipa „gazi, gazi purgere, spali, spali in i patike“.

Ima doduše u Splitu i judi koji ne navijaju za Hajduk, ali nisu toliko blesavi da to i javno demonstriraju. A ovi Belgijanci čoviče došli u Split navijat za Anderleht. Nemamo mi ništa protiv stranaca i drugih nacija i sve to, ali pod uvjeton da ti stranci, ka i svi normalni judi, navijaju za Hajduk.

U svakon slučaju, nakon šta policija i hitna pomoć maknu sa ulica beživotna tijela onih drskih stvorova šta ne navijaju za Hajduk i provociraju patikaman, u gradu bude skroz lipo. Muški masovno šetaju u bilin majicama, pivaju navijačke pisme, sa pivama u rukama i sa Dalmacijon u njihovon oku.

Meni je Hajduk isto drag, ali opet, kad vidin sve te muške kako glavinjaju okolo polupijani derući se iz sveg glasa "Haaaajduk žiiiviii vječno, Booog i nikooo višeeee", meni dođe da in uzvratin "Nekaaa živiii kol'ko oćeee, al' nek živiii malo tišeeeeeee!!!".

I još se dernjaju kako volu bilu boju, ali bogami kad doma triba štagod opiturat, najedanput in bila boja i nije baš tako srcu draga. A štaš, klasična muška furbarija.

Onda sačekan da utakmica počne, pa iden u faćku. U faćku po Splitu se isplati ić jedino i iskjučivo kad Hajduk igra tako neku važnu utakmicu, jerbo su onda svi ti skloni deračini, alkoholu i klađenju u kladijonicama, grupirani na stadijonu, a u gradu ostanu samo normalni muški sa kojiman bi se moglo čak i štagod pametno napravit u životu.

Oni šta idu po utakmicaman i itaju se u delirijumu jedni na druge kad Hajduk zabije gol, nisu za ništa. Toliko se iscrpu navijanjem da poslin u utakmicama sa ženskim rodom nisu sposobni dat gol ni u sudačkoj nadoknadi.

Jeanput san tako kad je bija derbi Hajduk-Dinamo, drugin ričima kad je svaki pravi Splićanin bija na Poljudu, doli na kantunu rive i Marmontove naletila na Keruma. A gospe moja, koji šok!

Ja njega inače, nako razbarušenog i sa onin njegovin akcijskin pogledon, baš volin vidit, ali na dan utakmice, e tu me bome iznenadija. Kakvi je to gradonačelnik Splita koji nije na utakmici Hajduka?

Ja znan da mi niko ne bi virova da to ispričan, zato san ga lipo uslikala sa mobitelon, di piše tačno sat i minuta kad, i di je uslikan. Sad mislin napravit biznis, sa oniman šta oćedu Keruma skinit sa vlasti. Iman u rukama dokazni materijal koji bi, da ga narod vidi, bija dovojan da Kerum izgubi podršku i u narodu i u gradckom vijeću. Jer sve bi mi njemu oprostili, i šta je digod malo nervozan, i šta malo muti vamo i malo tamo, ali ne bit na utakmici Hajduka protiv Dinama, ma čoviče, letija bi s vlasti brže nego Sanaderov avijon put Amerike.

A opet, drag mi je cili taj šušur oko nogometa, jerbo da nije Torcide mislila bi da je ovi grad mrtav i krepan. Jedino Torcida svako malo pravi nerede po ulicama, i naruši pinku javnoga reda i mira umisto svih onih prosvjednika šta nekako ka mlako prosvjeduju.

Svaki put kad je negdi u Splitu a i u Hrvackoj prosvjed, mi se svi ponadamo da je krenilo. Radnici izađu na ulicu sa transparentiman, sindikalci čvrstoga glasa zapritu ovima na vlasti da je to tek početak i da će bit i gore, prosvjednici mrki viču, ili štrajkaju glađu.

I taman kad pomisliš sad će, na radiju javu da je gospoja premijerka „primila sindikaliste na razgovor“, tijekom kojoga izrazi iskreno zanimanje za tešku situaciju radnika i njihove firme, i reče da je njenoj vladi baš taj škver ili baš to Kamensko naaaajveća i naaajvažnija briga, i da noćima ne spavaju od suosjećanja sa gladnin judima.

Onda sindikalisti i prosvjednici , svaki put, popušu tu priču, prosvjednici se raziđu svaki prema svom kontejneru, a vlada...vlada živi vječno.