Spomenuti bloger naziva se Jesus Quintana, a bolji poznavaoci filmske umjetnosti, posebice opusa braće Coen, već znaju kako je ime posudio od jednog iz gomile ekscentričnih likova iz njihovog urnebesnog filma The Big Lebowski.

Na adresi http://jesusquintana.blog.hr dotični svakodnevno upisuje dnevničke bilješke, ali ono što ga izdvaja iz hrpetine sličnih, uz odličan dizajn i duhovit pristup, njegovo je veliko filmofilstvo, pa na spomenutom blogu možete naći velik broj recenzija svježih filmotvorina iz domaćih kino dvorana. Tako se J.Q. već potrudio recenzirati i drugi dio Tarantinovog Kill Billa, pa vam upravo tu njegovu recenziju u nastavku i prenosimo.

Daklem, o Kill Bill vol 2. Jesus Quintana na svom blogu veli slijedeće:

"A1 galerija na Iblerovom prva je ugostila nastavak 4. filma Quentina Tarantina a da stvar bude bolja nude mogućnost da pogledate prvo Kill Bill vol. 1 pa onda nakon 10-minutne pauze i Kill Bill vol. 2. Plan A1 galerije ipak pada u vodu i to iz najmanje 2 razloga. Kao prvo ljeto je, svi normalni ljudi ili su stvarno na moru ili su mislima na moru a kao drugo KB nema toliko fanova kao LOTR. Kada su u Brodway kinu (Tkalča) priredili LOTR maraton od razmaženih klinaca i klinceza nisi mogao dobiti kartu. Kill Bill mitologija nije zahvatila predškolski uzrast i pučkoškolce baš kao ni bilo koji Tarantinov film.
Na projekciji Kill Bill vol. 2 nije se skupilo mnoštvo, očekivano .. možda se stvari poprave tijekom vikenda no ako se i ne poprave čestitke A1 galeriji na ovom potezu.
A sada malo o filmu .. Kill Bill je cjelina i promatrati ga kao 2 odvojena filma je glupo. Zašto je podijeljen u 2 dijela? Pa film bi u komadu trajao oko 4 sata a Tarantino nije htio škarama u montaži izmasakrirati svoj veliki ep. Da izbjegnu mogućnost financijske propasti zbog duljine trajanja filma u Miramaxu su pristali na Tarantinov prijedlog da film ide u 2 dijela. Tako su u kino distribuciji dobili 2 filma po cijeni jednog (možda jednog i pol) a kako je riječ o dugo očekivanom 4. filmu magičnog Tarantina zarada je bila zajamčena. To ne znači da će Miramax u skorijoj budućnosti dozvoliti ovako nešto nekom drugom.
Dvojka počinje tamo gdje jedinica prestaje, Beatrix Kiddo tj. The Bride tj. Black Mamba odradila je tek jedan dio posla u vol. 1, na njenom spisku su još uvijek Elle Driver ili California Mountain Snake, Budd i naravno Bill (Snake Charmer).
Pri pokušaju da likvidira Budda koji sada živi u kamp-prikolici usred pustare The Bride je ranjena. Budd se odluči na iznimno okrutnu egzekuciju – živu ju zakopa u zakovanom sanduku i svezanu (ni Houdini se ne bi izvukao iz ovoga). Tu scenu Tarantino je snimio iz Umine perspektive, čuje se samo zaglušujuće padanje zemlje i njeno panično disanje .. oko 2-3 minute dok traje zakapanje na platnu je potpuni mrak – kao u grobu.
E .. ali The Bride se u grobu prisjeti svog učitelja Pai Meija pa se i mi s njom vraćamo u prošlost, sve do dana kada je došla kod velikog učitelja. Pai Mei prezire bijelce, žene, Ameriku a najviše bijele američke žene no Beatrix Kiddo nije još jedna bijela američka žena. Pokazuje volju, upornost i poniznost da nauči kung-fu a Pai Mei joj odmah na početku pokazuje da su njene borilačke vještine i tehnike ništavne pa kreću od početka.
The Bride se oslobađa vezova na rukama i nogama i šakom (kung-fu tehnika) probija drveni kovčeg i izlazi iz groba. Ova scena je prava tarantinovska gdje on poput hongkongških filmaša svojim likovima po potrebi daje nevjerojatne, nadljudske moći. Kada vam netko kaže da mu je Kill Bill glup zbog ovakvih scena ili vodoskoka krvi i svih ostalih «pretjerivanja» riječ je o zalutalom gledaocu. Tarantino je pretjerivanjem napravio veliko ime od sebe, on je veliki filmaš ali i veliki filmofil. U svojim filmovima primjenjuje sve ono što mu se svidjelo kod drugih i obradi to na svoj način, njegovi likovi vode duge dijaloge koji su isto postali zaštitni znak njegovih filmova. Kod njega su negativci nešto više od praznoglavih zlikovaca, oni više nisu bezlični ubojice bez osobnosti. Recimo razgovor u restoranu na početku Reservoir Dogsa gdje hrpa negativaca raspravlja o značenju Madonnine pjesme Like a Virgin i smislenosti običaja davanja napojnica ili Travoltino i SM Jacksonovo filozofiranje o masiranju stopala šefove žene i ružnoj navici Europljana da pomfrit namaču majonezi iz Pulp Fiction. Svaki Tarantinov film je i talk-film. Njegovi likovi često se pozivaju na likove iz nekih drugih filmova, priča se o filozofiji likova iz filma ili stripa. U vol. 2 Bill recimo objašnjava u jednoj od završnih scena Beatrix zašto mu je Superman najdraži strip junak. Možda će te primjetiti filmski plakat u Buddovoj kamp-prikolici (to je film Charlesa Bronsona čije filmove Tarantino obožava) itd itd. o takvim tarantinovskim tehnikama dalo bi se pisati i pisati.
Budd strada na jezovit način koji mu režira Elle a ona jednako užasno skonča u obračunu s The Bride. Borba između Elle i The Bride između ostalog je i posveta muškim fantazijama o visokim prekrasnim plavušama koje se dohvate u klinč. Zašto muškarce uzbuđuju takve gluposti možda najbolje objašnjava Seinfeld u jednoj epizodi -"Muškarci iz nekog razloga misle da će borba između dvije žene (cat-fight) na neki čudni način sexualno uzbuditi njih dvije i da će usred borbe uslijediti ljubavna lezbijska scena".
Obično do te scene ne dođe ali .. nikad se ne zna .. kad gledaš tako Umu Thurman i Daryl Hannah u borbi na život i smrt bar na trenutak se ponadaš kako će otkriti da su zapravo sexy jedna drugoj.. to se ne dogodi ali svejedno je sexy.
I tako je ostao samo Bill .. on je u kući na kraju puta, zna da ona dolazi, nju ništa ne može zaustaviti .. Ta žena je zaslužila svoju osvetu. I da vam ne otkrivam kraj, pogledajte sami kako je završila Tarantinova kung-fu-samurajska bajka.
Ukupan dojam za Kill Bill vol. 1 & 2 – čista desetka. Netko je rekao da je svaki slijedeći Tarantinov film ujedno i njegov najbolji film. Slažem se u potpunosti, a oni koji ne vole njegove filmove .. neće ih sigurno zavoljeti niti nakon ovoga filma."

Osobno mislim da ipak previše prostora troši na razglabanje o fabuli, ali u svakom slučaju zaslužuje pohvalu, a naročito s obzirom na količinu recenzija koje je u relativno kratko vrijeme na svom blogu već objavio.

J.Q. klap, klap, klap!