Osim poezije, Irena Pušnik napisala je i tinejdžerski dnevnik "Megi" koji želi objaviti i vjeruje kako će u tome jednom i uspjeti.

Zagreb

Hodam u visokim potpeticama
po svojoj novoj ljubavi.
Zagreb i ja smo postali jedinstvo.
U njegovim ulicama osjećam se lijepom
kad prođem nasmijana pokraj bezbroj ljudi.
 
I ono kako sam ja sretna,
ne odaju cipele, šeširići, kaputi.
A svakim danom sam ženstvenija i ljepša.

Goranu

Ne sluteći ništa hodam kroz jesen
Jednu jesen u kojoj si prošao kraj mene u svom kaputu.

Tvoj hod smjeliji od vjetra pamtim
i tvoju kosu, valove mora.

Još čujem tišinu,
oko tebe spori ples jesenjeg lišća.
Sva su mi čula u trenu
zastala kraj dragog mi bića.

Zašto neću uspjeti ovozemaljski

Prokleta taština! Do kud ću s tobom doći?
Ni u predvorje uspjeha! Ni u predvorje!

Ludom me praviš pred moćnicima!

Da bar pretvarati se znaš.
Reći da ružni su lijepi,
pametni da su oni.

Reci, ludo, za to plaću ćeš dobit!